Ove političke stranke uvele bi Građanski odgoj u škole i spustile granicu za glasanje na 16 godina
Na okruglom stolu GONG-a i Good inicijative o obrazovnim politikama ususret izborima sudjelovali su predstavnici SDP-a, Mosta, Možemo, SDSS-a i Centra. Svi osim Mosta podržavaju ideju o uvođenju Građanskog odgoja i obrazovanja kao obaveznog predmeta u sve osnovne i srednje škole u Hrvatskoj. Iz Mosta smatraju da je sustav preopterećen za tako nešto i da su ravnatelji protiv. Ipak, iz Centra Građanski odgoj kao zasebni predmet vide kao dio cjelokupne obrazovne reforme. Svi se pak slažu da bi Politika i gospodarstvo trebao ostati predmet u srednjim strukovnim školama. Dobnu granicu za glasanje na 16 spustili bi predstavnici SDP-a, Možemo i SDSS-a, dok bi to možda napravili iz Mosta i Centra.
Okrugli stol GONG-a o obrazovnim politikama | screenshot: YouTube GONG
Ususret parlamentarnim izborima GONG i Good inicijativa organizirali su okrugli stol o tome kako stranke vide obrazovanje i osnaživanje demokratske političke kulture u Hrvatskoj u petak u Zagrebu. Na njoj su sudjelovali predstavnici Socijaldemokratske partije (SDP), Mosta, Možemo, Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) i Centra.
Organizatori su napomenuli da se HDZ nije odazvao, a da su Domovinski pokret te Pravo i pravda odbili zbog ranijih obveza. Pravo i pravda odgovore je dostavio pisano. Na panel su bili pozvani i predstavnici Ministarstva znanosti i obrazovanja, no ni oni nisu se odazvali.
Jedino Most striktno protiv uvođenja zasebnog predmeta Građanskog odgoja u škole
Na panelu se raspravljalo o prijedlogu GONG-a o uvođenju građanskog odgoja kao obveznog predmeta u sve škole. Dalibor Prevendar iz SDP-a pojasnio je da građanski odgoj kao međupredmetna tema nema smisla jer nije ispunio svoju ulogu. Opisao je situaciju u kojoj mu je jedan 19-godišnji student rekao da bi on išao na izbore, ali ni da ne zna što se tamo bira. Zato Prevendar smatra da stvar ne funkcionira. Zalaže se za takav obvezni predmet u osnovnim i srednjim školama.
– Provedba predmeta ovisi o entuzijazmu nastavnika. Nastavnike treba staviti u centar obrazovne politike, a ne nabavu informatičke opreme što je bilo težište ranije. Tako su proizašle i razne malverzacije. U sustavu puno toga nedostaje, STEM predmete u osnovnim školama ne predaju nastavnici koji su za to obrazovani. Teško je izdvojiti primjer Građanskog odgoja i reći da je ovdje stvar pala. Pala je stvar svugdje i sve treba unaprijediti. Ne mislim da Građanski odgoj treba postati obvezni predmet. Naš sustav je preopterećen kurikulumom i ne može podnijeti još jedan obvezni predmet. A što misle oni koji su imali Građanski odgoj u školama? U Rijeci vidimo da većina ravnatelja koji su ga imali nije za to da to bude obvezni predmet, navela je Marija Selak Raspudić iz Mosta.
Marin Živković iz Možemo naglasio je da u Hrvatskoj trebaju postojati predmeti koji bi stavili prioritet na znanja i poboljšali sudjelovanje u demokratskim procesima. Smatra da je problem infrastruktura te da bi Agencija za odgoj i obrazovanje mogla proizvoditi više materijala koji bi se koristili u takvim predmetima jer bi time nastavnici imali alate za provođenje. Ivana Fundurulić iz Centra promjene u obrazovanju opisala je kao nagle i parcijalne te da Građanski odgoj vidi kao dio cjeline, a ne samostalno. Pita se kako bi se Građanski odgoj održavao kad mnoge škole rade u dvije ili tri smjene. Ipak, navela je da Građanski odgoj kao zasebni predmet vidi kao dio cjelokupne obrazovne reforme.
– Ne postoji prepreka uvođenju Građanskog odgoja kao obveznog predmeta osim eventualno organizacijskog. No, nije svejedno kakav bi to Građanski odgoj bio, to može biti predmet kulturnih ratova. Radimo grešku ako pretjerani naglasak stavljamo na formalni naglasak, da djeca uče definirati Ustav, da znaju broj zastupnika, ili da znaju trodiobu vlasti bez da znaju kritike toga i da je to ideal tip koji ima ograničenja, kazao je Nikola Vukobratović iz SDSS-a.
Bi li ovi političari zaustavili reformu strukovnog obrazovanja?
GONG od političkih stranaka u svojim zahtjevima traži i obustavu reforme obrazovnih programa koja potencijalno dovodi do ukidanja predmeta Politika i gospodarstvo i smanjenja opće-obrazovnih predmeta u strukovnim školama. Podsjetimo, iz Agencije za strukovno obrazovanje rekli su nam da se predmet Politike i gospodarstva neće ukinuti, već će on biti izborni modul. Prevendar iz SDP-a objasnio je da netko tko je prodavač ne mora znati popravljati auto, ali treba znati opća znanja.
– Mene je zaprepastio razgovor učenika u tramvaju koji su prilikom pripremanja za ispit rekli da je Ante Pavelić prvi hrvatski predsjednik. Već sad je razina tog znanja niža, ukidanjem predmeta dobit ćemo autolimare koji ne znaju gdje žive. Ne znam bi li SDP išao u reviziju reforme strukovnih škola, ali konkretno za Politiku i gospodarstvo – da, razjasnio je Prevendar.
U reformi strukovnog obrazovanja rasprave je bilo i o predmetu Povijesti u strukovnim školama te da bi se njezina satnica i sadržaj smanjio. Selak Raspudić iz Mosta navela je da povijest treba ostati bitan općeobrazovni predmet jer često djeca sveučilišnih profesora idu u gimnazije, a djeca nižih socio ekonomskih prilika idu u strukovne škole jer se moraju ranije zaposliti. To je naglasila jer smatra da nas početak ne smije definirati do kraja života i da se djecu ne smije zakinuti za budućnost jer je i sama imala studente koji su dolazili iz strukovnih škola. Vukobratović iz SDSS-a rekao je da ne zna kako točno izgleda reforma, već samo da su postojale diskusije, no složio se s GONG-ovim prijedlogom. Fundurulić iz Centra navela je da je protiv ukidanja Politike i gospodarstva. Napomenula je da je bitnija kvaliteta od kvantitete te da se neke stvari mogu obraditi kvalitetno u manjem broju sati.
Što stranke kažu o spuštanju dobne granice za glasanje na 16 godina?
Raspravljalo se i o tome treba li dobnu granicu za glasanje na izborima spustiti na 16 godina. Povela se teza da se neki zaposle prije 18 godina, time plaćaju porez, a ne mogu glasati na izborima. Selak Raspudić iz Mosta zapitala se ako je stvar u novcima, zašto se dobna granica ne bi spustila i na 14 godina. Smatra da se značajno manji dio maloljetnika upušta u tržište rada te da trenutno ne postoji dovoljna zrelost za takvo spuštanje dobne granice. Podcrtala je da je možda za tu ideju, odnosno da bi dozvolila širu raspravu.
– Zalažemo se za spuštanje dobne granice jer bi time mladi glasači sudjelovali na izborima kada u školi imaju predmete koji se time bave. Tako b se rano razvila navika sudjelovanja na izborima. A možda bi potaknulo političke stranke da se više bave mladima, spomenuo je Živković iz Možemo.
Prevendar iz SDP-a smatra da bi bilo idealno kada bi što veći dio društva odlučivao o pitanjima koja ih se tiču. Da dođu na vlast analizirali bi proces, naveo je, i krenuli prema spuštanju dobne granice za glasanje na 16 godina. Objasnio je da argument kako 16-godišnjaci nisu dovoljno kompetentni ne stoji jer je pitanje je li netko s 18 godina ili kasnije dobi zreo i kompetentan za glasanje. Vukobratović iz SDSS-a smatra da je ovaj prijedlog vrsta prirodne progresije jer se nekad na tržište rada izlazilo u tinejdžerskim godinama, a glasalo u ranim 30-ima. Sada je to obrnuto, pojasnio je, zbog dužeg obrazovanja. Istaknuo je da takvo spuštanje nije riskantno jer je udio mladih u populaciji toliko nizak da to ne može predstavljati rizik za politički sustav.
– Bi li se u tom slučaju i ti koji glasaju sa 16 godina mogli kandidirati na izborima? Participacija mladih koji sada imaju pravo glasa je slaba. To treba osnažiti, a spuštanje može biti budući korak. No, sada su nužne rasprave kako mlade koji sada imaju pravo glasa zainteresirati za aktivnu participaciju u zajednici, od lokalne do nacionalne razine, objasnila je Fundurulić iz Centra.
Kako ovi političari sada ocjenjuju obrazovanje u Hrvatskoj?
Predstavnici stranaka opisali su kako trenutno vide obrazovanje u Hrvatskoj. Prevendar iz SDP-a istaknuo je da su stručna usavršavanja u školama i na fakultetima dobra, no da treba razvijati društvene kompetencije. Smatra da bi ishod obrazovanja trebao biti stvoriti dobre građane u dobrom društvu koji će biti tolerantni, protiv nasilja te kompetentni u stručnim pitanja i pitanjima općeg funkcioniranja društva. Selak Raspudić iz Mosta napomenula je da se neke stranke nisu dovoljno posvetile obrazovnim politikama u svojim političkim programima. Objasnila je da je zadnjih deset godina obrazovanje u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali te da se trgovalo s manjinskim partnerima za čelnu osobu Ministarstva obrazovanja što je dovelo do eksperimentiranja čije se posljedice još osjećaju.
Živković iz Možemo rekao je da mladima treba vratiti autonomiju i alate kojima će odlučivati gdje će i kako živjeti, kako će participirati u lokalnoj zajednici i kako će sudjelovati u školi te doprinijeti razvoju društva. Ključnim smatra demokraciju i učenje o solidarnosti. Vukobratović iz SDSS-a tvrdi da trenutno u hrvatskom obrazovanju postoje dva problema. Prvi su teritorijalne razlike između urbanog i ruralnog te da se manje sredine susreću s kadrovskim problemima. Posljedično, to znači da svi nemaju, naveo je, istu startnu poziciju. Drugi problem vidu u nedostatku multikulturalnosti. Naglasio je važnost manjinskog obrazovanja te da je pitanje jesu li nacionalne manjine koje ovdje žive stoljećima adekvatno uključene u obrazovni sustav.
Fundurulić iz Centra navela je za što bi se oni zalagali da su na vlasti. Osim što smatraju važnim povratak kurikularnoj reformi, zalaže se za jednosmjensku nastavu u svim školama, kvalitetni topli obrok, sportsku dvoranu u svakoj školi, adekvatnu plaću za nastavnike i njihovu autonomiju u nastavi, neovisne izabrane čelnike na visokim učilištima, uvođenje izbornosti u gimnazijama i odustajanje od školskog sata u trajanju 45 minuta u osnovnim školama.
