Ovisnost o suncu može biti jaka i opasna kao i o drogama
Mnogi ljudi vole se izlagati suncu satima te su skloni i pretjerivanju za savršen preplanuli ten. Godinama već slušamo savjete o izlaganju sunčevim zrakama i o njihovoj štetnosti, no izgleda da to baš i ne dopire previše do ušiju onih koji čak posjećuju i salone za tamnjenje u slučaju lošeg vremena ili nedostatka sunca. Drugi pak smatraju dovoljnim nanijeti kremu sa zaštitnim faktorom da bi cijeli dan mogli biti na suncu. No trebate biti na oprezu jer možete postati ovisni i o sunčanju, što ozbiljno šteti zdravlju.
www.blog.monarch.co.uk
Sati provedeni na ljetnom suncu mogu popraviti naše raspoloženje, no potrebno je ipak znati što sunčeve zrake čine našoj koži te kako ona reagira na pretjerano izlaganje njima. Možda vam se čini da žudite za sunčanjem što i nije toliko čudno jer prema nedavno provedenoj studiji sunčanje bi moglo postati više od želje za malo tamnijom kožom u ljetnim mjesecima. Doslovno bi se moglo pretvoriti u ovisnost, piše časopis Cell.
Sunčeve zrake kao droga
Sunčeve zrake su nam potrebne jer nam je potreban i vitamin D koji nije ključan samo za rast kostiju i apsorpciju kalcija, već pomaže i u prevenciji DNA oštećenja. Također, regulira i rast stanica važnih za prevenciju raka. Kada sunčeve zrake dodiruju našu kožu, aktivira se gen POMC (propiomelanokortin) koji potiče lučenje melanina koji je ustvari pigment u našoj koži te beta endorfina, takozvanog hormona sreće.
– To je skoro kao droga, može dati osobi unutarnji osjećaj podizanja. To je i razlog zašto neki ljudi mogu postati ovisni o sunčanju, istaknuo je dermatolog Jerry Brewer.
Znanstvenik David Fisher zajedno s kolegama na Sveučilištu Harvard proveo je istraživanje nad miševima koje su prethodno obrijali. Izložili su ih UV svjetlu, a sve je rezultiralo kemijskom reakcijom i ponašanjem sličnim onomu kada se radi o ponašanju ovisnika o drogama.
U ovom su istraživanju miševi bili izloženi UV svjetlu pet puta tjedno. Svaka sesija napravljena je na način da bude pandan ljudskom izlaganju jakom suncu u trajanju između 20 i 30 minuta. Nakon pola godine, znanstvenici su došli do otkrića koje im je pokazalo da su na početku provođenja istraživanja miševi proizvodili veće količine beta endorfina, odnosno hormona sreće, koji se vežu za opioidne receptore.
Naime, isti ti receptori igraju važnu ulogu u stvaranju ovisnosti o heroinu. Pri kraju proučavanja razina beta endorfina kod miševa je pala, a to dokazuje da su miševi znatno povećali razinu tolerancije na UV zračenje.
Dokazana ovisnost istraživanjem na miševima
– Da bi miševi ponovno proizvodili jednaku količinu beta endorfina kao na početku istraživanja, bila bi im potrebna jača i češća izloženost UV svjetlu, što je isto kao kod ovisnika o drogama kojima nakon nekog vremena trebaju veće doze kako bi se osjećali jednako dobro, rekao je Fisher.
Miševi su također pokazivali određene simptome tipične za krizno ponašanje ovisnika, poput drhtanja, tremora i cvokotanja zubi. Ovo istraživanje može biti značajno jer je izlaganje UV zračenju poznato kao uzročnik raka kože od kojeg u SAD-u godišnje oboli oko 3,5 milijuna ljudi.
Postavlja se logično pitanje hoćemo li u nedostatku vitamina D svi postati ovisni o sunčanju, što bi sudeći po ovom istraživanju i moglo imati smisla. Naime, vitamin D koji se sintetizira pomoću sunca nam je evolucijski potreban. Ako ne to, onda bi svakako o ovom trebali razmisliti stalni posjetitelji, a osobito posjetiteljice salona za tamnjenje kojih je daleko više jer nijedna ovisnost nije dobra za ljudsko zdravlje, pa tako ni ovisnost o izlaganju suncu.
