Ovo je Patrik, učenik koji je pješačio od Zagreba do Rijeke da kupi ruksake djeci slabijeg imovinskog stanja
Malo je onih koji bi bez ikakve naknade krenuli u veliki pothvat kojim će isključivo pomoći nekom drugom. Među takvima je Patrik Radotić. Ovaj srednjoškolac ljetos je pješačio od Zagreba do Rijeke, sve kako bi prikupio novac za kupnju školskih ruksaka djeci iz obitelji slabijeg imovinskog statusa. Na kraju je prikupio i više no što je bio prvotni cilj, a sada je nominiran i za nagradu Volonterski Oskar.
Patrik Radotić|privatna fotografija
– Sad bih mogao reći neki klišej da me volontiranje ispunjava i da me čini sretnijom i boljom osobom. To je sve istina, no ne vjerujem da je to jedini razlog zašto ja volontiram. Kada mi se pruži prilika, naravno da ću pomoći drugome u nevolji, jednostavno sam tako odgojen i smatram da bi cijeli svijet trebao funkcionirati na taj način. Zašto bi itko trebao imati ‘razlog’ da volontira? Po mom mišljenju, to je kao da me pitate zašto netko ima razlog da pomogne drugome. Nema razloga, kad vidim da je druga osoba u nevolji ja ću joj vrlo rado pomoći, isto kako bi meni bilo drago da meni netko pomogne ako se ja nađem u nepovoljnoj situaciji. Na pitanje zašto ja volontiram ne mogu ponuditi neki zanimljiv ni inspirativan odgovor, radi se o nečemu puno jednostavnijem: ja sam samo mlad čovjek, srednjoškolac, prijatelj, sin i stariji brat koji pomaže svima kojima može kad god sam u prilici i na koji god način mogu. O pomaganju se ne razmišlja, to se napravi, tako razmišlja srednjoškolac iz Rijeke, Patrik Radotić.
Patrik je jedan od troje ljudi koji su ove godine nominirani za Volonterski Oskar, nagradu se dodjeljuje volonteru godine, a natječaj se provodi u suradnji s Gradom Zagrebom, Uredom za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.
Kome nagrada odlazi u ruke bit će poznato u petak, a bio to Patrik ili ne, njegova priča svakako ne smije ostati neispričana.
Hodao je 180 kilometara
Patrik je učenik Privatne umjetničke gimnazije u kojoj pohađa program klasične gimnazije, a ljetos se odlučio na veliki pothvat – propješačio je put od Zagreba do Rijeke, dakle 180 kilometara. Želio je skupiti 20.000 kuna kako bi djeci iz obitelji slabijeg imovinskog stanja kupio školske ruksake.
– Moje iskustvo volontiranja je samo pozitivno, volontiram na akcijama koliko mogu i stignem te mi znači dosta da sam pomogao nekome. Da prehodam od Zagreba do Rijeke nisam odlučio sam, nego je to krenulo kao šala s prijateljem. Njemu roditelji zabranili da hoda jer je stvarno velika kilometraža i opasno je, dok je meni majka predložila da hodam u dobrotvorne svrhe. Tako sam na kraju hodao sam, priča nam Patrik.
Skupio i više od prvotnog cilja
Financijska sredstva prikupljao je preko društvene platforme za dobrotvorni fundraising ‘Čini pravu stvar.
– Originalno sam htio skupiti 20.000 kn u sklopu projekta ‘Mali zmaj ide u školu’. Tih 20.000 kn bi se potrošilo na kupnju 100 ruksaka za djecu iz obitelji slabijeg imovinskog stanja. Na kraju se skupilo 37.000 kn, pa se osim ruksaka kupila i oprema za tjelesni, kaže nam Patrik.
Ono što je mnoge iznenadilo je da je ovaj put propješačio u iznimno kratkom roku.
– Put od Zagreba do Rijeke je trajao samo četiri dana, što je bila velika kilometraža za tako mali vremenski period. Hodao sam tri dana za redom preko 50 km te zadnji dan 16 km. Sve kolege izviđači i planinari koje sam pitao za savjet su mi rekli da je to previše, te da hodam oko 50 km dnevno, ali ja sam odlučio oboriti svoje rekorde i stvarno se gurati do maksimuma, priča nam.
‘Svi su me apsolutno podržavali’
Budući da je još uvijek maloljetan, pitamo ga i kako su na njegovu ideju reagirali bližnji.
– Moja obitelj je prvo bila malo skeptična što se tiče puta, a i uplašena, s obzirom na to da se ide kroz Gorski kotar. No na kraju su shvatili da će sve biti u redu i da se znam brinuti za sebe kad treba. Svi su me apsolutno podržavali, i prijatelji i rodbina te je to bilo jedno veliko pozitivno iskustvo, veli Patrik.
Za kraj ima i poruku za sve one koji razmišljaju uključiti se u volontiranje ili ne.
– Svi koji žele ili razmišljaju o tome da krenu volontirati, kažem vam krenite slobodno, nije potrebno puno vremena sa vaše strane da napravite neko djelo koje će nekome značiti jako puno u životu i nekome će stvarno pomoći, poručuje ovaj srednjoškolac velikog srca.
