Ovo je tekst iz čitanke za 6. razred: Najteže je roditi bolesno dijete, snovi o sretnoj obitelji su uništeni
Na društvenim mrežama pojavio se tekst iz čitanke za šesti razred osnovne škole koji govori o djeci s posebnim potrebama. Određeni dijelovi u tekstu su sporni, posebice kada to čita dijete s teškoćama u razvoju. Stoga su roditelji djece s poteškoćama odlučili reagirati da se taj tekst makne iz čitanke, a s njima se složio i izdavač knjige te će tekst u idućem izdanju biti uklonjen.
Foto: Screenshot
– Nešto najteže i najtužnije što se može dogoditi u životu jedne majke je roditi bolesno dijete. Svi snovi o obiteljskoj sreći i idili tada padaju u vodu, cijeli svijet se ruši, mrak pada na oči i strah je najveći najjači osjećaj uza šok koji ih preplavljuje, prva je rečenica u tekstu čitanke hrvatskog jezika za šesti razred osnovne škole.
I to je samo dio teksta za učenike u osnovnoj školi s naslovom ‘Anđeli slomljenih krila‘.
– Što drugo može žena koja se nađe u ovakvoj situaciji nego u sebi milijun puta postavljati pitanje: ‘Zašto baš ja? Zašto se ovo meni događa? Što sam ja Bogu skrivila?’. Mama se odjednom pretvara u ratnicu, osobu koja se mora boriti za svoje dijete, ali i boriti se sa zakonima, dijagnozama i liječnicima. Uza sve to, mora se boriti i protiv umora, razočaranja, osuda…, piše u neknjiževnom tekstu u čitanci.
‘Razmisli kako se tvoja mater osjećala kad si joj uništio život i ideje o sreći’
Na ove sporne dijelove, koji se u čitanci nalaze od 2014. godine, ukazala je Maja Bonačić.
– Ovo je adolescent, s razvojnim teškoćama urednih intelektualnih sposobnosti, dobio da pročita s razumijevanjem i prepriča. Priču o majci koja rađa dijete s teškoćama, a kasnije u tekstu bolesno dijete, kako je to najteža i najgora stvar na svijetu, svi snovi o ‘sretnoj’ obitelji su uništeni. Ali onda ona postaje ratnica i sva ta sranja kasnije kako te žrtva čini boljom osobom, pogotovo ako je život patnja. Zadatak za adolescenta s razvojnim teškoćama je da ‘razmisli kako se majka osjećala kada ga je rodila’. Ono, razmisli kako se tvoja mater osjećala kad si joj uništio život i ideje o sreći. Adolescent je poludio uz rečenicu: ‘Invaliditet nije bolest!’ U smislu da ste pomislili da pretjerujem i da dijete ne povezuje sa sobom, nije odbacio onaj dio teksta da je majka nesretna. Ovo je super primjer kad cijeli sustav zakaže – od Ministarstva koje je odobrilo tekst, do profesora koji ne vide ništa sporno u tome da da to djetetu s teškoćama u pubertetu da razmišlja i prepričava. Po mogućnosti pred cijelim razredom, opisala je Maja u svojoj Facebook objavi.
‘Vjerujem da je poriv za pisanje ovakvog teksta bio dobar, ali fulali su ‘ceo fudbal’
S njom se složio i Renato Petek, zastupnik u gradskoj skupštini grada Zagreba i otac djeteta s autizmom.
– Oni su vile s najljepšim krilima! Naša nam djeca nisu uništila živote niti uskratila sreću, njihovo rođenje nije najtužniji događaj u životu. Naprotiv!, poručio je Petek.
Ono što se nije promišljalo prilikom uvrštavanja ovog teksta u čitanku jest – što ako ovo pročita dijete s invaliditetom?
– Nisu problem izjave, dapače. Čak i vjerujem da je možda poriv za pisanje ovakvog teksta bio dobar u smislu da je ideja bila prikazati kako te obitelji žive izazovnim životom, ali fulali su ‘ceo fudbal’. A razlog za to je što su to pisali i uključili ljudi koji ne žive taj život i nemaju djecu koja će to pročitati o sebi. Uopće se nisu stavili u njihovu percepciju. Ne bih išla u javnu hajku jer smo se javili nakladniku direktno s uključenom pravobraniteljicom i zahtijevali da maknu to iz udžbenika. Ako ne maknu, onda je to definitivno nemar, rekla nam je Maja.
‘Svjesni smo toga pa ćemo zato tekst zamijeniti’
I sami smo kontaktirali Školsku knjigu kao nakladnika čitanke te su nam potvrdili kako su zaprimili pritužbu od strane roditelja.
– U proteklih osam godina nismo imali nikakvih primjedbi na tekst jer je namjera teksta, ilustracije i metodičkog instrumentarija bila potaknuti prihvaćanje djece s teškoćama od strane njihovih vršnjaka i osvijestiti s kojim se problemima djeca s teškoćama i njihovi roditelji susreću. Primjedbe na tekst dobili smo prvi put prošli tjedan. Mnogi roditelji prolaze različite faze prihvaćanja djetetove teškoće i tekst je prikaz onoga što mogu osjećati, no s druge strane, postoje roditelji koji sasvim drukčije doživljavaju i gledaju na invaliditet svojega djeteta. Svjesni smo toga pa ćemo zato tekst zamijeniti, rekli su iz Školske knjige.
Galerija 2 Fotografija
Otvori
‘Sva pitanja u ovoj rubrici usmjerena su na sadržaj teksta, a ne na tumačenje i interpretaciju’
Dodali su kako razgovor o tekstovima u čitanci ‘Snaga riječi 6‘ započinje rubrikom ‘Razgovaramo o pročitanome’ u kojoj se provjerava jesu li učenici razumjeli tekst na osnovnoj razini te se na taj način traži povratna informacija o pročitanome.
– Sva pitanja u ovoj rubrici usmjerena su na sadržaj teksta, a ne na tumačenje i interpretaciju. Široki metodički instrumentarij otvara učitelju mogućnost izbora različitih aktivnosti, a sigurni smo da svaki učitelj odabire najprimjerenije aktivnosti za svoje učenike s obzirom na sastav razreda i procjenu sposobnosti. Učitelj, kreator nastavnoga sata, može i zna učenike usmjeriti tako da se tekst može primjereno protumačiti, objašnjavaju iz Školske knjige.
Uz to, napomenuli su kako je tekst napisala autorica Renata Ruda koja ima proživljeno obiteljsko iskustvo djeteta s teškoćama.
– Tekst ćemo zamijeniti u novom izdanju, a u digitalnoj verziji udžbenika odmah ponuditi novi tekst u suradnji sa stručnjacima iz Kabineta za poremećaj iz spektra autizma Nastavno–kliničkog centra Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te uputiti sve naše korisnike na njega, poručili su iz Školske knjige.
Čita li itko tekstove koji se stavljaju u udžbenike?
Kako je sam tekst, kao i svi tekstovi u čitanci, moralo odobriti Ministarstvo znanosti i obrazovanja, odnosno stručno Povjerenstvo za prosudbu udžbenika za osnovnu i srednju školu koje Ministarstvo određuje, javili smo se i njima.
– Ministarstvo znanosti i obrazovanja, sukladno Zakonu o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu i Pravilniku o udžbeničkom standardu te članovima stručnih povjerenstava za procjenu udžbenika i drugih obrazovnih materijala, imenuje povjerenstva za prosudbu udžbenika. U stručna se povjerenstva imenuju tri člana i to: metodičar, znanstvenik, odnosno stručnjak za nastavni predmet ili područje za koje je udžbenik namijenjen i dva učitelja ili nastavnika nastavnog predmeta određenoga obrazovnog programa s najmanje pet godina iskustva u nastavi. Zadaće stručnog povjerenstva su utvrđivanje usklađenosti udžbenika za osnovnu i srednju školu s odredbama Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu, predmetnim kurikulumom, pripadajućim kurikulumskim dokumentima te standardima i zahtjevima propisanim ovim pravilnikom, rekli su iz MZO-a.
Poručili su i kako će se detaljnije pozabaviti ovim slučajem, no ne možemo se oteti dojmu – čita li itko tekstove koji se stavljaju u udžbenike? Kako je moguće da u osam godina nitko od nastavnika nije primijetio da je tekst problematičan iz perspektive djeteta s teškoćama? Kako je moguće da nitko od najmanje četiri osobe koje moraju pročitati tekst prije odobrenja, nije pomislio da bi učenici s teškoćama mogli krivo shvatiti ‘poruku teksta’?
