Povodom današnjeg prosvjeda pod nazivom ‘Ovo nije moj medo’ održati u 25 hrvatskih gradova Joško Matić, komentator S4S portala iznio je svoje mišljenje o pitanju zdravstvenog odgoja i njegove opravdanosti, ali i opravdanosti demonstracija koje organizira građanska inicijativa Nepomireni. Evo što ovaj Korčulanin ima za reći.
Odrastao sam u malenoj sredini, osnovnu školu i gimnazaiju završio sam na otoku Korčuli.
U malenoj sredini sve je javno, svaki glas puno brže dopire do ušiju kojih se i ne tiče.
Sredinom mog srednjoškolskog obrazovanja zaredale su se podmukle i zločeste glasine o trudnoći djevojaka iz moje škole. Kroz lažno suosjećanje, ogromna je sreća prštala iz svih koji bi otpadnicu uzeli u usta. Uz neku porugu, uz osudu čitavoj njezinoj primitivnoj familiji, njoj kao glupači koja nije za drugo nego za se… jebat. I djetetu koje će jamačno biti isto
Pubertet je velik test za razum. Hormoni žustro i danonoćno opsjedaju utvrdu odgoja i razuma, i dovoljno je da bedemi otpora samo jednom pokleknu, jednu noć, dvije minute i eto ti dječjeg doplatka. U pubertetu sam gurao penis u svašta, moji roditelji se ne bave stočarstvom, ali u suprotnom ne bih mogao jamčiti da junad ne bi bili križanci.
Dobro, šalim se, nije opet toliko grozno (majke mi). Moj prijatelj je gurao penis među one jastuke od kauča među koje se kupe mrvice kruha i grickalica. Svi zajedno isti smo najčešće vrtili po rukama, a poneki od nas su i metu pogodili! Teško se oduprijeti hormonalnim napadima, ne pomaže tu puno toga. Svaku večer i svako jutro završio bi nam u rukama, ”Ništa ljepše od drkice, navečer te uspava, ujutro probudi”-F.B. Korčula 2005/06
Teško nama hormonalijama. Ali lakoća kojom je osuda prelazila usne kad bi se na repertoaru pojavilo ime tih nesretnica i nesretnika bila je očaravajuća. Nepodnošljiva lakoća osuđivanja.
Spolnu zrelost rijetko je pratila mentalna i duhovna. Premladi smo bili da bismo snagom razuma uvijek pokorili hormone, da bi naš karakter uvijek rekao “ne”.
A seks je, opet, uvijek bio tabu tema. Čak i kod najvećih jebacossa. Pričalo bi se kako je opalio neku malu Šveđanku i oplodio joj grlo. Ali nikada nitko nije pričao o navlačenju kondoma, o spolnim bolestima, o trudnoći. Tek kad bi poneka cura zatrudnijela, naoružali bi se osudama, ali nikada nitko nije spomenuo kontracepciju u ozbiljnom razgovoru.
Puno ozbiljnije smo razgovarali o postavi Milana u Ligi prvaka, iako
samo tad imali čak i veće šanse (ipak iznimno male) da izgubio jumf nego
li da zaigramo na San Siru. Dok jedan vrsni nogometni poznavalac i
velika nada N.K. Zmaja iz Blata i sam nije zatrudnio s odabaranicom
svoje Subote.
Hormonalije i pubertetlije su manje više iste. Ali ne mogu se oteti dojmu da bi uz barem jedan sat seksualnog odgoja tjedno, natalitet otoka Korčule bio jamačno manji, ali i broj neželjenih pobačaja, broj spolnih bolesti ”peckanja pri piškenju”. Manji bi bio i broj osuda koje vječito u malenoj sredini stigmatiziraju osobu i ta ista stigma drži se tad uporno pri traženju zaposlenja, prijatelja, a tko će tek ženit curu sa ditetom. Ta jedna blesava noć nekome čitav život okrene naopačke.
Jamačno je teže studiati sa djetetom na sisi i glavom u knjizi.
Pitam se, bi li barem jedan sat seksualnog odgoja donekle pomogao nama žrtvama neumoljive i okrutne majke prirode, koja nas je bombardovala hormonima kao Amerikanci gotovo svaku bliskoistočnu državu!
I da, mislim da bi.
Iako su djeca najljepša pojava u svijetu, svo čudo je još veće kad iza njega stoji izbor, topao dom i uvjeti koje svako dijete zaslužuje, a teenageri teško da ih mogu ostvariti.
Pogotovo u zemlji u kakvoj živimo.
I meni je pukao konodom, jer nisam iz njega izbio zrak jednom. I ja sam proveo mjesec dana strepeći za brojčano stanje svoje porodice i nad činjenicom da mi je majka prezgodna mačka da bude baba.
Šalim se, ja nikada nisam imao spolne odnose ali mnogo onih koji jesu, znaju o čemu govorim.
Zato pozivam ljude, da razmisle prije nego li se odazovu na akciju pod sloganom’ ‘Ovo nije moj medo”, akciju koja se zauzima protiv uvođenja spolnog odgoja u naše škole. Budući da isti ugrožava djetetovo pravo na djetinjstvo – kako oni to tvrde. Ma tko to deranu može oduzeti pravo na trčanje, krvava koljena, prve ljubavi i biranje ekipe za nogomet?! Pored vjeronauka koji nas uči, među ostalim, ”Ne ukradi” pa svejedno živimo u društvu izrezbarenom organiziranim kriminalom, teško da je opravdan strah da će nam tečaj zaštite od spolnih bolesti i neželjenih trudnoća upropastiti djetinjstvo. Svaka čast vjeronauku pritom.
Možda će nam tek pomrsiti planove oni koji zaista kradu, a tako nas nisu učili, no djeca se igraju i u ratu razrušenim gradovima, preživjet ćemo i seksualni odgoj.
Dragi moji, smatram da nam je takav predmet potreban, u ime svih onih koji nisu imali mogućnost izbora. Djece koja se rode nedužna, ali u krivo vrijeme i iz krivih razloga, i sama sad čitav život nose dio stigme kojima obilježimo njihove roditelje. Zato što se mučka đubrad seksala, a Bogu hvala, mi to ne radimo.
Prezeto sa S4S portala
