Ovo su bili intimni problemi hrvatske mladeži prije 50 godina
Prije malo više od dvije godine, velika se prašina digla oko uvođenja zdravstvenog odgoja u škole, odnosno njegovog modula vezanog za seksualnost. Mnoštvo je bilo spornih odredbi u kurikulumu, što je pokazalo i svojevrsnu nespremnost društva za detabuizaciju pitanja spolnosti. Manje je poznato, da se oko uvođenja seksualnog odgoja u hrvatske škole raspravljalo još prije pola stoljeća, za što su sami učenici pokazivali veliki interes, navodeći da sami teško pronalaze rješenja za ova pitanja, zbog oskudnog znanja. Sve pojašnjavamo kroz analizu novinskog članka iz 1964-te.
Prije nešto više od dvije godine kada se polemiziralo o uvođenju seksualnog odgoja u škole, digla se tolika pompa, kao da se govori o nekoj svemirskoj mjeri, nepoznatoj u suvremenom društvu. Istina je pak sasvim negdje drugo. O pitanju implementacije nastave o spolnosti u obrazovne institucije, u hrvatskoj se javnosti, na znanstvenoj razini raspravljalo još prije pola stoljeća, kada je to bio tabu, valjda i u Finskoj.
O tome svjedoči članak iz lista Naša iskustva, objavljen 18. prosinca 1964. godine, a koji prenose Školske novine. Provjerite kakva su intimna pitanja tada mučila vaše vršnjake te zašto ih je polovica bila za uvođenje seksualnog odgoja.
Prenosimo članak koji je imao naslov – ‘Neki intimni problemi školske omladine’
U našim se školama ne vrši sistematski seksualni odgoj i obrazovanje, iako se u zakonskim propisima spominje svestran razvitak ličnosti. […]
Na osnovu ispitivanja stavova učenika i nastavnika možemo formulirati i izvjesne zaključke i ovako ih sažeti:
Prvo: Gotovo svi učenici (osim 4,3 posto) su zainteresirani za rješavanje seksualnih problema i skoro ih polovica sama teško rješava zbog oskudnog znanja.
Moramo naglasiti da je za nas važno i pitanje kakvo je znanje i kako rješava svoje probleme seksualne prirode ona polovica anketiranih učenika, koja tvrdi da dovoljno zna i uspješno rješava takve probleme.
Drugo: Učenici su zainteresirani za ključna seksualna pitanja (odnosi između muškarca i žene prije i za vrijeme braka), kao i za niz specifičnih seksualnih problema (seksualna higijena, kontracepcija, psihologija ljubavi).
Gotovo tri četvrtine ispitanih nije o tim pitanjima u školi ništa čulo ili je vrlo malo čulo. Najviše učenika je posredstvom literature, prijatelja, časopisa, roditelja i filma podizalo svoju seksualnu prosvijećenost.
Treće: Učenici najviše pomoći u školi očekuju od liječnika, psihologa, razrednika i nastavnika onog predmeta koji ima nekog dodira sa seksualnim pitanjima.
Takvu pomoć učenici žele u najviše slučajeva individualno, ali dobrim dijelom i putem predavanja i seminara i prorađivanja literature. Isto tako predlažu i pokretanje posebnog časopisa za seksualna pitanja omladine, zatim predlažu odgoj putem filmova, škola za život (za učenike i roditelje) kao i borbu protiv svih loših utjecaja na omladinu.
Članak iz lista ‘Naša iskustva’
Četvrto: Dobar dio nastavnika tvrdi da je učestvovao u posljednje vrijeme u seksualnom prosvjećivanju svojih učenika i to najviše putem razgovora i konzultacija ‘u 4 oka’, više samoinicijativno, ali i na traženje učenika.
Peto: Samo neznatan broj nastavnika negira korist seksualnog prosvjećivanja omladine u školi, dok se većina izjašnjava u prilog takve aktivnosti. Izvan škole bi to još trebali činiti liječnici, psiholozi, pedagozi, kao i narodna i zdravstvena sveučilišta, roditelji, te film i literatura. Nastavnici inzistiraju i na tome da se već jednom učini nešto i to:
Na solidnoj, naučnoj osnovi, uz punu odgovornost, sistematski započeti sa seksualnim prosvjećivanjem školske omladine.
