Pa ovo nisu istine: Hrvat opisao nevjerojatni prvi susret njegove kćeri sa školom u Švedskoj
Novinar Slobodan Mufić, priključio je se vojsci hrvatskih iseljenika, koji su sreću odlučili potražiti u Švedskoj. Mada je krenuo u potragu za boljim životom pa je i očekivao da će mnoge stvari biti na višem nivou, ostao je zapanjen situacijom koju je proživio kada je išao svoju 11-godišnju kćer upisati u školu.
Razred / foto: Pixabay.com
Uglavnom, kako je odmicao razgovor s ravnateljem lokalne škole, postajalo je sve bolje. Uostalom pročitajte kroz dijalog opisano Slobodanovo iskustvo. Nije ni čudo da je status u manje od 15 sati skupio 3.500 lajkova i preko 850 shareova.
‘Sredina prošlog kolovoza, ugodno ljeto u Švedskoj. Mi smo Mi, a On je ravnatelj osnovne škole Lunden, udaljene 200 metara od našeg stana.’
Mi: Preselili smo se nedavno u Švedsku i imamo 11-godišnju kći koju želimo upisati.
On: Dobro, popunite ovaj obrazac, treba nam nekoliko osnovnih informacija o vašoj kćeri.
Mi: Znate, ona ne zna švedski.
On: Dobro, naučit će.
Mi: Možda bi isprva trebala raditi po posebnom programu?
On: Postoji i ta mogućnost, ali mi mislimo da će najbolje i najbrže naučiti švedski u razredu s ostalom djecom. Uostalom, jedna nastavnica švedskog jezika radit će dva sata dnevno samo s njom.
Mi: Što Leona treba ponijeti u školu?
On: Ništa. Knjige, bilježnice, olovke, gumice, šiljila, ravnala, trokute, bojice… sve će dobiti ovdje. Mora samo voditi računa da baterija na iPadu ne bude prazna.
Mi: Znači, moramo joj kupiti iPad?
On: Ma ne, iPad će dobiti u školi, da se lakše snalazi s prevođenjem i učenjem, ali mora sama paziti na bateriju.
Mi: Treba li djetetu spremiti neku hranu za školu?
On: Nema potrebe, doručak je od 7:30, a ručak u 12:00. Svaki dan imamo dva menija, mesni i vegetarijanski.
Mi: Mislite li da bismo kod kuće ponekad trebali govoriti švedski s Leonom.
On: Nikako. Kod kuće trebate razgovarati hrvatski. I ne samo to, bilo bi dobro da jednom tjedno uči hrvatski na dopunskoj nastavi.
Mi: Imate li nekoga tko predaje hrvatski jezik?
On: U našoj školi nemamo, ali dopunska nastava hrvatskog jezika održava se četvrtkom od 16:00 u Eriksdalskolanu.
Mi: To je na suprotnoj strani grada…
On: Nema problema, naručit ćemo taksi.
Mi: Taksi?
On: Da, čekat će ju na parkiralištu svakog četvrtka u 15:45 i vratiti kući odmah nakon nastave.
I tako se Leona svakog četvrtka vozila taksijem na satove hrvatskog. Posebno se važnom osjećala kad bi po nju došla mlada vozačica u limuzini s tamnim staklima. Naravno, sve na račun ljubaznih i širokogrudnih švedskih poreznih obveznika.
https://www.facebook.com/photo.php?fbid=1531658316920531&set=a.341247059295002.80767.100002291310935&type=3&theater
