Panika, neovisnost i odgovornost: Zbog nekih iskustva iz autoškole i vožnje neki se boje sjesti za volan
Postoji stereotip da su žene loši vozači. Zato su žene redakcije srednja.hr odlučile odgovoriti na taj stereotip – podcastom. Poznavanje prometnih pravila i sigurnog ponašanja u prometu nije važno samo za one koji žele položiti vozački ispit. Ono je od iznimnog značaja za svakoga tko sudjeluje u prometu, bez obzira na to ima li namjeru postati vozač ili ne.
foto: Srednja.hr
U našoj najnovijoj epizodi Redakcija podcasta, Ramona, Antonija i Marija razgovarale su o autoškoli. Tri potpuno različite žene s tri potpuno različita stajališta o polaganju vozačkog. Jedna je vozačica koja obožava voziti, druga je vozačica koja baš i ne vozi, a treća nije vozačica niti planira biti. Ramona je stoga odlučila provesti Antoniju i Mariju kroz niz pitanja i situacija (a i par raskrižja) o autoškoli o njihovim stavovima prema vožnji.
Najveća prednost – neovisnost
Polaganje autoškole predstavlja ogroman korak u životu svakog budućeg vozača, označavajući prelazak iz svijeta pješaka u svijet vozača. Ovaj proces, iako zahtjevan, donosi niz prednosti, ali ima i pokoju manu. Vozačka dozvola nedvojbeno pruža neovisnost i olakšava svakodnevni život, a omogućava ljudima brže i udobnije putovanje. Taj stav podržava Antonija kojoj je najveći argument upravo neovisnost koju ima zato što vozi.
– Ne moramo ovisiti o drugima, ne moramo ovisiti o prometu, znači kad idem na posao ili se nalazim s nekim u gradu ili nešto, ne ovisim o tome kad mi kreće bus, hoće li kasnit, neće li kasnit, pojasnila je Antonija.
Najveća mana – odgovornost
S druge strane, Marija navodi kako je prevelika odgovornost glavni razlog zašto ne vozi.
– Ja se panično bojim svega toga, pogotovo ako je neka stresna situacija da mi se dogodi crveno, neko ti trubi ili ako je neko živčan, a uvijek su svi u autima živčani. Također, najviše prometnih nesreća upravo se događa u autima i cestovnom prometu, objašnjava Marija.
Vježbom do savršenstva, barem kada je vožnja u pitanju
Ramona se složila s obje jer je bila u poziciji da ju nije bilo strah voziti, čak je i htjela voziti i bojala se određene odgovornosti, ali je još uvijek stava da se vježbanjem dolazi do savršenstva.
– Meni je tata nesvjesno ugradio određenu dozu anksioznosti koje ja nisam bila svjesna dok nisam završila u toj grabi nesretnoj, uvijek mi je rekao moraš biti više oprezna, paziti na sve ljude oko sebe i na sve druge sudionike u prometu, nego na sebe razmišljati o drugima, kao da ti nekog drugog ne ugroziš i uvijek moraš gledati dalje nego što vidiš, rekla je Ramona.
Ovo je samo djelić čitavog razgovora, a o tome koliko su prekršaja napravile, iz kojeg pokušaja su položile i koja od njih je najgora pješakinja pogledajte i poslušajte u podcastu!
