Pavo Barišić se na oproštajnoj čajanci u ministarstvu opet usporedio sa Sokratom: Evo što je još na kraju poručio
Rezultat preslagivanja Vlade, odnosno dogovora HDZ-a i HNS-a, bila je i smjena ministra znanosti i obrazovanja Pave Barišića. Njegovo mjesto doduše nije zauzela članica Narodnjaka, nego nezavisna kandidatkinja Blaženka Divjak, koju podržava HNS ili ono što je od njega ostalo. Premda je nerado odstupio sa svoje funkcije, što nije nerazumljivo, Pavo Barišić se na oproštajnom druženju uz mnoštvo obostranih pohvala, jučer rastao od suradnika u Ministarstvu znanosti i obrazovanja.
Kako MZO izvještava na svojim stranicama, na početku su se druženja kratkim govorima ministru i nazočnima obratili državni tajnici, pomoćnici ministra, tajnica Kabineta ministra i glavni savjetnik ministra. Istakli su da je u razdoblju od sredine listopada do danas pokrenuto mnogo aktivnosti i projekata koji su vidljiv znak pozitivnih promjena u sustavu. Posebno su naglasili napore usmjerene uspostavi dobre komunikacije s dionicima sustava te načelo rada temeljeno na uključivanju svih relevantnih dionika, tijela i ustanova u krovne procese Ministarstva.
Zahvalili su ministru što je svojim primjerom, smirenošću, strpljivošću, demokratičnošću, profesionalnošću, uključivošću i razboritošću u prosudbi pridonio ugodnom i konstruktivnom radnom ozračju.
Ministar se ponovno dotaknuo svoje dalekoistočne prispodobe
U svom obraćanju ministar je nazočnima zahvalio na dobroj suradnji i potpori. Ispričao se ako je u svojim nastupima i težnjama nekoga nehotice povrijedio, no vrijeme u kojem se djelovalo tražilo je odvažne odluke i rješenja s ciljem izgradnje čvrstih temelja sustava odgoja, obrazovanja i znanosti te dobrobiti zemlje. U daljnjem je govoru ministar nazočne podsjetio na poučnu dalekoistočnu prispodobu o učitelju puta čaja koju je na početku svog ministarskog mandata izrekao u nastupnome govoru u studenome 2016. djelatnicima Ministarstva.
Poučna je prispodoba o drevnoj dalekoistočnoj mudrosti sadržanoj u ceremoniji čaja. Japanskoga učitelja čaja Sen no Rikyua (1522.-1591.), koji je je bio poznat po svojoj filozofiji »wabi-cha«, traženju ljepote u jednostavnosti, jedan je učenik zapitao: »Učitelju, što je krajnji smisao puta čaja?« Učitelj je na to odgovorio: »Ljeti je vruće, zimi je hladno; prema tomu se valja upravljati.«
Učenik je na to kazao: »To je tako jednostavno. Ako je tomu doista tako, onda ja više ne trebam vašu posebnu pouku, to znade moja malenkost sama od sebe.« Učitelj je međutim primijetio: »Ali ako ti to doista ostvariš, onda ću ja postati tvoj učenik.«
Poruka priče je ništa ne izgleda teško ni komplicirano, a ni mudrost naoko nije prevelika. A opet ni najveći učitelji ne uspijevaju ostvariti svima očite zahtjeve. No svima nam je stremiti prema tim zahtjevima pri tome znajući kako ništa nije stalno, ništa nije trajno i sve je promjenjivo. Na putu prema uspjehu, naglasio je ministar, mogu nam poslužiti kao putokaz naputci velikih učitelja „puta čaja“: jednostavnost, izravnost pristupa i poštovanje sebe i drugoga. Nadodao je da je u svome kratkom mandatu uvidio da u Ministarstvu rade istinski stručnjaci, odgovorni, stručni i savjesni. Također je naglasio kako službenici Ministarstva trebaju biti svjesni iznimno važnoga posla kojeg obavljaju te im zaželio puna uspjeha u sljedećom dionicama njihova rada.
Ministar se na kraju nije propustio još jednom usporediti sa Sokratom
Kako dalje stoji u izvještaju MZO-a s oproštajnog druženja, ‘ministar je podsjetio i na iskustvo rasprave o njegovu opozivu u Hrvatskome saboru kad je bio izvrgnut neutemeljenoj harangi i prozivkama poput Sokrata koji je u bio optužen za izmišljena djela’.
To ga je iskustvo podsjetilo da ništa nije stalno i da je sve promjenjivo te je svaki dan u bilo koje vrijeme bio pripravan otići s časne ministarske funkcije. I to iskustvo odlaska i smirenosti ministar prepoznaje u iskustvu Sokrata koji je nepravedno osuđen u tamnici čekao na smrtnu presudu. U vremenu čekanja primao je svoje prijatelje koji su ga nagovarali na bijeg no on na to nije pristao. I umjesto da oni njega tješe on je njih tješio izlažući im pri tome čuveni nauk o besmrtnosti duše.
Na kraju ministar je naglasio kako se smatra povlaštenim što je zajedno s dužnosnicima i djelatnicima mogao raditi na dobrobit ove zemlje te je još jednom izrazio zahvalnost na profesionalnosti, suradnji i potpori koju su mu pružali na putu izgradnje modernog, uključivog i na vrijednostima temeljenog odgojno-obrazovnog i znanstvenog sustava.
Suradnici su potom ministru uručili prigodni dar – čajnik – kao sjećanje na njegove poduke o putu čaja i zahvalnost za dobru suradnju te za sve dobro što je kao ministar u proteklome razdoblju učinio za sustav odgoja, obrazovanja i znanosti. Zaželjeli su mu pritom puno uspjeha u daljem akademskom djelovanju te ostalim službama i svojstvima za koje se operijeli u svom daljem profesionalnom putu.
Ministar je posljednji radni dan zaključio elektroničkom zahvalom svim djelatnicima Ministarstva na suradnji i potpori zaželjevši im pri tome uspjeh i zadovoljstvo na obiteljskom, poslovnom, društvenom i osobnom planu.