Voda prekriva više od 70 posto Zemlje i zbog toga naš planet s pravom nazivamo plavim planetom. U vodi je nastao život, a ona je nužna kako bi se on i održao. Zbog toga je ovaj prijeko potreban resurs je več tisućama godina zaokupljao vrijeme brojnim znanstvenicima te vam mi ovom prilikom donosimo nekoliko njihovih iznimno zanimljivih otkrića.
Superhlađenje i instant led
Svima je poznato da voda iz tekućeg u kruto stanje prelazi na 0 stupnjeva Celzijusa. Ipak to se ne događa uvijek, odnosno ne mora se nužno dogoditi. Naime, istražujući posebna svojstva vode znanstvenici su zaključili da voda u posebnim uvijetima može ostati u tekućem agregatnom stanju i na temperaturama nižim od 0 stupnjeva.
Taj se postupak naziva superhlađenjem. O njemu znanstvenici sada znaju prilično puno, a ključno je da samo treba izbjeći prelomnu točku kristalizacije. Okidač za početak kristalizacije može biti sve od neravnine na unutarnjoj strani boce do mjehurića zraka.
Kad se promjena ‘okine’ voda se ekspresno kristalizira odnosno nastaje takozvani instant led.
Vruća voda se zaledi brže nego hladna
Ova tvrdnja je zaista istinita iako djeluje potpuno u opreci sa zdravim razumom. Logično bi bilo da se hladna voda brže ledi, jer je manje stupnjeva potrebno preći do nule.
Uz ovo otkriće je povezana jedna zanimljiva priča. Naime prije pedesetak godina jedan tanzanski učenik je na satu domaćinstva zaključio da se vruća krema smrzava brže od hladne. Tad ga je profesor ismijao i zaključio kako njegova ‘fizika nema veze sa univerzalnom’. Ipak, mladi Erasto Mpemba nije odustao i nagovorio je svog profesora iz fizike da probaju eksperimentom dokazati njegovu tvrdnju što im je naposljetku i uspijelo.
Vruća voda zaista pod određenim okolnostima brže prelazi u kruto stanje.
Sigurnog objašnjenja ovog fenomena još uvijek nema. Pretpostavke su brojne no ni jedna još nije potvrđena.
Kasno je kad smo žedni
Do trenutka kada čovjek osjeti žeđ,
njegovo tijelo je već izgubilo oko 1 posto ukupne tekućine. To znači da
bi trebali piti vodu i kad nismo žedni. Preporučena količina vode koju
bi odrasla osoba trebala unijeti je oko dvije litre dnevno. Naravno, ne
mora sva voda biti u tekućem obliku, jer gotovo svaka hrana sadrži ovu
životno važnu tekućinu.
Možemo iskoristiti samo mali dio vode na Zemlji
Voda zauzima 71 posto zemljine površine no većina te vode nije pitka za ljude. Zastrašujući je podatak da se iskoristiti za piće može manje od pola posto. Ako malo bolje razmislimo to je i logično jer većinu vodene mase čine mora i oceani koji zbog svojeg mineralnog sastava (slanoće u prvom redu) nisu pogodni za ove svrhe.
Ako je ne možemo piti ne znači da je ne možemo koristiti u druge svrhe. Poznato je tako da 80 posto svoje vode Amerikanci troše na navodnjavanje (naravno ne morskom vodom) i hlađenje nuklearnih reaktora.
Ima li voda pamćenje?
Pitanje ima li voda pamćenje je nešto na što odgovor nalazimo na rubu znanosti. Upravo tako možemo okarakterizirati istraživanje profesorice iz Belfasta Madaleine Ennis koja je u namjeri da ospori tvrdnje pobornika alternativne medicine svojim eksperimentom to upravo potvrdila. Nakon nje nikome to nije pošlo za rukom te je znanstvena zajednica podjeljena oko ovog pitanja.
No što je zapravo ‘pamćenje’ koje voda navodno ima? Riječ je o pretpostavci da molekule vode ‘pamte’ čestice s kojima su bile u dodiru. Po principima homeopatije to svojstvo vodi daje ljekoviti učinak ako ju se adekvatno tretira.
