Pismo učenika Klasične: Ravnatelj nas vara i širi strahovladu
Učenici Klasične gimnazije iz Zagreba su poslali dijelu medija otvoreno pismo u kojem se žale na rad svojeg ravnatelja Daria Budimira te apeliraju na sve koji mogu pomoći u rješavanju sadašnjeg stanja. Ravnatelj, prema onome što vidimo u pismu, uvodi novosti sa ‘svrhom unaprjeđenja kvalitete nastave’, što nailazi na glasno protivljenje učenika, ali i njihovih roditelja. Pismo prenosimo s portala index.hr u cjelosti.
Poštovani,
obraćaju Vam se učenici 3.razreda Klasične gimnazije s molbom da pročitate ovaj dopis i pomognete u upoznavanju javnosti s našim problemima.
Naša škola je naš drugi dom,a mi učenici dio smo velike obitelji koja u tom domu obitava ne samo danas,već generacijama. Stalo nam je do naše škole kao što je i svakoj osobi stalo do svoje obitelji. Želimo da u njoj vlada normalno i ugodno ozračje. No, nažalost, danas to više nije tako. Škola sretnih lica postala je škola ustrašenih ljudi, Vlada ozračje straha,neizvjesnosti i malodušja.
Zašto se to događa? Odgovor se nalazi u osobi koja bi trebala biti stručni, a nadasve pedagoški autoritet škole. Našem ravnatelju. Od kad je stupio na dužnost ravnatelja,a ima tome dvije godine,Dario Budimir,sustavno radi na brojnim izmjenama,koje bi,po njegovom mišljenju,trebale unaprijediti rad Škole.
Evo nekih od tih promjena:
Od kada je ravnatelj,škola,a i mi u njoj zaključani smo tijekom cijelog dana,osim za vrijeme velikog odmora kada nas velikodušno pusti van. Koliko je to opasno govori primjer kada je bila vježba evakuacije u slučaju požara i kad smo čekali da se vrata otključaju 10 minuta. Treba imati na umu da su svi znali da će vježbe biti i unatoč tome bilo je problema kod evakuacije. Možete misliti što bi se dogodilo da se požar nenadano dogodio. Nadalje, po članku 13. pravilnika o kućnome redu, veliki odmor traje 20 minuta, a naš ravnatelj je sam, mimo zakona i pisane uredbe, odredio odmor od 15 minuta, što se ne čini kao velika razlika, no nama tih 5 minuta puno znači.
Jedna je učenica pitala zašto je skraćen odmor na što joj je on odgovorio: “Zato što Ja tako kažem!”. Po članku 141.Statuta Klasične gimnazije koji se odnosi na rad vijeća učenika stoji da
ravnatelj o svim odlukama vezanih za prava učenika saziva Vijeće te surađuje s njima kod donošenja kućnog reda. On to naravno, ne radi, ignorira nas i ne želi razgovarati. Mi nemamo mogućnost utjecaja na bilo što. Ono što je posebno naljutilo razredne odjele 3. razreda i naše roditelje je pitanje maturalnog putovanja u Grčku ( to je višegodišnja tradicija Klasične gimnazije, kruna obrazovnog razdoblja i posjet svim mjestima o kojima smo godinama učili ).
Bez znanja učenika i roditelja,a i nastavnika,samoinicijativno i bez obrazloženja je odlučio da putovanja neće biti. Kasnije je,pod pritiscima roditelja i nastavnika, promijenio mišljenje, no još uvijek ne znamo ništa konkretno ( uzmite u obzir da su 3. razredi u ostalim školama već na pola otplatili maturalna putovanja ). Čini se da nas namjerno ili iz samo njemu poznatog razloga još drži u neizvjesnosti. Posebna priča su metode zastrašivanja i nas učenika, a koliko smo mi imali prilike vidjeti i profesora.
Prije nekog vremena ( otprilike 3 tjedna ) održana je sjednica Nastavničkog vijeća gdje se, očito, nešto dogodilo što je jako razljutilo našeg ravnatelja. Nakon te sjednice sve je postalo još gore. Počeo je upadati na sate, ljut i bez pozdrava. Mi smo ostali blago rečeno zatečeni takvim ponašanjem,a pogotovo neugodnom situacijom gdje nas je ispitivao o radu profesora i nastavnike prekidao u predavanju. I primjetno teatralno odlazio do njih tražeći nekakve papire s očitom namjerom da ih ponizi pred nama. To je uvelike utjecalo na kvalitetu nastave, ali u negativnom smislu. Primjećujemo da su profesori zabrinuti,potišteni i ustrašeni. Takva atmosfera za nas učenike nije nikako dobra, mi ne želimo takve profesore, mi želimo one naše stare raspoložene i uvijek vesele nastavnike. Kvaliteta nastave je drugačija, izgubila se ona opuštenost koja je vladala u učionicama. Opuštenost u kojoj je bilo raditi i svladati novo gradivo puno lakše.
Mi ne želimo ovakvu školu – mi želimo onu školu u koju smo se upisali i s veseljem u nju išli. Te škole više nema. Sad je na djelu preobrazba svega onoga što se ravnatelju ne sviđa bez da vodi računa koliko je to u interesu učenika. Mi ne želimo biti u ozračju straha, želimo normalno okruženje. Mi želimo onaj stari duh Klasične gimnazije u kojoj su odrastali naraštaji, između ostalog i naši roditelji,koje se uvijek s nostalgijom i pozitivnim emocijama sjećaju.
Slušajući njihove priče mi smo se s radošću i znatiželjom uputili prema takvoj školi. Ne želimo biti uskraćeni za takvu školu. Ne želimo biti prevareni. Jer ovo je prevara – da smo htjeli ići u neku običnu gimnaziju, ne bismo upisali Klasičnu. Mi smo željeli izazov, a dobili smo prevaru, nelagodu i strahovladu. Čuli smo da je jedna od novih ravnateljevih ideja zapisivanje trajanja boravka učenika u toaletu. Kako opravdati eventualno dulje zadržavanje? Koje je to prihvatljivo vrijeme? Hoćemo li morati objašnjavati što smo radili? Hoćemo li se možda morati pismeno očitovati?
Što će nam donijeti budućnost, ne znamo,ali nismo i ne želimo biti ravnodušni. Jer škola ne postoji zbog jedne osobe niti je to privatna škola. Ova je škola puno više od obične škole, to znaju svi koji su ju pohađali. Svi bi se trebali toj školi pokloniti u ime preko 400 generacija učenika-klasičara,a ne da se škola klanja jednom čovjeku. Apeliramo na sve koji mogu pomoći – VRATITE NAM NAŠU ŠKOLU!”.
