Pismo učitelja: ‘Po čemu su novi udžbenici kvalitetniji od starih? Prodaju nam ‘ono’ pod bubrege’
Anonimni učitelj uputio je na redakciju portala
Danas.hr pismo u kojem je napao ministra
obrazovanja Željka Jovanovića, tvrdeći kako
suvremeni udžbenici koje će morati kupiti učenici
nisu ništa kvalitetniji od starih, koje kako tvrdi
učitelj, Jovanovnić sigurno nije pročitao. Pismo
prenosimo u cjelosti.
Sve su glasniji napadi učitelja i prosvjetnih
radnika na resornog ministra Željka Jovanovića. U
pismu koji je na redakciju danas.net-a poslao
anonimni učitelj, isti je ministra napao zbog
novopropisanih udžbenika koje će dogodine kupovati
upravo učenici i njihovi roditelji. Tvrde da
stariji udžbenici nisu ništa manje kvalitetni, da
se radi o tek kozmetičkim promjenama, a ministre
ove i bivše vlade optužio je da su u zanimljivoj
sponi s nakladnicima.
‘U udžbenicima su samo kozmetičke promjene’
– Razgovaram ovih dana sa svojim kolegama iz škole
i baš nitko ne primjećuje nekakvu bitnu razliku
između starih i novih udžbenika. Radi se uglavnom o
kozmetičkim promjenama.
Pitanje koje je bilo prvo prebačeno je na treće, a
treće na peto. Poneka nova sličica, druga boja
korica i to je to. Uglavnom ja to koristim kad
želim prevariti svoje kćerkice vrtićke dobi, a
ovdje jednoj akademski obrazovanoj grupi ljudi na
degutantan način netko želi podvaliti i reći da je
bijelo ono što je crno.
Profesori ne žele podnositi društvenu nepravdu
Smatram da to profesori ne bi smjeli prihvatiti!
Iako se to ne tiče nas direktno, nego roditelja
koji će platiti ceh, mi kao učitelji moramo biti
solidarni s roditeljima svojih učenika, a ne dizati
svoj glas samo kad su u pitanju smanjivanja naših
materijalnih prava, dodataka, putnih troškova… Iako
su to oni isti roditelji koji misle da je naš posao
lagan, da ništa ne radimo, da smo više na
praznicima nego u školi, morali bi pronaći onu mrvu
idealizma i pokazati da nismo sekta nego grupa
osviještenih ljudi koja ne podnosi društvenu
nepravdu.
‘Svi znamo da Jovanović udžbenike nije pročitao’
Ovih dana smo mogli čuti našeg ministra kako se
zaklinje da su to ‘suvremeni udžbenici 21.
stoljeća’ i kako je one stare vrijeme pregazilo.
Svi mi znamo da ih on nije pročitao, ali onda neka
se javi barem netko iz njegovog stručnog tima da
nam objasni po čemu su novi udžbenici kvalitetniji
od starih. Ako to nisu u stanju, onda je u pitanju
još jedna bezočna pljačka hrvatskih građana. Ako na
foliji piše ‘mortadela’, a ispod je parizer, onda
je to pljačka. I to pljačka u kojoj se izdavači na
odvratan način ponašaju kao milosrdni Samaritanci
koji su se odrekli zarade. U svemu tome je jako
zanimljivo pitanje kako to da su prije četiri
godine neki ljudi napisali loše udžbenike, a sada
ti isti ljudi pišu nove suvremene udžbenike 21.
stoljeća.
Postoji barem minimum moralne odgovornosti da se
ostaviš onoga što ti ne ide. Što se dogodilo s tim
ljudima da su se u ove četiri godine tako
prosvijetlili!? Da li su doživjeli ukazanje Isusa,
Bude ili svoga izdavača koji im je naredio da
iskoriste trenutak za laku zaradu koju im omogućava
ova nakaradna država? Vrlo je zanimljiva ta spona
između nakladnika i naših ministara, ne samo ovoga
nego i bivših. Sjećam se kako je u lipnju u vrijeme
Primorca stigao dopis da stari udžbenici idu u
stari papir jer da najesen idu besplatni novi, a
najesen su ih morali platiti roditelji.
‘Dokle će narod dozvoliti da mu prodaju ‘ono’ pod bubrege’
Pa onda Fuchsa kako s nakladnicima sklapa sporazum
o zamjeni udžbenika svakih 4 godine. Vrlo je upitna
ustavnost takvog sporazuma jer je to sporazum
između mene i tebe da će platiti netko treći, tj.
roditelji. I na kraju je i Jovanović vatreni
zagovornik nakladnika koji je čak i vagu krivo
koristio važući udžbenike koji nisu još ni
odabrani.
Otkud ta pupčana vezanost naših vrlih ministara i
nakladnika? I to u zemlji koja ima
socijaldemokratsku vladu ali je sve prepustila
bujici neoliberalnog kapitalizma? U državi koja je
dozvolila da joj propadnu poljoprivrednici,
stočari, radnici i sad odjednom se reagira da bi se
spasilo nakladnike?
Po nekom mom paušalnom izračunu iznos bi morao biti
veći od pola milijarde kuna. To je, recimo,
četvrtina cijene Pelješkog mosta oko kojega ova
država plače već deset godina? Ili nasip oko Čičke
Poljane? Ili recimo da se sredstva usmjere na
digitalnu nastavu koja se najavljuje? Ali puno više
od iznosa bitno je dokle će ovaj narod dozvoliti da
mu netko prodaje ono pod bubrege.
‘Mijenjati udžbenike u ovakvoj ekonomskoj situaciji je bezdušno’
Vrhunac neozbiljnosti ovoga projekta je vidljiv u
tome da su učitelji dobili udžbenike mjesec dana
prije nego što moraju odlučiti koji su najbolji. Ja
kao profesor hrvatskog jezika sam dobio 58 knjiga
koje bih trebao pročitati i odlučiti se za
najkvalitetniji komplet. Ili je možda cilj ne
pročitati!? Rodom Bosanac koji sporo čita,
pribjegao sam staroj dječjoj metodi en-ten-tini jer
sam doista i imao osjećaj da netko igra sa mnom
žmire kao s djetetom. Ja sam iz male ličke škole na
periferiji događanja i mi ovdje se ne možemo dalje
baviti ovim pitanjem.
Iako pitanje udžbenika nije sindikalno pitanje,
smatram da bi se naši sindikalne vođe u Zagrebu i
velikim središnjicama trebali pozabaviti ovim
pitanjem i ne dozvoliti još jedan udar na roditelje
naše djece. Sve kad bi i bila točna konstatacija da
nam stižu ovi suvremeni udžbenici, mijenjati ih u
ekonomskoj situaciji u kakvoj žive naši građani je
bezdušno. Vratimo dignitet svojoj struci boreći se
protiv nepravde, zaključio je anonimni učitelj.