Pismo vjeroučitelja koji se srami svojih biskupa zbog stavova o zdravstvenom odgoju
Nakon mnogih javnih pisama raznih učenika i profesora koji su različitim mišljenjima doprinijeli javnoj raspravi o zdravstvenom odgoju, u redakciju portala net.hr javio se vjeroučitelj. Zanimljivih stavova koji se razlikuju od mišljenja kaptolskih poglavara, ovaj anonimni vjeroučitelj rekao je kako je njegov Bog i Bog homoseksualaca. Govori i da je svjestan kako nijedna od ovih tema neće uništiti obitelji, hrvatsku državu niti katoličku vjeru.
Vjeroučitelj koji je odlučio ostati anoniman obratio se otvorenim pismom javnosti, te dao još jedno viđenje zdravstvenog odgoja koji se provodi u školama. Ovaj profesor javno se stidi ‘svojih biskupa i militantnih udruga koje se grčevito bore za svoju ideologiju bez realnog doticaja sa stvarnošću.’
U nastavku pročitajte pismo vjeroučitelja.
Poštovani,
s velikim grčem u želucu pratim događanja koja se tiču četvrtog modula zdravstvenog odgoja koji se ima provesti prema eksperimentalnom uzorku u školama, te sam nakon mnogih reakcija školaraca i nastavnika odlučio i ja reagirati i dati obol u tom javnom nadmetanju. Nažalost, morat ću zbog straha od odmazde onih kojima se neće svidjeti što ću napisati, a u rukama drže konce moje egzistencije, zadržati anonimnost, osim što ću se predstaviti kao vjeroučitelj, što zaista i jesam.
Čitajući izjave biskupa i raznih katoličkih udruga, ne mogu se oteti dojmu da se cijela ta križarska bojna ratuje u ime svih katolika. Bore se protiv preautoritativnog ministra, kako kažu, a sami nastupaju grozomornim autoritetom kojim bez grižnje savjesti govore u ime svih katolika, bez razlike. U javnosti se stvara slika da zaista svi katolici žele oboriti taj nesretni spolni odgoj, odnosno isposlovati alternativu, a oni koji se stide takvih etiketa, po kolumnama, statusima po društvenim mrežama i usmenim putem odriču se Crkve i svog katoličanstva, misleći da su crne ovce kojima nije mjesto uz takve pastire i vjernike.
U tom cijelom košmaru potpuno se zanemaruju ljudi, vjernici, katolici koji nemaju ništa protiv uvođenja tog odgoja u škole. U ime takvih vjernika, s autoritetom vjeroučitelja, diplomiranog katoličkog teologa, javlja se i moja malenkost kako bi odagnao isforsiranu laž kaptolskih struja da je dotični odgoj napad na sve katoličke roditelje i djecu.
‘Masturbacija je nešto dobro, u čemu djeca sazrijevaju i upoznaju svoje tijelo’
Otvoreno i uvjereno tvrdim da moja prava i prava moga djeteta nisu ničime ugrožena, naprotiv, sa zadovoljstvom ću pratiti napredak moga djeteta u ovim pitanjima i s njim se baciti u koštac razgovora o temama koje će donositi iz sata u sat spolni odgoj. Nasreću, poznajem još puno roditelja koji razmišljaju kao i moja malenkost, a nedjeljom odlaze na misu i zdušno se pričešćuju.
Kao vjeroučitelj moram konstatirati da se na vjeronauku o spolnosti uvelike govori u sedmom razredu osnovne škole, prema stručno napisanom programu koji nitko ne smije dovesti u pitanje, iako bih osobno volio da se povuče to pitanje. Iz vlastitog iskustva znam da dječaci u toj dobi na veliko masturbiraju, a i kroz razgovor s učenicima o toj temi došao sam do istog zaključka.
Nasreću, živimo u vremenima kada se većini djece ne mora pojašnjavati da im se neće osušiti mozak od masturbiranja, te shvaćaju da je masturbacija nešto dobro za njih, nešto u čemu sazrijevaju i upoznaju svoje tijelo. Tome
sam ih i sve ove godine podučavao, a na upite o grešnosti masturbacije sam ih umirivao i objašnjavao im da radije ispovijedaju zadirkivanje i maltretiranje koje su priuštili slabijem kolegi. Isto tako, većina ih u toj dobi počinje s pornografijom, te mi je jedino preostalo da im objasnim da to nije stvarnost i da ono što vide nikako ne preslikavaju u svoj život, nego da s dostojanstvom pristupaju svojim budućim partnerima, a ako baš moraju gledati neka budu umjereni.
Nažalost, vjeroučitelji koji ne zatvaraju oči pred stvarnošću znaju da se i pokoja ranije sazrela djevojčica u toj dobi počinje baviti seksualnim radnjama, najčešće sa starijim dječacima. Zbog takvih je bilo potrebno govoriti i o kontracepciji, te spolno prenosivim bolestima. Uz to, valjalo je i posvijestiti takvim pojedincima da vrijede i da se spolnim odnosima ne kupuje ljubav niti naklonost, a sve to da nitko ne primijeti da se obraćam specifičnoj osobi.
‘Moj Bog je i Bog homoseksualaca’
Naravno, govorio sam i homoseksualnosti kao jednom vidu spolnosti, te u najmanju ruku toleranciji prema pripadnicima te grupacije, ali i o ostalim temama koje se spominju i koje su jako sporne našim biskupima u spolnom modulu zdravstvenoga odgoja.
Da, u slučaju mojih vjeroučenika spolni odgoj kakav vidim u kurikulumu je već odavno bio prisutan u školi, barem jednoj.
I da, svjestan sam koji će otpor izazvati činjenica da je vjeroučitelj učio i uči djecu takvim stvarima, ali, dragi kolege, živim u realnom svijetu gdje je čovjek prije svega ograničen i grešan, te kao takav prihvaćen od svoga Boga. Moj Bog ne kažnjava masturbaciju, niti je tretira kao zlo, moj Bog suosjeća s djevojčicama i dječacima koji ulaze u spolne odnose s 13 godina i želi im, ako ništa drugo, da im mi pomognemo – mi koji smo s njima svaki dan i koji smo se školovali da ih učimo životu, a ne moralnom rigorizmu koji je također plod ideoloških strujanja, samo s + predznakom, i koji će od njih učiniti da zamrze takvog tiranina (Boga) koji im broji svaku masturbaciju, poljubac, pa čak i seks.
Moj Bog je i Bog homoseksualaca i njihove afekcije prema pripadnicima istog spola, i uvjeren sam da blagoslivlja njihov odnos, a nesretnike koji su rođeni sa spolom u kojemu se ne ostvaruju kao ljudi zasigurno posebno ljubi i otvara drugim ljudima umove da tim nesretnicima omoguće da se ostvare, a ne da ih se proglasi ovakvima ili onakvima.
Ništa od navedenoga neće uništiti obitelji, hrvatsku državu niti katoličku vjeru. Otvaranje uma ovakvim problemima je plod Duha Svetoga, a molitva za koju vjerujete da je oslobodila Hrvatsku spona komunizma, tereta rata, nepravde Haškog tribunala sada ostvaruje tračak Kraljevstva Njegovoga za one koji se moraju stidjeti što su takvi kakvi jesu. Da, spolni odgoj u školama je maleni plod naših molitava za pravednijim društvom.
‘Podržavam ministra Jovanovića’
Draga javnosti, stidim se svojih biskupa i militantnih udruga koji se grčevito bore za svoju ideologiju bez realnog doticaja sa stvarnošću, a što potvrđuju i činjenicom da im do naroda nije stalo dok se nemilice pljačkao, jer interesa tada nije bilo u otporu gospodaru koji ih je potkupljivao novcem i moći.
Danas je situacija drugačija, a borba se vodi ne birajući se sredstva jer je u pitanju doktrina – to zlatno tele koje im osigurava stalnost, ne mijenjanje, odnosno vrlo dobar život, a narod za koji se u zadnjih 20 godina nisu udostojali mrdnuti malim nožnim prstom sada im je živi zid.
Odgovorno tvrdim da je katolika koji se ne slažu sa svojim pastirima jako puno, ali su šutljiva većina, kao i obično.
U ime njih, u ime svoje vjeroučiteljske struke (onih koji se slažu sa ovdje iznesenim) koja mora šutjeti u strahu za svoja radna mjesta i u ime svih ljudi dobre volje koji su imali strpljenja pročitati kurikulum i sami uvidjeti manipulacije koje podmeće kaptolska klika, podržavam ministra Jovanovića i provedbu modula spolnog odgoja i držim da je to još jedan mali doprinos u moralnoj evoluciji čovječanstva.
Srdačan pozdrav, vjeroučitelj.
