Pod pritiskom studentice moćni Hrvatski telekom popušta i diže minimalnu satnicu
Da se uz malo aktivizma mogu mijenjati brda i doline pokazala je studentica Filozofskog fakulteta u Splitu Marija Pavić. Naime, ona se pobunila zašto Hrvatski telekom za rad u pozivnom centru i u administrativnom odjelu studentima nudi minimalnu satnicu od 16 kuna, iako je od strane Studentskog centra Split preporučena minimalna satnica od 18 kuna. Što je najbolje od svega, ona ni ne radi za spomenutog operatera nego je kao pravi studentski aktivist ‘zarežala’ za svoje kolege.
Screenshot: Facebook
I tim svojim oštrim porukama na Facebook zidu HT-a, Marija je isprovocirala predstavnike ovog telekoma da podignu minimalne satnice. Odnosno barem za sada daju obećanje da će to učiniti.
– Marija, zaprimili smo povratnu informaciju i potvrđeno je kako će se minimalna satnica mijenjati na 18 kuna. Informacije će se ubrzo ažurirati i na stranicama SC-a, stoji u poruci predstanvnice HT-a, na kojoj je uz smajlića potpisana Nives.
Korespodencija se odvijala danas, međutim treba odmah naglasiti da do trenutka objave članka obećanje nije izvršeno.
No, obzirom da je oglas otvoren do 4. veljače, ima vremena da operater prepravi minimalnu satnicu, kako je i obećano.
Screenshot: Facebook
Vidjevši ovu zanimljivu prepisku, u kojoj se dakle jedna studentica oštrim tonom obratila velikom telekomu te kroz nekolicinu postova na kraju izašla, za sada barem kao moralni pobjednik, odlučili smo Mariju pitati kojim je motivom vođena, obzirom da smo shvatili da ne radi, niti je radila za HT. Studentica Filozofskog fakulteta u Splitu podrobno nam je sve obrazložila, kao i okolnost da su iz velikog telekoma obećali podizanje minimalne satnice na 18 kuna.
– Iskreno, prema raspletu situacije s minimalnom Telekomovom studentskom satnicom ravnodušna sam jer nikako ne smatram da je satnica od 18 kuna onakva satnica kakvu bi poslodavci smjeli ponuditi bez stida i crvenih obraza (pa, eto, ako ne svi poslodavci, onda barem ne ogromne i još k tome internacionkne tvrtke kakva je i Hrvatski Telekom).
S obzirom na cijene koje se oko nas blješte s informativnih papirića na policama trgovina, ali i s obzirom na same iznose režija i stanarina (pa i same cijene studentskih domova) smatram da je satnica od 18 kn i više nego ponižavajuća. Opasci o nesrazmjeru cijena za život i plaćâ automatski nadodajem i uvriježeni bolećivi komentar svih onih loše zaposlenih ili nezaposlenih s burze odnosno onih koji se u njihovo ime javljaju kada dođe do rasprave na društvenoj mreži, napadajući studente zbog pohlepe i rastrošnosti ‘jer se žalimo da nam je tolika satnica mala, a studenti smo’ i ‘jer trebamo biti sretni što uopće kao studenti imamo priliku nešto zaraditi za razliku od ljudi koji čekaju na burzi posao, a već imaju diplomu’. Ako je nezaposlenomu loše, to ne znači da se student mora pokunjiti i biti zadovoljan čime god ga se nudilo.
Ako je nekomu loše, to ne znači da ću ja biti sretna i zadovoljna jer je i meni loše. Treba se pobuniti i boriti za sebe – to je ono što studenti zaboravljaju, integrirajući se u veliku hrvatsku krčmu odraslih nezadovoljnika koji šute. I onda kada student digne glas protiv izrabljivanja za minimalac, odrasli ga nezadovoljnik pokušava ušutkati riječima: ‘Nama je još gore, pa dabogda patili i vi’, umjesto da vidi uzor za upornost u mlađemu od sebe.
Naime, svojim jadikovanjem na vlastitu situaciju nitko ne ‘pokazuje rogove’ nezaposlenima s burze niti ih se time vrijeđa, već se time žalimo za sebe i pokušavamo istjerati pravdu za svoj, studentski ‘sloj’. Svatko se za sebe bori.
Svaki studentski centar u RH – ako se ne varam – ima autonoman „minimalni“ cjenik i čini mi se sa sam vidjela da je zagrebački SC za administrativne poslove preporučio satnicu od 17 kn. I ta mi se razlika čini smiješnom jer se radi o svega jednoj kuni, što velikim kompanijama ne znači puno, a studentu znači (ako gledamo dnevnicu) skoro jedan ručak u menzi dnevno. A ručak puno znači.
Dakle, ne mogu reći da sam zadovoljna jer nisam – ravnodušna sam. Međutim, sretna sam da je mojim „klapanjem“ po Facebooku svaki splitski student koji bude radio u Telekomu danas dobio povišenje minimalca za 2 kune. To definitivno jest nešto, ali isto tako i dalje nije zadovoljavajuće.
Moj je motiv za „podizanje prašine“ bio nemirni duh kakav imam oduvijek; tri sam se godine na splitskome sveučilištu kao volonter bavila studentskim aktivizmom širokoga spektra. I, naravno, premda sam nakon nekoliko donkihotovskih želja za boljim studentskim standardom odustala od bavljenja studentskim aktivizmom, duh ostaje isti, i na ovakve se slučajeve jednostavno rasplamsa. Premda ne radim u HT-u i premda sam svojim poslom, poslodavcima i plaćama izuzetno zadovoljna (radim 2 studentska posla zbog viška slobodnog vremena), odlučila sam oglasiti se jer je to tako kad si aktivist – ne boriš se samo za sebe, već i za one koji „na istoj grani sjede i istu hranu jedu“, zaključuje Marija Pavić, koja je slika i prilika borca za studentska prava, koja je sama, bez ikakve institucije ili drugovrsne interesne skupine uspjela pokolebati veliku internacionalnu kompaniju da razmisli o moralnosti svojih postupaka, budući da zakon kako smo prethodno istaknulim nije prekršen.
Screenshot Facebook: Još uvijek obećanje HT-a nije izvršeno
