Poklanjanje ocjena van procedura zbog pritiska moćnika pravilo je, a ne iznimka u našem školstvu
Budimo realni, Sanja Musić Milanović nije izmislila političke pritiske ni poklanjanje ocjena. Poklanjanje ocjena van svake pameti i procedure, uslijed pritiska političkih moćnika, pravilo je, a ne iznimka u našem školstvu. Naše je školstvo, baš kao i društvo – odvratno. I to nismo saznali danas, jučer ili prije tri mjeseca. Tomu je tako desecima godina. Kontinuirano, dubinski, nepopravljivo odvratno. Iz takve kaljuže nekad i uspije isplivati nešto dobro, toliko da nas zavara da nismo baš posvemašnji jadnici, da o tome pričamo i danima se dičimo, da sve, svjesni vlastitog čemera, preponosno napušemo. Pa kad sljedeći put, po pravilu, ispliva kaljuža, imamo ono malo kapaciteta zgražati se, čuditi i bivati iznenađenima. I tako u krug.
Foto: srednja.hr
Dramatično. Šokantno. Nevjerojatno. Riječi su to koje, premda možda ne vrište iz naslova, iskaču između redaka medijskih napisa o skandalu Sanje Musić Milanović. Sveučilišna profesorica i supruga predsjednika države vršila je pritisak na gimnaziju koju pohađa njen sin da bi par dana nakon, magično, van svake procedure, malome dvije zaključene četvorke bile ispravljene u – petice.
Pravilo, a ne iznimka…
I sad se svi, kolektivno i ponaosob, ovome fenomenu čudimo kao da je vilinski prah. Osupnuti što je jedan javni sustav, u pravilu vođen privatnim političkim, a tek mjestimice javnim interesima, pokleknuo pred suprugom moćnog političara. Kao da se to dosad nikad nije dogodilo, kao da se radi o nekoj tragediji za koju je vrijedno, budući da se tako rijetko dogodi, cijelu državu dignuti na noge.
Daleko od toga da bismo na ovo trebali slegnuti ramenima, ali barem budimo realni. Sanja Musić Milanović nije izmislila političke pritiske i poklanjanje ocjena. Poklanjanje ocjena van svake pameti i procedure, uslijed pritiska političkih moćnika, pravilo je, a ne iznimka u našem školstvu. Da ovo nisu tek moje nonšalantne verbalne ispadice svjedoči i popriličan korpus članaka na tu temu, samo u domeni našega portala.
Prije dvije godine saznali smo što se događa iza kulisa državne mature kada se desetak maturanata žalilo što nisu dobili bodove za potpuno pogrešne odgovore. Njihove su žalbe, protivno svim pravilima, prihvaćene i umjesto da padnu, za neznanje su im poklonjeni bodovi koji su im možebitno, osim prolaza na maturi, osigurali i upis na faks. Službeno, netko je pogriješio, neslužbeno, politika je učinila svoje.
Poštenima i siromašnima smije se u facu
Iste godine, još jedan skandal koji pokazuje koliko u našem školstvu vrijede bogatstvo i moć, a koliko rad i znanje. Dvadesetak maturanata jedne privatne zagrebačke škole očito je prepisivalo na maturi. Točnije, u njihovim su ispitima nađene značajne podudarnosti. Zbog toga su im ispiti morali biti poništeni. No, umjesto kazne, dobili su novu šansu. Na istom roku ponovno su polagali, mnogi od njih i položili pa, nakon skupocjenih ljetovanja i krstarenja, upisali fakultete, poštenoj djeci i sirotinji pritom se figurativno cereći u facu.
I ama baš nitko, sem nekoliko neposlušnih novinara, nije istaknuo ono očito. Nije baš moguće da dvadeset učenika prepisuje bez ičije pomoći. Državna matura ima protokol kojega bi se posramile i diplomatske misije. Pretpostavlja pravila i sankcije da oni najpitomiji među profesorima, vjeroučitelji i etičari, postaju žandari koji reagiraju i na preglasan treptaj pristupnika mature. Ali ne i u toj školi. I nikom ništa. Nikoga nije briga. Nitko se nije zainatio što su tamo neka djeca, bogata i privilegirana, postala još privilegiranija.
Prošle su godine, ne uslijed pritiska, ali uslijed nesposobnosti učenicima doslovce poklonili prolaz na maturi. Talijani su na državnoj maturi iz Matematike dobili loše prevedene ispite pa zarad tog kolosalnog, da ne kažem idiotskog propusta, pazarili nezasluženih bodova taman dovoljno da dostignu prolaznu ocjenu. Ni tad se nitko nije pretjerano uzbudio. Što ima veze što su mone, očigledno nedostojne odgovornosti koja im je predana, nekom još nedostojnijem osigurale posao i tako se posrali na cijeli sustav. Baš kako je šef mature rekao, sve je prošlo u najboljem redu. Sad, što je kome najbolji red, to je valjda semantika.
Kontinuirano, dubinski, nepopravljivo odvratno
Ne staje to na tome. Nakon škole treba i na faks po još jednu dozu pravde na hrvatski način. Hadezeovac iz saborskih klupa malo je prepisao diplomski pa umjesto da nepovratno izgubi, uz ono malo ugleda što je imao, i diplomu, dobio je novu šansu. Sjebo si, ali ajde, napiši ponovno i sve će biti ok. Ta nećemo sad čovjeku, toliko godina kasnije, uništiti političku karijeru. Splitski hadezeovac je malo prepisivao u doktoratu pa je za kaznu njegova mentorica skoro dobila otkaz. On je dobio uputu da to malo ispravi. Ta nećemo čovjeku sad rušiti akademski integritet.
Naše je školstvo, ako dosad niste upratili, baš kao i društvo – odvratno. I to nismo saznali danas, jučer ili prije tri mjeseca. Tomu je tako desecima godina. Kontinuirano, dubinski, nepopravljivo odvratno. Iz takve kaljuže nekad i uspije isplivati nešto dobro, toliko da nas zavara da nismo baš posvemašnji jadnici, da o tome pričamo i danim se dičimo, da sve, svjesni vlastitog čemera, preponosno napušemo. Pa kad sljedeći put, po pravilu, ispliva kaljuža, imamo ono malo kapaciteta zgražati se, čuditi i bivati iznenađenima. I tako u krug.
*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr
