Profesor PIG-a je ovaj tjedan na bolovanju. Baš u trenutku kada nam je potreban najveći advokat. Umjesto PIG-a, naime stavili su nam sat razrednika. I nije naš razrednik ni loš profesor ni loš čovjek, ali formalist je svoga kova. On jako dobro zna da se danas održava hrvatska verzija prosvjeda ‘School Strike 4 Climate’ i da mi želimo ići. Međutim, umjesto da nas u tome potakne, pokušao nas je spriječiti.
foto: Ivan Božić|srednja.hr
Kažem, naš je razrednik jedan skroz dragi čovjek. Ali, čovjek je u godinama kojem se uskoro sprema mirovina i kojem klimatske promjene nisu domaći teren. Za njega je frajer poput Trumpa totalni redikul i u tome se nas dvojica slažemo, ali u jednome je Trumpu možda čak i blizak – kaže da ukoliko je vani zima, a prošlih je zima čak znalo i biti, da onda nemamo što pričati o globalnom zatopljenju.
Kaže i da ne vidi razlog tolikoj panici oko plastičnih vrećica jer kontinentalni dio Hrvatske ih svakako ne baca u more, a kamoli u oceane. Utoliko tvrdi i da je tuđe bitke teško, a ponekad i zabranjeno voditi. Ok, nije on baš sličan Trumpu, al’ kad je klima posrijedi njemu je to zbilja siva zona. I da ne bih ispao nekakav gerundohejter, moram nadodati da imam djeda koji je također bio na prosvjedu. Dakle, nije do godina, već samo do karaktera i izgrađenog stava ili odgoja. Dodatan je problem i njegov stav o tome da se od škole i nastavnih sati ne smije gubiti. Ni kad imaš temperaturu, a kamoli kad neki tamo klinci dižu transparente i glas za čišći, zdraviji ili održiviji planet.
‘Ma kud bi vi? Imamo SRZ i poslije toga fiziku. Nikakav skul strajk, o čemu vi….?’
– ‘Profesore, to je globalni učenički pokret. Svi idu.’ Pokušao mu je objasniti Ivor.
No, i nije baš pretjerano djelovalo.
‘Ma, je li, i onda kud svi tu bi i vi. Lijepo su vas to roditelji naučili!’, tjerao je profa po svome.
‘Tko to uopće organizira?’ produbio je pitanjem.
– ‘Ovdje kod nas jedna zagrebačka srednjoškolka. Zove se Laura. Sigurno ste već čuli u medijima.’
Rekla je Ana i potom nastavila. ‘Globalna inicijatorica je 16-godišnja švedska učenica Greta Thunberg.’
Uključila se dakako i Maja i pridodala težini čitavog pokreta izjavom: ‘Gretu su sada kandidirali i za Nobelovu nagradu za mir.’ Profesoru je to bar navuklo osmijeh na spuštena ramena i naborane obraze. Mislim da se tu pomalo smekšao, ali više zbog našeg truda, nego li zbog Gretine kandidature što dokazuje i izjava koja je uslijedila.
‘No, pa te se Nobelove ovih dana dakle dijele šakom i kapom. Čudim se da mene jedan dan netko ne nazove i obavijesti me o kandidaturi.’ Gretin sam obožavatelj pa ne bi bilo fer od mene da sam u tom trenutku nastavio šutjeti. Dakle, uključio sam se.
‘Nemojte tako. Njen je govor djelovao na tisuće mladih koji su u svojim državama odlučili djelovati. Podigla je svijest čitave hrpe ljudi, a pogotovo mladih.’
– ‘Čujte djeco, nemojte me krivo shvatiti jer lijepo je da su mladi aktivni, ali što se Nobelovih nagrada tiče, reći ću samo da i Obama ima jednu i to upravo za mir.’
– ‘Profesore, naša je građanska dužnost da izađemo na taj prosvjed’ – učvrstio sam.
– ‘To vas je kolega s PIG-a naučio, razumijem. Ali, te stvari pričajte njemu, a ne meni. …Ako vas sada pustim, izgubit ćemo i sat fizike, a možda ćete kasniti i kolegici na informatiku poslije.’
‘Ali, zašto da učimo tu fiziku ili informatiku ako ih nećemo imati gdje primjeniti? Ako ugrozimo različite životinjske vrste, ako svi budemo bolesni, temperature nesnosne, zrak loš, a razine mora se podignu…uvjeti na zemlji će biti takvi da nam znanje više neće moći pomoći ako ne preveniramo katastrofu. Razumijete? To je Gretina poanta?! To je i Laurina poanta. Ne možemo samo ostati sjediti.’- Ni iz čega nas je iznenadio Matej.
On je inače vrlo tih i povučen, ne miješa se previše u stvari. Ali, ovo mu je pošten retorički potez i to mu treba valjano priznati. Profa je pak s druge strane ostao u svom elementu i to uz prigodne riječi ‘Klinci moji, i mi smo voljeli smarkirati tu i tamo, ali to čega ste se vi spremni domislit da bi zbrisali to čovjek ne može ni sanjati. Prosvjed je prosvjed, al’ i fizika je fizika. A ja vam danas objašnjavam Einsteinovu jednadžbu fotoelektričnog učinka, njen algebarski izraz, a radit ćemo i grafički prikaz.’ Izgledali smo snuždeno, a njegovo drvljenje po fotoelektričnom efektu zbilja nije bilo od pomoći.
Konačno se ukazala prilika. Profa je rekao da mora u zbornicu po novi marker za bijelu ploču i rekao je da ga pričekamo pa ćemo ko’ fol zajedno odlučiti i o prosvjedu. Profi se ovim putem ispričavamo, ali nismo mogli riskirati. Čim smo čuli odzvanjanje njegovih bijelih klompi u smjeru zbornice, lagano smo se krenuli šuljati iz razreda u smjeru stepenica i izlaza iz škole. Vrlo brzo smo se našli i u prosvjednoj gomili. Ljudi moji, sjajan je to osjećaj. Zajednički cilj, ali za nešto dobro i tako univerzalno. Laurin je govor bio sjajan i svi smo joj pljeskali.
Neki su se odmah i fotkali s njom. Poslije smo se čudili i fantastičnim transparentima od kojih sam jednome i ukrao natpis za naslov ove moje dnevničke bilješke, a koji kaže: ‘No Nature No Future’. Natpisu bih dodao tek i onaj: ‘Gdje nema bar malo bunta, nema ni mladosti.’ Pozdravljamo vas ja i moja razredna klika do idućeg tjedna kada ćemo nekako morati i objasniti svoje neopravdane sate.
P.S. Idućeg puta moramo i mi doći sa spremnim transparentima, oni su ipak nužni za puni doživljaj prosvjeda.
Portal srednja.hr u ponedjeljak 18. ožujka u 18h organizira tribinu [Kazalište i mladi] Mogu li učenici spasiti Zemlju? Više informacija o tribini pročitajte ovdje.
_______________
U rubrici Politika i gospodarstvo svi likovi i događaji su izmišljeni
