[Politika i gospodarstvo] Svaki poljubac je poljubac
Ne znamo se još toliko dobro da bismo govorili o ljubavi, ali o jednome moramo i to bez odgađanja. …U školi su nas nedavno pozvali da svojim crtežima sudjelujemo na smotri ‘Art dizajna’ i to pod temom ‘Umjetnik kao kritičar vremena’. Nisam se prijavio jer su moja brija stihovi i riječi, a frendu iz klupe uvijek prepuštam vizuale i likovnost. On je master po tom pitanju i bez obzira trebaš li strip, figuru il’ apstrakciju, čovjek razvaljuje i od kad se znamo govorim mu da izbora nema – likovna akademija mu je sigurna, a odabrati samo može želi li grafiku il’ slikarstvo. Doduše, lažem – mogao bi i na animaciju i nove medije. Kažem vam, lik je genijalac. Možda me je zato toliko i začudila vijest da njegov rad nije primljen i da ga škola uopće odbija poslati na smotru.
Politika i gospodarstvo
Došao je i sljedeći sat Politike i gospodarstva i znao sam da neće proći bez moje intervencije. Obećao sam si da ću biti čovjek i skupiti hrabrost zauzeti se za njega. On je u nemalom broju situacija bio taj koji i meni pokrivao leđa u zajedničkim ili individualnim fightovima.
‘Profesore, znate li da Tonijev rad škola odbija poslati na smotru?’
Profa je ovaj petak očekivao mirno proveden sat jer nam ovaj tjedan nije nikoga doveo u goste niti smo nekud išli, ali ja sam se raspištoljio još i prije nego li je stigao sjesti. ‘Profesore, znate li da Tonijev rad škola odbija poslati na smotru? Cijelo vrijeme na vašoj nastavi govorimo o nekakvoj demokraciji pa gdje je demokracija sada? Ne bismo li svi zajedno trebali djelovati na zbornicu?’, sipilo je iz mene bez kontrole i s pomalo bijesa.
‘Smiri se. Ne možemo tako razgovarati. U krajnjoj liniji, neka Antonio to sam kaže’ – replicirao mi je učo. Toniju je bilo neugodno i vidio sam da se zacrvenio pa sam nastavio i bez dozvole. ‘Profesore, on je previše fin da bi se spuštao na ovu razinu. Tema smotre je ‘umjetnik kao kritičar vremena’, pa odakle školi pravo da mu određuje što će on kao autor kritizirati?’. Profesoru je bilo jasno da neću odustati, a lagano su mi se u kolektivnom bijesu pridružili i drugi.
Stigla je i psihologinja ‘sve objasniti’
Naravno ne svi jer bilo je onih koji su potiho pljesakli bezobrazluku zbornice. No, znate već tko se javio – bila je to Maja. Objasnila je profesoru da se PIG ne uči samo iz udžbenika ili u posjetu Saboru i HNB-u, već i iz svakodnevnog djelovanja. Tu nije mogao prigovoriti pa je profa odlučio na sat odmah dovesti i psihologinju da objasni odluku škole. Žao mi je što se sve prelomilo preko njegovih leđa, ali znao sam da smo bez njegove pomoći tanki i da Toni nikada neće izvojevati pravdu.
Stigla je i psihologinja. Konačno smo pokrenuli i razgovor o sadržaju konkretnog crteža. Osjetivši podršku većine razreda, Toni je ispred ploče pokazao svoj rad. Na njemu su dvojica muškaraca koji se ljube. Iz očiju im cure suze kao reakcija na uvrede okoline koja ih nerijetko, baš kao što je on na crtežu i napisao, naziva ‘bolesnima’ ili ‘nakazama’.
Ako mene pitate, crtež pokazuje i ljubav koja pobjeđuje takve i slične kukavičke napade i iskompleksirane bezobrazluke. Oni se protiv tih i sličnih uvreda bore upravo ljubavlju. Upravo bliskošću. Nisam mogao vjerovati da jedna psihologinja navodno na crtežu vidi sasvim druge poruke i simbole. Rekla je: ‘Znate, LGBT tematika je vrlo osjetljiva. Škola tu zapravo staje u Antonijevu obranu jer mi ne bismo htjeli da poslije na smotri netko kaže da naš Toni vrijeđa te ljude takvom slikom. Znate netko bi mogao protumačiti da autor tim uvredama vrijeđa upravo pripadnike LGBT populacije’. Nekoliko nas se nije moglo suzdržati, opalili smo se smijati.
Psihologinja nas ili nije čula ili se pravila da nas ne čuje
Nisam znao što bih komentirao prvo. Što LGBT populaciju naziva ‘tim’ ljudima, što ljudskost i ljubav označuje osjetljivom ili vrijednom skrivanja i cenzure ili što nas otvoreno pokušava slagati. Toni je za razliku od mene vrlo kul i kontroliran tip pa joj se nije obratio onako kako bih možda ja. Rekao joj je samo kako mu zasigurno nije bila namjera vrijeđati, već je upravo kritizirao one koji vrijeđaju. Pridružio se i naš profa koji je rekao kako je na crtežu ipak evidentno kako su uvrede nešto što ima svoje posljedice i nešto što rastužuje. Nešto suprotno od ljubavi koja je baš centar ovog vizuala. Psihologinja nas ili nije čula ili se pravila da nas ne čuje. Dado iz predzadnje klupe u redu do zida odlučio se također uključiti i pitati ‘Gdje su tu uopće autorske i umjetničke slobode? Gdje je pravo autora na kritiku?’ Šutila je.
Šutjela je sve dok je naše zajedništvo i cilj nisu dovoljno iživcirali da otkrije svoju i zborničku stvarnu motivaciju da odbiju rad. Odgovorila je oštro, ali i posve samouvjereno: ‘On ovdje nije nekakav solo igrač. Njegov rad mora odobriti i profesorica likovnog i ravnatelj, ja i čitava škola. Ovaj rad je previše provokativan. Profesorica likovne kulture rekla je da je on previše grafičan. Ravnatelj se složio da prikazuje otvoreni kontakt dvojice muškaraca i da je to sve zajedno…kako da kažem…škola na to ne može staviti svoje ime!’
Previše ‘grafičan’ za papke iz škole
Tada nam je bilo sve jasno. Doduše, sve osim onoga da je rad previše ‘grafičan’, taj dio sve do danas nismo uspjeli prokljuviti… Ali, sada su barem rekli istinu. …Jedan rad druge učenice iz razreda je škola odobrila, no ona je tada ponesena našom borbom i vlastitim aktivizmom vrlo snažno ustvrdila: ‘Onda povucite i moj. Ako vam je umjetnička kritika na smotri čija je tema upravo kritika suvremenog društva previše, onda ni moj rad ondje ne može stajati, a poglavito ne s potpisom naše škole’. Učo joj je počeo pljeskati. Pridružio sam se i ja, Maja, potom Toni, a nakon toga i većina razreda.
Rad na koncu nisu poslali na smotru jer kritika je u našim školama očito dozvoljena sve dok je plaha, dok se skriva i udovoljava većini. ‘Kritika bez kritike’, tako je događaj komentirala moja stara kada sam joj prepričao cijelu stvar. A je*** kritiku koja to nije, kao i školu u kojoj svaka ljubav nije jednakovrijedna. Za moj razred i mog suborca iz klupe, stvar je jasna: Svaki poljubac je poljubac. A niti kritika neće pasti sve dok ima nas koji smo je spremni braniti.
__________
Napomena: U rubrici Politika i gospodarstvo svaka slučajnost je nenamjerna, a svi likovi su izmišljeni
