[Politika i gospodarstvo] U razredu se pojavio gradonačelnik Vukovara

Novi profesor Politike i gospodarstva stalno dovodi goste na sat, a za danas je najavio gradonačelnika i najstrože zabranio ulaske nakon zvona. Ulazim u učionicu punu ustajalog zraka koji bazdi po otrovu acetona i laka iz treće klupe do zida i parizera iz magareće u sredini. Normalno, ja sjedim s lijeva do prozora i nije to samo politički statement, već neka duševna utjeha za trenutke kada mi postane neizdrživo, za trenutke kad je spas u pogledu na park ili u maštanju o bijegu.

Učionica | foto: Feliphe Schiarolli on Unsplash

Odmah nakon mene ulazi i profa, popravlja sliku s grbom iznad ploče. Okvir slike je požutio, nisu ga mijenjali nakon što su izvadili Tita, samo su ubacili print grba s neta. Profesoru je nekako neugodno, crveni se, a ispod ruke mu se nadzire znoj koji probija tanki sloj svijetle košulje. Dere se redarima da upale projektor i spuste platno. Platno je također uprljano, doduše komadićima zida i boje koja otpada s vlažnoga plafona.

Gradonačelnikova playlista s YouTubea

Zatim pali kištru od kompjutera, onoga što još prima i diskete i potom se ponovno dere, ali ovog puta da se utišamo. Nakon polusmiješnog ritmičnog kucanja u stilu Sheldona Coopera, slijedio je ulazak gradonačelnika u pratnji ravnatelja. Ravnatelj je gradonačelnikov šul-kolega, a poznaju se i sa stranačkih sastanaka. Hvale jedan drugoga, tapšaju po ramenu, ulizuju metaforama, usporedbama, hiperbolama i preostalim stilsko-izražajnim asortimanom. Ravnatelj odlazi, ispucao je volju za danas i prepušta stage gradonačelniku.

Prvi čovjek grada odlazi do kompa, otvara YouTube i u tražilicu upisuje ‘Lijepa naša domovino.’ Pojačava zvučnik do vrha, lijevom rukom stišće ‘play’, a desnu odmah pomiče na srce. Pilji u nas. Mi sjedimo. Primjetivši gradonačelnikovu ozbiljnost, profa naglo ustaje, vrpolji se, očima signalizira da učinimo isto. Većina ustaje, neki odmah hvataju i srce. Nakon minute i pol’ gasi himnu i daje dozvolu da sjednemo. Pa pita: ‘Ti?! Zašto se ti nisi ustao?’ Nikola mu odgovara kako nije ustao jer ima slomljenu bedrenu kost i longetu na desnoj nozi.

Tko nije stavio ruku na srce?

Ovaj nastavlja: ‘A vi koji ste slušali spuštenih ruku, što je s vama?!’ Ivan mu odgovara kako mu ta gesta s rukom izgleda glupo i da to ne voli raditi. Javlja se Maja, glavna razredna štreberica i zaključuje: ‘Nisam stavila ruku jer se myocardium uopće ne nalazi toliko distalno od prsne kosti, a i osjećaji se ne formiraju u srcu, već u mozgu’.

Sada predavač izgleda još ljuće. ‘A ti treći, što je ti nisi stavio na srce?’ Odgovaram mu da nisam jer se nemam fetiš na kolektivne koreografije. Profa se crveni, grašci znoja cijede mu se s čela drito po kravati i prsluku. Gradonačelnik šutke otvara prezentaciju u Power pointu i okreće na slajd s videom koji prikazuje početak utakmice na nogometnom terenu. S lijeve strane klinci u crvenim dresovima, a s desne u crnima. Pušta video. Na tribinama roditelji i mlađa djeca. Za vrijeme himne, jedna majka spušta svoje mlađe, šestomjesečno dijete na travu, a ono krene puzati u smjeru crvenoga tima.

Naš današnji gost potom zaključuje: ‘Vidite, ovo vam je eklatantan primjer sustavne, puzajuće velikosrpske agresije?! Njen sami epicentar!’ Dio učenika kima glavom. Pa nastavlja: ‘Vi ste ti koji se protiv toga morate boriti! Svojim primjerom morate pokazati kako se voli Hrvatska! Posramiti odmetnike i one koji ih takvima odgajaju. Onaj tko ovdje živi, mora poštovati nas i naše običaje, a ne uništavati ih! …Kakvi su to crveni dresovi?! Zašto ti dresovi nisu plavi?’ ‘Pa kako bi se onda razlikovali od ovih crnih?’, upita jedna učenica. Gradonačelnik joj odgovara: ‘Mi uvijek pronalazimo neka opravdanja za tuđi bezobrazluk, zato nam i je tako kako nam je. Ne bi me čudilo da neki od vas misle da im trebamo dopustiti da čak i svoja imena pišu ćirilicom.’

Pedagozi poput mene trebaju raditi promjene

Tomislav iz prvog reda kaže kako se slaže i kako njegovi doma isto misle. ‘Znam ja da nas ima još koji mislimo ispravno. Zbog vas Vukovar živi. Ja sam sportaš i pedagog i znam da se djecu ovako ne odgaja!’ Tada odlučim dići ruku: ‘Studirali ste na DIF-u?’ Gradonačelnik će: ‘Nedaj Bože. Na KIF-u, razumije se.’ Odlučim još pitati: ’S obzirom da imamo čast što ste nas posjetili, htio sam pitati, sigurno znate da čekamo renoviranje školske zgrade već godinama, imate li kakvih vijesti po tom pitanju?’ Gradonačelnik će samopouzdano: ‘Upoznat sam, upoznat. To je svakako u planu i vjerujem da će se do kraja mandata…’. Profa ga nadopuni: ‘Ispuniti?’ ‘Tako je, tako. Ispuniti se.’ – potvrdi gradonačelnik.

Nastavlja: ‘Nego, da se vratim povodu svoga dolaska. Uvijek sam, poglavito kao pedagog, a i bivši školski ravnatelj, smatrao da sami moramo biti pokretačima promjene. Prema tome, odučio sam da u ovoj školi, temelju čisto-vukovarskog identiteta pokrenem projekt međusobnog darivanja. Da zajednički gradimo suživot. Idući ću tjedan, uz nekoliko učenika vašeg razreda i našeg uvaženog monsinjora otići do Tehničke škole Nikola Tesla i velikodušno darovati učenike plodovima zemlje povodom Dana kruha uz prigodni blagoslov plodova i misno slavlje’. Nekoliko učenika zaplješće. ‘No, je li tko zainteresiran?’ – upita. Maja digne ruku. ‘Izvrsno’ – ustvrdi. Maja i dalje drži ruku u zraku. On potvrđuje da je vidio, no ona i dalje inzistira. Kako gradonačelniku nije jasno, upita je što hoće. ‘Ja ne bih nosila nikakve plodove, samo bih do wc-a ako nemate ništa protiv!’ Gradonačelniku se napinju bore na čelu. Profesor daje oštar signal Maji da šutke izleti iz razreda. Potom se trojica razrednih hahara istovremeno pogledaju i podignu ruke kako bi se prijavili. Jedan od njih povikne: ‘Da gradimo suživot?’ ‘Naravno, nema boljeg načina da vaše mlade kolege srpske nacionalnosti, upoznate sa svojim običajima i pravilima ovog društva nego li kroz Dan kruha’, potvrdi gradonačelnik. Trojac se zdušno nasmije, potrvđujući sudjelovanje u izgradnji suživota.

U tom sam trenutku pogledao kroz prozor i zaključio kako mi nikada nije bilo draže što je učionica na kraju hodnika i to baš u prizemlju.

__________

Napomena: U rubrici Politika i gospodarstvo svaka slučajnost je nenamjerna, a svi likovi su izmišljeni