Pomozite Moniki s Krka da posjeti prijateljicu u New Yorku
Devetnaestogodišnja Monika s Krka od malih je nogu imala neutaživu želju za putovanjem. Sa samo 14 godina sama je prikupila i ispunila papire za učeničku razmjenu, a danas studira u Beču. Na razmjeni je upoznala svoju najbolju prijateljicu koja sada živi u New Yorku. Monika bi je rado posjetila, ali nema novca za put. Nedostaje joj još oko 1.000 dolara. Kod toga joj možete pomoći vi, donirajući novac na njenu crowdfunding kampanju.
Prijevod teksta koji je Monika ostavila na crowdfunding stranici Indiegogo prenosimo u cijelosti.
– Na početku, samim time što ovo čitate, znači da ste uložili interes za moju kampanju, i na tome vam hvala.
Moje ime je Monika i imam 19 godina (uskoro 20). Dolazim iz Hrvatske, točnije s prekrasnog otoka Krka. Od kad sam bila mala, sanjam da putujem po svijetu i živim vani.
Možda se čini čudnim na prvu, ali s obzirom da živim na vrlo turističkom mjestu, od malena sam priliku upoznati ljude iz raznih dijelova svijeta. Moja prva sjećanja nastala su kroz interakciju s tim ljudima, kao na primjer kada me stariji par iz Austrije naučio plivati ili kada sam išla na pecanje s dečkom iz Gruzije.
Ubrzajmo do 2011. godine. Imam 14 godina i upravo sam se uselila u učenički dom u Rijeci kako bih mogla pohađati Prvu riječku gimnaziju. Već u prvim tjednima škole čula sam za prezentaciju AFS programa za razmjenu učenika. To mi se učinilo kao prava prilika da napokon odem živjeti u inozemstvo. Znala sam da će svi u obitelji misliti da sam skroz poludjela, pa sam sve potrebne papire za prijavu prikupila sama. Kada sam im rekla da bi za manje od godine dana mogla živjeti vani, nitko mi nije vjerovao, (nitko iz moje obitelji nikada nije učinio takvo što), sve do jednog dana kada sam dobila mail u kojem je pisalo:
Poštovana gđice Mikelić,
Odobrena vam je jednogodišnja školarina regije Baden-Württemberg .
Ovdje je zapravo počela priča o ovoj kampanji.
Moja godina u Njemačkoj bila je uistinu nevjerojatna. Bila je to najbolja godina mog života i iskustva koja sam od tamo ponijela će zauvijek ostati sa mnom. Ta je godina razlog zbog kojeg sam danas studentica sociologije u Beču, zašto volontiram u American Field Serviceu i zašto odličn govorim Njemački. Sve to ne bi bilo moguće bez pomoći ljudi koji su dijelili ovo iskustvo sa mnom i koji su sve to omogućili (posebno hvala obitelji koji su mi bili domaćini i koji su mi postali prava obitelj u stvarnosti).
Među tim važnim ljudima je i moja najbolja prijateljica, koja je tada isto bila na razmjeni, osoba s kojom dijelim najsretnije i najtužnije trenutke života, koja me razumije bolje od ikoga i koja je uvijek mogla slušati o mojim ljubavnim problemima, a vjerujte mi, to je dosta teško u mom slučaju. Ova je osoba uspjela sve to i više a cijelo vrijeme ŽIVI NA DRUGOM KONTINENTU.
Naše prijateljstvo je prijateljstvo na daljinu. Nakon što smo se razdvojili još 2013. gotovo se nikad ne vidimo i jako bi mi puno značilo da mogu ponovno proživjeti jednu od naših pustolovina. Skype je super i jako sam zahvalna Niklasu Zennstromu što ih je izmislio, ali posjet New Yorku bio bi milijun puta bolji. Ne mogu ni opisati koliko bi super bilo. Poput psića i čokolade i Titanika i Bridget Jones, poput osjećaja koji dobiješ kada završoš seminarski rad.
Dosada je nisam mogla posjetiti zbog velikih troškova puta, vize i nove putovnice, ali ako bi uspjela skupiti 1000 dolara, ostatak bi mogla pokriti ušteđevinom Možda moj san još može postati stvarnost.
Novac za Monikin put možete donirati ovdje.
