Jedna učiteljica, ista učionica, a različiti razredi: Posjetili smo otočnu školu sa samo četiri učenika
Samo se četiri učenika školuju u Područnoj školi Koločep. Njihova učiteljica, Mira Perak, navodi da različite razrede u istoj učionici istovremeno uči gradivo. Malo je otežano, ali kako nam kaže snađe se. Sviđa joj se mirnija otočka atmosfera nakon ranijeg predavanja u Dubrovniku. Na Koločepu je našla mir, a ima i stan u sklopu škole. Učenike jednom u 15 dana vodi u Dubrovnik radi socijalizacije s vršnjacima.
Galerija 23 Fotografija
Otvori
Iako trajektna linija Dubrovnik – Koločep – Lopud – Suđurađ na Šipanu putnicima nudi prekrasne prizore morskog pejzaža s otocima dubrovačkog arhipelaga, najviše pažnje nam je ustvari otela sama atmosfera na brodu. Početkom ožujka svakako ne očekujete ‘ljetne gužvetine’ i doista je nije ni bilo. No, ipak, broj ljudi koji se ukrcao u luci Gruž nas je iznenadio, kao i broj ljudi koji su se, skupa s nama iskrcali na Koločepu. Znajući gdje trebaju ići, brzo su nestali po raznim malim kamenim uličicama, dok smo mi tek stigli okrenuti se i pogledati gdje se uopće nalazimo.
‘A vi meni zvonite na kuću?’
Luka i šetnica uz rivu su preslatki, ali realno, u ovom tihom kraju izvan sezone, zatekli smo više čamaca usidrenih u luci nego što je bilo ljudi. Uz obalu je bilo svega par komunalnih radnika koji su se bavili nekim svojim poslom kod pristaništa za trajekte. U jednoj konobi je tog jutra bio samo jedan konobar koji nam je rekao da još nisu otvoreni, te još jedna konoba koja je bila otvorena, ali čiji su jedini stol ispunili lokalni umirovljenici. Još je tiše bilo dok smo se uspinjali u brdo, dalje od mora. Kamene uličice su zjapile potpuno prazne, uz tek poneko lice u nekom dvorištu. Cijelo uspavano mjesto je ostavljalo dojam, kao da ne bismo trebali biti ovdje. Kao da ste drastično uranili na neki koncert u Areni, ali ste ipak uspjeli ući u dvoranu dok još nije postavljena pozornica, ozvučenje ni reflektori. Tako se isto činilo i za Koločep u ožujku. Uranili smo, čudno je što smo tamo jer još nije ljeto. Kao da je otok govorio ‘pustite me da odspavam još malo’.
Srećom, ovo tajnovito mjesto nije pobjeglo čudima moderne tehnologije pa smo uz kartu na mobitelu išli kamo smo si zamislili uz tek povremenu uputu pokojeg stanovnika na kojoj smo se srdačno zahvalili. I došli smo do male kamene kućice na kojoj piše ‘Osnovna škola Ivana Gundulića Dubrovnik. Područna škola Koločep‘. Kada smo vidjeli da su ulazna vrata zaključana, nekako nam se činilo da bi bilo nevjerojatnije da su ustvari bila otključana. Ipak, pozvonili smo i čekali da nam netko otvori, jer dogovor je dogovor.
– A vi meni zvonite na kuću? Ovo su vam vrata od mog stana, ulaz u školu je ovdje iza, rekla nam je učiteljica Mira Perak.
Pdoučavanje četiri gradiva u jednoj učionici: ‘Ako sam uvježbana onda to zna biti dosta usklađeno’
Učiteljica Mira radi u Osnovnoj školi Ivana Gundulića u Dubrovniku od 1985. godine. Misiju obrazovanja novih generacija na Koločepu u ovoj područnoj školi, preuzela je prije 10 godina. Nije dugo trebalo da upoznamo, zapamtimo i pobrojimo cijelu školu za koju brine. Svi njeni učenici su vrlo motivirani, razigrani i dijele istu učionicu, makar ne i razred. Petar je najstariji, ide u treći razred. S ostatkom ekipe u školi nema nikakvih problema. Dobar je sa sve preostale tri učenice. S Lanom koja također ide u treći razred, Emom koja ide u drugi i Karlom koja ide u prvi. Za četiri učenika u cijeloj školi, jedna učionica je i više nego dovoljna. Na upit učiteljice, znali su da se razgovor s novinarom zove intervju te su po naglasku uočili da smo iz Zagreba. Samo je jedna učenica zasad bila u glavnom gradu Hrvatske te joj se najviše svidio posjet zoološkom vrtu. Neki su zasad vidjeli samo slike Zagreba, ali im se vrlo svidio.
Perak se prisjetila kako je škola u Gunduliću, zbog više djece, puno kompleksnija. No, prelazak na Koločep joj je bio izazov, ali željela biti na Koločepu, u jednoj manjoj sredini. S druge strane, bivša učiteljica na Koločepu je htjela manju sredinu zamijeniti predavanjem u velikom gradu. Pa su se jednostavno zamijenili. Sa sva četiri razreda u jednoj učionici od samo četiri učenika, učiteljica Mira na satu Hrvatskog odradi po lekciju za svaki razred. Prvo za prvašicu Karlu, pa potom za drugašicu Ema te trećaše Petra i Lanu. Potom, uz nadzor i pomoć učiteljice, rješavaju zadatke za vježbanje naučenog.
– Pošto imam dosta prakse, spretno to odradim, makar je malo otežano. Zavisi i kakvi su učenici. Koliko su brzi i, ali i o meni. Ako sam uvježbana, onda to zna biti dosta usklađeno. Jedni rade jedno, drugi drugo, ali pratim odmah i uskačem gdje zapne, opisala nam je Perak svoj tipični radni dan.
Priprema za peti razred u Dubrovniku: Odlazak u grad svakih 15 dana
Nakon što učenici završe četvrti razred, više razrede osnovne škole dovršit će u OŠ Gundulić u Dubrovniku. Petar se požalio kako bi se radije volio školovati na Koločepu kroz cijelu osnovnu školu. Kako nam iskreno govori, kao petaš će se morati ranije buditi radi odlaska na trajekt ili brod. No, u veće razrede u Dubrovniku neće ići nespremni. Njihova razrednica ih itekako priprema za školovanje u većoj sredini.
– Odlazimo u grad do škole svakih 15 dana, ponedjeljkom. U gradu se druže s djecom i pratimo njihov program. Idemo s njima na izlete, dolaze i oni do nas na Koločep, obično na kraju godine. Jednom smo imali i predavanje. Baš smo zadovoljili tu socijalizaciju, rekla nam je Perak zadovoljna cijelom izvedbom te ideje.
Dok s Koločepa putuju u Dubrovnik jednom svaka dva tjedna, posjete iz Dubrovnika primaju svaki tjedan. Dobivaju besplatne školske obroke, najčešće sendviče iz školske kantine, a Perak stižu i njezine kolegice. Naravno, osim ako zbog lošeg vremena nema brodske linije.
– U utorak dolazi učiteljica za Engleski. Četvrtkom za Vjeronauk i petak učiteljica Informatike. Donesu i hranu iz školske kantine. Možda je njima voditi kombiniranu nastavu malo lakše jer imaju samo jedan predmet, ocijenila je učiteljica Perak.
Mali razred, intimna atmosfera
Sami učenici u školi imaju sve što im treba. Iako nemaju škoslko zvono, učiteljica Mira svakih 45 minuta pozvoni sa svojim malim, ručnim zvonom. Učenici imaju prekasno igralište na kojima najviše vole igrati rukomet i nogomet. U spremištu imaju lopte. U svojoj učionici imaju i svoje laptope za satove informatike. Ako im bilo što i zatreba, mogu računati na pomoć matične škole preko trajektne linije. Uz redovnu nastavu, Perak vodi i izvannastavne aktivnosti. Svoje učenike je ocijenila dobrim i pristojnima, iako nije da imaju previše mogućnosti, primjerice, ako netko nešto strga, okriviti drugoga.
– Vodim dramsku grupu i pratimo sve značajne datume. Svaki put imamo priredbu. Za Božić smo pozvali roditelje i mještane, isto kao za svetog Vlaha i svetog Nikolu. Radimo i likovne radove te ćemo na kraju školske godine imati još jednu priredbu, sve u sklopu nastave. Budu to lijepe priredbe i puno je intimnije zbog malog razreda, navela nam je učiteljica.
Otraga učionica, na prednjoj strani stan za učiteljicu: ‘Imam sve, a prije svega jedan mir’
Kao jedinu primjedbu u školi, navela je da imaju problema s vlagom na jednom zidom. To pokušavaju popraviti, ali onda se ponovno vrati. S druge strane, provela nas je i svojim stanom u sklopu škole, s kojim je jako zadovoljna. Hrani obližnje mačke koje dođu u dvorište, a kaže nam, ništa više ne može poželjeti. Ima spavaću sobu, kuhinju i dnevni boravak.
– Imam sve što treba, a to je prije svega jedan mir. No opet, povezana sam i sa svojim kolegicama, zajedno surađujemo, objasnila nam je kako nije usamljena kao jedina djelatnica škole na Koločepu.
Zaraza nema, ali ima djece: Majka iz Zagorja spasila školu od zatvaranja
Na Koločepu nema potrebe ni za dnevnim boravkom jer su roditelji ili djedovi i bake kod kuće. Roditelji redovno dolaze na roditeljske sastanke, a informacije se uglavnom rješavaju telefonom. Još jedna prednost razreda sa samo četiri učenika je i što je manji problem sa zarazama. Perak nam je rekla kako tijekom pandemije koronavirusa nisu ništa osjetili, sve je bilo normalno. Nemaju problema ni s ušima niti vodenim kozicama. No, naravno ponekad se uhvati koja prehlada pa onda učenici kao i svugdje drugdje, završe na bolovanju.
Učenici već znaju i tko im stiže iduće godine. Sestra jedne od trenutnih učenica najesen upisuje prvi razred. Četiri učenika su uglavnom rekord za ovu školu u Koločepu. Upitana boji li se da će školu morati zatvoriti zbog nedostatka učenika, naša sugovornica je navela da se ne brine. Kako nam kaže, djece ima, ali se prisjetila da je prije nekoliko godina bilo dosta blizu da se škola doista i zatvori.
– Na ljetnu sezonu je došla raditi jedna žena iz Zagorja kao šefica kuhinje u hotelu. Te godine nije bilo djece koja bi išla u školu. Stoga se s mužem doselila ovdje i upisala dvoje djece da se škola ne bi zatvorila, prisjetila se učiteljica Perak.
