Posjetili smo školu talijanske manjine: Priželjkuju promjene u maturi, ali su sretni da Hrvatska nema ‘reggenzu’
Iako je Talijanska srednja škola Dante Alighieri u Puli namijenjena talijanskoj manjini, može je upisati bilo tko, ako zna talijanski. Imaju gimnazijske i strukovne smjerove. Diplome se priznaju u Italiji jednako kao da ste završili srednju školu u toj zemlji. Ravnateljica škole, Debora Radolović navela je da se na primjeru njihove škole vidi prava suradnja između Hrvatske i Italije.
Galerija 6 Fotografija
Otvori
Vjerojatno malo srednjoškolskih učenika u Hrvatskoj govori ‘volim više domaću zadaću nego izlaske’. Još bi ih manje tako nešto znalo reći na talijanskom: ‘Preferisco i compiti invece di uscire’. Iskreno, ne zna ni autor ovog teksta, već se pokušava praviti pametan s Google prevoditeljem. Međutim, jedan od 165 učenika Talijanske srednja škola Dante Alighieri u Puli zasigurno bi znao ispravno reći tu rečenicu, čak i ako se s njom ne slaže.
Prava suradnja Italije i Hrvatske
Škola je izgrađena krajem devedesetih godina te otvorena 10. listopada 2001. godine. Debora Radolović je već skoro 18 godina ravnateljica ove škole. Prije toga je imala 30 godina radnog iskustva u školama talijanske nacionalne manjine. Prisjetila se visokih uzvanika tog važnog datuma. Okupili su se na istom događaju i tadašnji predsjednik Hrvatske, Stjepan Mesić i tadašnji talijanski predsjednik, Carlo Azeglio Ciampi.
– To je za nas bilo izvanredno. Tu se vidjela prava suradnja između država, Mi smo škola po ‘modelu A’ i svi se predmeti izvode na talijanskom jeziku. Ovo je polivalentna škola i svi učenici moraju znati jezik na razini C1, C2. Možete si zamisliti koliki je problem u našoj državi naći stručni kadar, ali mi je drago vidjeti u zbornici bivše učenike koji su se vratili sa studija iz Italije, Austrije, iz raznih krajeva. Imamo gimnazijski program u kojem imamo opću i prirodoslovnu, tu su kombinirani razredi, a imamo i jezičnu gimnaziju. Zatim imamo smjerove za ekonomiste, računalne tehničare, CMC operatere, automehaničare i prodavače. Imam tri škole u jednoj, sažela nam je Radolović, inače povjesničarka školovana u Trstu.
Bitan je jezik, a ne etnička pripadnost: Očuvanje ‘Istroveneta’
Ova je škola utoliko značajna, nastavila je ravnateljica, jer talijanske škole u Hrvatskoj, postoje još u Bujama, Rovinju i Rijeci. Iako pri pomisli na nacionalnosti nekima kroz glavu zacijelo prolazi ‘prebrojavanje krvnih zrnaca’, ova škola ipak funkcionira po tzv. zapadno europskom modelu nacionalizma. Naime, uvjet je jedino talijanski jezik tako da svatko tko zna dobro baratati talijanskim jezikom, ima priliku upisati se u ovu školu. Radolović se prisjetila kako se uz Talijane školuju i učenici hrvatskih prezimena, a bilo je čak i Rumunja, Rusa, Ukrajinaca, Poljaka i Roma.
Radolović je napomenula i da se dijalekt kojim priča ona, ali i drugi Talijani u Istri zove ‘Istroveneto’. No, kako navodi, mlađe generacije ga sve slabije znaju te u dućanu, ako ne pričate hrvatski vam odgovaraju na engleskom. Stoga smatra bitnim za održavanje talijanskog jezika u Puli, ne samo svoju školu već također i dječji vrtić i osnovnu školu koji su također u Puli. Uz to, navela je i da Sveučilište Jurja Dobrile u Puli ima dva talijanska odjela. Jedan za profesore talijanskog jezika i drugi u suradnji s Fakultetom odgojnih i obrazovnih znanosti gdje se pripremaju učitelji i djelatnici za talijanski vrtić.
MZO propisuje program, Italija pomaže: ‘Često me pitaju imam li dvije plaće’
Općenito, ova škola svoj obrazovni program radi pod palicom i odobrenjem Ministarstva znanosti i obrazovanja u Hrvatskoj. Ali, veliku podršku, financijsku i kroz brojne projekte imaju s Italijom. Idu u posjete talijanskim školama i dočekuju u Puli goste iz tih istih škola. Velika prednost učenicima ‘Dantea’ je i da Italija prihvaća diplome ovih maturanata jednako kao i diplome talijanskih učenika.
– Često me pitaju na stručnim skupovima imam li dvije plaće (smijeh). Ne dobivamo ekstra novac od Italije, ali dobivamo usavršavanje na talijanskom jeziku. To nam je bitno za održavanje našeg statusa, jezika i kulture. Italija nam donira knjige koji nisu udžbenici jer nisu u katalogu Hrvatskog MZO-a, ali su priručnici. M ih prihvaćamo i imamo sjajno opremljenu knjižnicu. Kako je Italija bila zatvorena zbog koronavirusa, dosta tih materijala je i besplatno dostupno na internetu. Svake godine naši najbolji učenici imaju putovanje od pet dana u Milano i Torino. Jako puno putujemo prema Italiji. Naši maturanti su se nedavno vratili iz Rima. Tamo su išli besplatno novcem Ministarstva vanjskih poslova Italije. Jedino su si ručak morali plaćati, ali to putovanje im je nagrada jer su učenici naše škole. Naravno, uvijek nam nešto nedostaje, ali imamo i laptope i kompjutere. Nedostaje nam jedino kantina, ocijenila je Radolović.
Surađuju i s Njemačkom, ali ne prolaze Erasmus projekti
Radolović je zahvalna na pomoći i Talijanske unije, ali i saborskog zastupnika talijanske nacionalne manjine, Furia Radina. Podršku dobivaju i od Ureda za nacionalne manjine, kao i privatnih donatora poput Talijanske unije. No, kada je riječ o Europskoj Uniji, Radolović je navela da su se nedavno prvi put prijavili na jedan Erasmus projekt za učenike. Međutim, zasad bezuspješno.
– Ali, čuli smo od drugih škola da je to normalno i proces koji traje. Imamo jedan drugi Erasmus, ali samo za mobilnost profesora. To je nešto novo, u vezi robotike i s Norveškom. Naši učenici su putovali preko Erasmus plusa s našom profesoricom Martom Krizmarić i volonterskim centrom Pula, putovali su i s udrugom Zoom iz Pule. To je naša ‘forza’, odnosno snaga. Imamo malo učenika i možemo im priuštiti najbolje. Imamo veliku sreću što imamo na našoj strani Italiju u smislu donacija i projekata. Ali, imamo i suradnju s Ministarstvom vanjskih poslova Njemačke. Ona će završiti 2024. godine, ali nadam se da će se produžiti. Surađujemo sa sveučilištem Bauhaus u Weimaru. Naši najbolji učenici koji uče njemački, mogu pohađati jedan ljetni tečaj na tom sveučilištu, pohvalila se naša sugovornica.
Da je bar matura kao u Sloveniji
Osim već spomenute dobre suradnje sa Sveučilištem u Puli, Talijanska srednja škola ‘Dante Alighieri’ također vodi učenike na otvorene dane sveučilišta i u Hrvatskoj i u Italiji. Imaju odličnu suradnju i sa sveučilištem u Rijeci kao i sa Sveučilištem u Trstu, Udinama i Veneciji. Kad je riječ o domaćem MZO-u, Radolović se požalila samo na jedan jednini problem: državnu maturu.
-Ustvari, naši učenici većinom odlaze studirati vani, iako to ne znači da tamo ostaju. To je dvosjekli mač. Ako učenik odlazi studirati u Italiju, ne treba mu matura iz Hrvatskog. Slovenci imaju model da, ako želiš studirati u Italiji, izabereš samo materinji jezik talijanski te engleski i matematiku. Htjeli bi imati takvu mogućnost i ovdje nemamo povoljnu situaciju. Ali, radimo na tome, navela je Radolović.
Izbjegavanje talijanskih školskih problema: ‘Knjižnica je mjesto za kaznu’
No, naša sugovornica nam je navela da je prednost u njenom poslu što je, pod ingerencijom hrvatskog MZO-a, izbjegla probleme koje imaju njeni kolege u Italiji. Nekim od tih problema je svjedočila i na jednom nedavnom putu u Italiju. Po svemu sudeći, jako je sretna da u Hrvatskoj ne postoji koncept kojeg Talijani zovu ‘reggenza’.
– Kad u Italiji jedna škola ostane bez ravnatelja onda ravnatelj druge škole uzima tu školu pod svoje okrilje. To je privremeno rješenje, ali može trajati godinama. Ta ravnateljica koja kod koje sam bila je ravnateljica gimnazije koja traje pet godina, za razliku od četiri kao kod nas. Pod sobom ima dvije tisuće učenika i svoje srednje škole i osnovne škole koju je preuzela. To je za menadžment nešto prestrašno. I kad vidim tu realnost, mislim da ovdje u Hrvatskoj izvrsno živimo. U Italiji, profesori nemaju mogućnost napredovanja u zvanje. Oni puno rade na projektima, a najviše pate talijanske školske knjižnice. Tamo su postavljeni profesori koji baš ne funkcioniraju u razredu. To je kao neka kazna. U ovoj školi gdje sam bila, nije ni bilo knjižnice. Ugašena je jer je trebalo prostora za učionicu. Police s knjigama su po hodnicima te spremačice imaju dežurstva da ih paze. Kad vidite vani tu realnost, sretni ste da ste ovdje. Kod nas nema ‘reggenze’ već zamjenik ravnatelja preuzme ulogu, iskreno nam je rekla Radolović.
Maturanti gledaju prema Trstu: ‘Rekli su mi da se osjeti hrvatski naglasak’
Svojim školovanjem u protekle četiri godine, zadovoljni su i maturanti Anika i Vito. oboje planiraju nastaviti obrazovanje u Italiji. Anika je zbog toga i upisala ‘Dantea’ te želi studirati političke znanosti, a Vito cilja na neki od pravnih fakulteta u susjednoj zemlji. Upitani za savjete u učenju talijanskog jezika, Anika je predložila čitanje slikovnica na talijanskom jeziku ili gledanje serija uz titlove. Vito ipak savjetuje, za sve koji su u prilici razgovarati s nekim tko zna talijanski, da se upravo najbolje nauči kroz razgovor s fluentnim govornikom.
– Mislim da je dosta ljudi fascinirano talijanskim jezikom. Ne znam za cijelu Hrvatsku, ali u Istri je talijanska kultura jako priznata. I glazba i dijalekt. Meni je super jezik i na njemu komuniciram sa starijim članovima obitelji, priča nam Anika, na što je Vito kimnuo u znak slaganja.
Vito nam je naveo da im je kao Puležanima, teško razumjeti talijanski koji pričaju stanovnici obližnjeg gradića Galižana. Oboje su već bili u Italiji, ali unatoč fluentnom govoru, ipak se osjeti da nisu rođeni u toj državi nedaleko od Istarskog poluotoka. Općenito u Italiji postoji razlika između južnjačkog i sjevernotalijanskog naglaska i dijalekta.
– Što se mene tiče, rekli su u Italiji da se čuje da nisam Talijan. Osjeti se hrvatski naglasak, ali su mi uvijek rekli da ga znam pričati. Mislim da mladi u Italiji nisu toliko informirani o Istri, ali bit će kada dođemo na tamo studirati, zaključio je Vito kroz smijeh.
