Potresno pismo majke prvašice rastužilo Hrvatsku: ‘Čekala je da se i ona ustane i otrči svojoj učiteljici. Ali nije dočekala’
Za većinu od otprilike 39 tisuća prvašića jučer je bio jedan od najuzbudljivijih dana u životu. Uzbuđena i presretna zbog prvog dana škole bila je i Elena, no osmjeh na licu po dolasku u školu ubrzo su zamijenile suze. Elena je djevojčica s posebnim potrebama, a zagrebački Gradski ured odredio je kako će pohađati školu u kojoj se jučer i pojavila. I dok su učiteljice prozvale baš sve prvašiće, Elenino ime nije izgovorila niti jedna, a djevojčica je u velikoj dvorani i nakon priredbe dobrodošlice ostala stajati sama, u suzama. Razlog: Gradski ured školi uopće nije javio da će Elena pohađati tu školu.
foto: pixabay
Ogorčena postupkom Gradskog ureda, Elenina je majka Ana Vujnović putem Facebooka uputila pismo javnosti u kojemu poručuje kako će se za svoje dijete boriti do kraja. Njeno pismo u nastavku prenosimo u cijelosti.
Hoće li ovo pismo doći do odgovornih??
…Elena je danas ostala sama.
U dvorani “njezine” osnovne škole. U novoj odjeci, s novom torbom. U nevjerici, panici i suzama.
Zbog vas.
Cijelo jutro, a i proteklih nekoliko tjedana, Elena iščekuje prvi dan škole. Prvašica je. Nervozna je, u iščekivanju, ali strpljiva. Kaze, obući će haljinu. Kaze, upoznati će učiteljicu. U njezinoj posebnoj glavici, vjerojatno u liku princeze ili dobre vile. Kaze, dobit će knjige i raspored. Kaže, ja sam velika cura. I ići ću u školu. Ponos, sreća, iscjeđivanje..
….Elena je danas ostala sama.
U velikoj dvorani nakon priredbe dobrodošlice (“dječica pjevaju meni, mama??”) i prozivanja prvašića od svojih učiteljica. Čekala je strpljivo da se prozovu sva djeca, čekala je svoje ime, čekala je da se i ona ustane i otrči svojoj učiteljici. Ali nije dočekala.
Elena je danas ostala sama.
Sa svojim posebnim potrebama i sa svojim teškoćama iz skupine 7 (3,4,6), podskupina 3.1.1., 3.1.2.,3.1.4.,4.2,6.6,6.7…..
I s odlukom Gradskog ureda za obrazovanje kojom su odlučili da će pohađati tu školu gdje sada stoji sama, u velikoj dvorani, s novom rozom torbom na leptirice i panikom u malom srcu i glavici.
Nismo dočekali da ju ispratimo u razred s ponosom i suzama sreće u očima kao ostali roditelji. Mama, tata, veliki braco, baka i deda. Dočekali smo upitni pogled rukovodstva škole koje pojma nije imalo tko smo, odakle smo i što radimo ovdje. Pregledavši moje papire koje nikada nisu dobili od Gradskog ureda, zaključili su da osim što nemaju mjesta, nemaju niti program koji je primjeren za Elenu. A Gradski je odlučio da će ici u baš tu školu. Ne u onu u koju ide braco, također dijete s posebnim potrebama, nego baš tu. Jer, objasnili su, to je u boljem interesu djeteta. Škola koja NEMA program za njezin tip teškoća.
Elena je danas ostala sama.
Potpuno i apsolutno, napuštena i zaboravljena od ljudi i sistema, dijete s posebnim potrebama za koje nitko ovdje nije čuo, za koje nema mjesta na prvi dan škole, za koje nema programa u glavnom gradu Lijepe naše.
Ravnatelj je bespomoćan. Nije on kriv.. Ta tek je danas, od mene, saznao za to Riješenje.
Nema novaca, kažu. Nema ljudi.. Nema prostora.. Odluka Grada je da u posebnom odjeljenju neke škole za djecu s posebnim potrebama može biti max 5 učenika. A onda ti isti ljudi upisu 8 učenika. Ali novca za pregraditi i napraviti još jedan mali razred-nema.
Nema financija? Ja bih rekla NEMA FINANCIJSKOG INTERESA.. Jer, koliko novaca je potrebno da bi se jedan razred u koji stane 25 djece pregradio u dva za po 5 učenika? Ne treba biti matematičar, zimus smo pregrađivali sobe sa 7m knaufa. 3.500kn. TRI I POL TISUĆE KUNA!! Koliko košta nova fontana u gradu? Koliko premještanje kipova? Koliko sve nebuloze i apsurdi u gradskoj raspodjeli NAŠIH novaca?? TRI I POL TISUĆE KUNA?? Naravno da treba još i zaposliti i ljude, opremiti razred, veliki je to trošak kad se sve zbroji.. Čak pola novog auta iz apsurdnog voznog parka naših političara.. Ako i toliko..
Elena je danas ostala sama.
Zbog vas. Zbog apsurda našeg Grada, naše Države.
Koliko vrijedi slomljeno sedmogodišnje srce? Koliko košta svaka ogromna suza koja se skotrljala niz najdraže obraze? Koliko procjenjujete roditeljsku nemoć i bespomoćnost dok moraju kćeri pogledati u oči i lagati, lagati najbolje što znaju zašto nema ni razreda, ni učiteljice, ni knjiga ni rasporeda za nju?? Koliko košta??? Recite, jebem vam grad i državu, recite pa da prodam bubreg da platim, samo da joj ne moram pogledati u oči u ovom trenu!!
Nakon sto su joj uništili zdravlje i napravili je ovakvom bez ikakve isprike i preuzimanja odgovornosti, nakon svih pogrešnih dijagnoza i dvije sepse s kilu i osamsto u rodilištu s dva tjedna zbog nečijih prljavih ruku, nakon životinjske borbe ovih sedam godina uz pomoć divnih pojedinaca u Centru i u vrtiću, koji su, zahvaljujući vama sramotno plaćeni za doslovno spašavanje života cijelim obiteljima, recite, koja je cijena ovih njezinih suza očaja??
Elena je danas ostala sama.
Napuštena i zaboravljena jer je dijete s posebnim potrebama.
Sram vas bilo, tko god da je odgovoran za to. Sram vas bilo zbog 3.500kn, zbog fontana, zbog uhljeba, zbog apsolutne apatije i gledanja samo svoje guzice, zbog razbacivanja našeg i svetkom i petkom krvavo zarađenog novca na sve osim na ono što je bitno. Sram vas bilo zbog razdvajanja i rasturanja obitelji jer ljudi odlaze odavde zbog vaših zakona..
Elena je danas ostala sama.
Voljela bih da barem na trenutak vi i vaši najmiliji osjetite ovu nemoć, tugu, razočaranje i paniku koju smo naša princeza i mi osjetili danas u 14h u jednoj zagrebačkoj školi. Samo na trenutak da vam se lomi srce u milijun oštrih komadića dok gledate te mile oči koje traže riješenje i utjehu. Samo na tren da i vi ostanete sami. Od srca vam to želim. Ne zato što sam zločesta i želim osvetu nego zato da vas nešto u životu šutne nogom u guzicu i probudi empatiju i odgovornost prema društvu i građane jer to je vas je*eni posao. Za to ste plaćeni neusporedivo više od ovih divnih duša koje za sramotu od place i na rubu egzistencije žive s tom djecom ne samo u vrtiću i školi- žive s njima 24 je*ena sata dnevno.. I drže nama roditeljima glavu iznad svih vaših sr*nja, da se ne utopimo do kraja. Da ne odustanemo od borbe sa čudovištima u foteljama i njihovom politikom i sistemom. U Lijepoj našoj…
Elena je danas ostala sama.
Ali samo na trenutak. Onaj trenutak kada je majka gotovo pala na koljena skoro poražena užasom u princezinim ocima. Ali nećete. I ovaj put, ne znam koji po redu, sakupiti ću svu svoju snagu koju imam, a imam ju zahvaljujući dvanaestogodišnjoj borbi sa vašim sistemom, i okrenuti ću nebo i zemlju da zaštitim svoje dijete od vaše nepravde i apsurda. Ponovno. Jer vrlo sličnu dramu prolazili smo i sa sinom prije koju godinu. On je sada peti razred a vi ste mu odlučili nakon četiri godine ukinuti asistenta. I to baš na ovakvom prelazu iz razreda sa učiteljicom u razred gdje ima 11 profesora. Sa svim svojim potvrđenim dijagnozama i poteškoćama koje su prema vama, očito, nestale preko ljeta. E pa nisu. Ali to po vama vjerojatno nije tolika drama kada ste mu sestru ostavili i bez škole i bez razreda i bez učiteljice. Pa šta je onda drama ostati bez asistenta..?
Elena neće ostati sama.
Kunem vam se, dokle god ima snage u meni, neće ostati sama.
A vama, koji ste odgovorni za ovu traumu, želim da vam se vrati sve što ste zaslužili i priuštili nama. Svim roditeljima djece s posebnim potrebama.
Lp,
Ana Vujnović
UPDATE ZA SVE KOJI PITAJU ZA KORAKE KOJI SU PRETHODILI OVOME DANU:
predali smo papire i prije vremena. Čekali smo odluku Gradskog u koju će ju školu staviti i po kojem programu. Prva komisija 13.07. nije ništa odlučila jer matična škola nije predala ispravne papire. Druga komisija 23.08. donosi riješenje i na moj poziv kažu da su obavijestili i školu. Navodno greškom pripravnice ipak nisu.
Ja sam riješenje dobila u petak 31.08. popodne.
Sve ovo napisano je komunicirano telefonom kroz lipanj, srpanj i kolovoz.
Na pismo reagirala ministrica Divjak
U jutarnjim je satima na pismo Elenine majke putem Facebooka reagirala i ministrica obrazovanja Blaženka Divjak.
– Iznimno me ražalostilo vidjeti pismo majke male Elene i smatram takvu praksu potpuno nedopustivom. Odmah smo kontaktirali Grad Zagreb koji je nadležan za ta pitanja kako bi se situacija što prije riješila te sam ponudila pomoć Gradskom uredu za obrazovanje, poručila je Divjak.
Dopuna tekstu 4. rujna 2018. u 12:36 h
Kako piše 24sata, malena Elena upisana je u školu i danas joj je prvi nastavni dan. Ravnatelj zagrebačke osnovne škole Milivoj Magar istaknuo je kako ondje postoji program za djecu s posebnim potrebama.
– Ovo rješenje nam je donijela mama djevojčice kada je priredba već počela. No, čim smo dobili rješenje, upisali smo dijete, kazao je Magar za 24sata.
Majka koja je javnosti uputila pismo odgovornost za propust prebacuje na Gradski ured, odakle joj je rečeno da ona osobno ne treba kontaktirati školu, nego da će oni to obaviti.
– Rješenje nam je došlo u petak popodne, mi smo s njime došli u školu, a tamo nitko nije znao da je upisana. Htjeli su odgovornost prebaciti na mene. Još uvijek vjerujem institucijama, a oni nisu obavijestili školu da dobivaju novog učenika. Na kraj pameti mi nije bilo da provjeravam što su mi rekli, riječi su majke Ane koje prenosi 24sata.
Dodaje, razred u koji Elena od danas kreće je prekrasan, a učiteljica pršti pozitivnom energijom.
