Povorka Ponosa postaje punoljetna! Studenti su nam za tu prigodu otkrili zašto sudjeluju u Povorci
Ove godine Povorka Ponosa u Zagrebu postaje punoljetna. Prošlo je sedamnaest godina borbe za prava LGBTIQ zajednice i slavlja svakog napretka i ostvarene pobjede, a to znači da danas imamo mlade ljude kojima je Pride već nešto sasvim uobičajeno i sastavan je dio društvenog djelovanja. Zato smo studente koji sudjeluju u Povorci pitali zašto sudjeluju i što im ona znači.
Facebook/Zagreb Pride
Sudjelovanje mladih ljudi na prosvjedima je iznimno bitno za napredak svakog društva. O LGBTIQ pravim se često raspravlja među studentima, ali ima i onih koji svoju podršku pokazuju odlaskom na Pride.
Marin borbu za ljudska prava shvaća ozbiljno, Teni je Pride jedan dan kada može biti slobodna kao biseksualna osoba, Eva podržava aktiviste, Emma jednostavno kaže da slavi ljubav, a Dominik zbog aktivizma i atmosfere.
‘Pride je da se izborimo za jednakost, slobodu, ljubav’
-Želim ići na pride kao i na svaku drugu povorku/organizaciju čim je u pitanju ljudska sloboda odnosno sloboda pojedinca. Čim su u pitanju zakinuta nekakva osnovna ljudska prava odnosno sloboda koju jedni imaju, a drugi ne, u meni se probudi aktivist. Živimo u 2019. godini i smiješno mi je da se i dalje moramo boriti protiv diskriminacije na temelju nečije seksualnosti ili rodnog identiteta. Ali zato je tu Pride, da se izborimo za jednakost, slobodu, ljubav. Želim da nadolazeće generacije ne moraju prolaziti kroz ovakve stvari, nego da odrastaju uz to kao nešto posve normalno i da se za 50 godina budu pitali “Zar su u prošlosti stvarno morali izlaziti na ulice da se izbore za ljubav?”. Ukratko, smatram da ljubav pokreće svijet. Izborimo se za to, rekao je Marin s TTF-a.
Put od prve Povorke do danas
Prva Povorka Ponosa u Zagrebu se održala 2002. godine, na njoj se okupila nekoliko stotina ljudi, a popraćena je homofobnim verbalnim i nasilnim ispadima. Danas u Povorci sudjeluju deseci tisuća ljudi i uglavnom prolazi bez incidenata što pokazuje napredak društva i najbolji je pokazatelj kako je Pride utjecao na društvo i odraz je postignuća aktivista koji se za to bore godinama. LGBTIQ+ zajednica prohodala je velik put svih ovih godina i prešla brojne prepreke. Danas se slave sva postignuća i rad zajednice i aktivista, ali se također podsjećamo da borba nije gotova.
-Na Pride idem jer želim podržati ono čime se i sama ponosim i idem da barem na jedan dan budem ponosna što sam biseksualna osoba. Mislim da je bitno da svaka osoba izađe na Pride i pokaže koliko je ponosna na sebe jer to heteroseksualni ljudi rade svaki dan, pa zašto i mi “drugačiji” ne bi mogli pokazati svoj ponos barem na jedan dan? Bitna je vidljivost LGBTQ zajednice u gradu u kojem živimo. Bitno je da ljudi vide da nas ima, da nismo manji od njih nego smo jednaki njima. Svatko bi barem jednom u životu trebao prohodati povorku ponosa, koliko radi sebe toliko i radi svih ljudi koji su u njoj i osjetiti tu ljubav koja se dijeli na toj povorci. Pride nije smetnja i Pride nije nešto što ljudima treba smetati, Pride je ponos i vidljivost. Dan kada nitko ne pokazuje prstom u dečka koji ljubi dečka i djevojku koja ljubi djevojku. Nažalost samo je jedan dan, ali znači puno. Povorka uči ljude ljubavi, a sve sto utječe pozitivno na ljude mislim da je vrijedno otići na to i biti ponosan na ono sto doista jesi, bez srama, kaže nam Tena s TTF-a
Stonewall prosvjedi označavaju početak borbe za LGBTIQ+ prava
Stonewall prosvjedi počeli su 1969. godine u New Yorku nakon jedne od mnogobrojnih racija policije na Stonewall Inn. U to vrijeme je bilo ilegalno biti homoseksualna ili trans osoba, a samim time gay barovi nisu mogli dobiti dozvolu za točenje alkohola što je značilo da je policija uvijek imala razloga provoditi racije na jedina mjesta koja su gay i trans ljudi smatrali utočištima i gdje su mogli biti ono što jesu. Tada ste po zakonu morali nositi određen broj odjevnih predmeta koji su ˝bili prikladni za vaš spol˝, a to znači da je svaka racija završila uhićenjima.
Dugoročna teroriziranja policije jednog su dana rezultirala pobunom, 28. lipnja 1969. godine policija je izvršila raciju u kojoj je nasilno privodila ljude. Vjeruje se da je jedna lezbijka koju su tukli jer je napomenula da su joj lisice prejako stegnute, vikala okupljenima da joj pomognu, ta lezbijka se zvala Stormé DeLarverie, a prva je na njene povike reagirala drag queen Marsha P. Johnson koja je bacila ciglu na policajce što je pokrenulo prosvjede. Iako je to priča koju godinama znamo, danas nitko nije siguran tko je točno započeo prosvjede no tko je bio prvi nije bitno, bitno je da se zajednica pobunila protiv opresije i započela pokret koji je svima osigurao sigurniju i bolju budućnost
-Da podržim zajednicu i aktiviste koji nisu samo taj jedan dan u Pride mjesecu aktivni, već se cijele godine zalažu za prava raznih marginaliziranih skupina, usputno da se družim s prijateljima i slavim našu zajedničku drugost, rekla je Eva s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
https://www.facebook.com/HRTvijesti/videos/425147091598313
-Pride mi je važan jer na taj dan možemo biti onakvi kakvi jesmo bez da osjećamo ikakav sram u vezi toga, već naprotiv slaviti našu različitost i barem jedan dan biti potpuno slobodni i neopterećeni. Također je važan jer povećava vidljivost LGBT osoba u društvu, sva ta energija i entuzijazam na Prideu može pomoći nekome tko još uvijek nije out ili nema podršku u svojem životu, da vidi da nije sam, izjavio je Josip s PMF-a.
-Na Pride odlazim zato što smatram da odnos društva prema LGBTIQ+ zajednici i dalje nije ravnopravan, ali velikim radom i trudom svih aktivista primjećujem sve veći napredak i to me iznova razveseli. Drugi razlog zbog kojeg odlazim je definitivno atmosfera, uz najveće hitove pop glazbe, voguing sudionika i čiste pozitive i sreće na jednom mjestu jednostavno mora biti super, kaže Dominik s TTF-a.
Zašto ja idem na pride?
S obzirom na to da sam i sama studentica koja godinama sudjeluje u Povorci, odlučila sam i sama napisati zašto idem na Pride.
Na Pride idem zato što vjerujem da se za jednaka prava i protiv diskriminacije uvijek treba boriti, uvijek treba biti glasan, jasan i ne posustajati u svojim ciljevima. Idem jer vjerujem da je vidljivost LGBTIQ+ zajednica jako važna. Svi znaju da postojimo, ali nas je svakodnevno lakše ignorirati i pretvarati se da je to nešto što oko njih ne postoji. Idem zato što je Povorka Ponosa jedna velika Povorka pozitive i sreće ljudi koji su marginalizirani, ali unatoč tome žive ljubav. No to nisu jedini razlozi zašto hodam ja, a i drugi. Svake godine obilježavamo Stonewall pobune koje su pokrenule borbu za LGBTIQ prava i omogućila nam da danas živimo u boljem društvu. To je dan kada slavimo sve slobode i prava za koje su se naši preci, a i mi sami, izborili i dan kada se borimo za to da se jednog dana naša djeca ne moraju boriti već da samo slave ljubav.
