Pozdrav iz Edmontona: Magistar informatologije piše o svojim iskustvima s kanadske bauštele
Otkad je svjetska kriza poput kliješta stisla Lijepu našu, a džepovi se ispraznili, mladi ljudi sve češće razmišljaju u odlasku u inozemstvo. Nezaposlenost populacije do 25 godina je dosegla maksimum, a na Facebooku su se počele otvarati razne grupe koje savjetima pomažu naći posao van granica Hrvatske. I mi smo u nekoliko navrata pisali o ovoj temi i razgovarali s mladićima i djevojkama koji su se spremali u bijeli svijet trbuhom za kruhom. Tada nisu znali što ih čeka. Ovih dana su do nas doprli glasovi iz daleke Kanade gdje se zatekao jedan od naših nekadašnjih sugovornika. On je na svojoj stranici odlučio podijeliti osobna iskustva sa svim onima koji bi se poput njega otisnuli u ovakvu potragu za boljim životom. Njegovu priču donosimo u cjelosti.
Nisam siguran za ostatak Kanade, ali u Edmontonu ima toliko posla da nema dovoljno ljudi! Ne šalim se! Svatko tko želi raditi ovdje može naći posao, bilo koje struke! Dobro, Alberta je provincija sa najnižom nezaposlenošću, tako da ju nije realno uspoređivati sa ostatkom Kanade, ali kako god, ovdje ima posla, a i bit će posla. Dok se u Hrvatskoj priča o nezaposlenosti, cijenama, otkazima i o politici, ovdje se priča o ulaganjima, odlascima na putovanja i o tetovažama. Masa Kanađana nema pojma tko je na vlasti niti koji su političari najglasniji. Sasvim drugačiji svijet….
Dok šećete ulicom na svakom koraku možete vidjeti da se traže radnici – na svakoj firmi, na svakom kombiju, na svakom petom plakatu stoji “Now Hiring”.
Samo kao primjer, kada me je sa aerodroma šef pokupio, pričao je sa svojim poslovnim partnerom na mobitel, koji mu se jada da ne može naći ljude koji će mesti bauštelu za $20 po satu!!! Smiješno i tužno u isto vrijeme. Ali za sada vam se sve može činiti tako lijepo i krasno, ali fali jedna bitna stvar u cijeloj toj priči – za takve poslove potreban je LMO (Labour Market Opinion), OWP (Open Work Permit) ili neka druga radna dozvola. Kasnije ću o tome.
A koja se zanimanja traže?
Dakle, posla ima jako puno, i to nije slučajno. U Alberti su otkrivene velike rezerve nafte, tako da ovdje vlada neka vrsta naftne groznice. Čak se i domaći hokej tim zove “Oilers”. Ovdje ima više rafinerija nafte nego u cijeloj bivšoj Jugoslaviji, toliko puno da nemam pojma koliko sam ih do sada vidio. I što je najzanimljivije, te rafinerije nemaju mirisa! Zamislite, vozite se kilometrima pored rafinerija i ne osjetite nikakve smradove u zraku. Nije ovo Bosanski Brod… Dakle, kako je naftna industrija u porastu, traži se jako puno radnika na vađenju nafte, veeeeliki broj varioca te drugih sličnih zanimanja vezanih uz naftu.
Osim toga, veliki pokretač ekonomije u Edmontonu, ali i u cijeloj Alberti, su rudnici svega i svačega na sjeveru (Northwest Territories i Yukon), koji se opskrbljuju preko Edmontona. Odnosno, ovdje se nalazi veliki broj firmi koje odvoze hranu, opremu, ljude itd. do rudnika, te dovoze sirovine iz tih rudnika, tako da trenutno vlada velika pomama za vozačima kamiona!
Viđam ih svakakve, crne, smeđe, bijele, žute, bradate, sa turbanima, mršave, debele… ali ne i Kanađane. Oni jednostavno ne žele taj posao, i onda se bune što se tim poslom bave gotovo isključivo imigranti… izmišljaju.
U okolici Edmontona nalaze se ogromne količine poljoprivrednih zemljišta, tako da se traži i dosta ljudi koji bi radili u poljoprivredi.
E sad, kako je to već jako veliki broj ljudi na okupu, svi oni trebaju negdje i stanovati, pa se ovdje gradi toliko da to nije više smiješno. Koliko sam čuo, godišnje se sagradi oko 75,000 novih kuća, samo u granicama grada Edmontona!!!
I nema znakova stajanja, svake se godine gradi sve više i više. Upravo je zbog toga ovdje velika pomama za ljudima u građevini. Međutim, kako se ovdje većina zgrada i kuća gradi od drveta, zidari će ovdje jako teško naći posao, ali će zato radnici u suhoj gradnji (po naški “rigips majstor”) jako brzo naći posao. Isto vrijedi i za prateća zanimanja u građevini, kao što sukeramičari, soboslikari krovopokrivači i sl.
Zbog toga što se većinom gradi od drveta, radnici u šumarstvu će isto tako lako naći posao. Ali kako se Edmonton iz godine u godinu sve više raste, više nije bitno kojeg ste zanimanja, sva se zanimanja ovdje traže! Neka više, neka manje, ali je najlakše dobiti posao u nekim fizički težim poslovima. Dakle, ukoliko želite saznati nešto više o ponuđenim poslovima, pogledajte sami na ovoj stranici, ovdje ili na nekoj drugoj stranici. Popis traženih zanimanja u Alberti nalazi se na ovoj stranici – primijetite kako se svake godine broj radnih mjesta stalno povećava!
Šta mi treba da bi dobio posao?
Kao prvo, trebate imati cilj i želju!!! Nije da sada nešta pametujem, ali ako ništa drugo, morate znati što tražite i koji su vam ciljevi. Znam da neki razmišljaju na način “dobar je bilo koji posao, samo da se radi”, ali bolje se dobro pripremite, i odaberite što želite raditi, što znate raditi, i što možete raditi, nego da pošaljete 500 zamolbi bez da i jednog odgovora. Još je gore kada ljudi mjesecima i godinama pričaju i maštaju o odlasku u Kanadu, bez da poduzmu i jedan jedini korak. Sve ostaje na priči… Nemojte tako, kada donesete odluku da idete u Kanadu, onda na tome radite dok to i ne postignete. Ako i ne uspijete, barem ste pokušali…
Dakle, da se vratim na početno pitanje, dobiti posao u Kanadi nije lako, i to zbog nekoliko razloga.
1. Kanada je jako poželjna zemlja za raditi, i zbog toga jako puno ljudi želi doći raditi u Kanadu – i to iz cijeloga svijeta. Samo kao primjer, pitao sam šefa koliko je zamolbi primio za moje radno mjesto. Rekao je da se ne sjeća, ali da je bilo nekoliko stotina molbi! Kasnije sam od tajnice saznao da je bilo preko 500 zamolbi. Za samo jedno radno mjesto! A nije se trudio oglašavati…
2. Zapošljavanje stranog radnika je skupo! Za poslodavca, naravno… Zbog čega? Jer se za stranog radnika mora tražiti mišljenje tržišta rada (LMO – Labour Market Opinion), što je za većinu poslova potrebno, a ta dozvola košta novaca i vremena, a za to neki kanadski poslodavci jednostavno nemaju volje i strpljenja. Zašto jednostavno ne bi uzeli domaćeg radnika koji zna raditi i koji odmah može početi raditi. Zbog toga su ona već spomenuta fizički teža zanimanja atraktivna – jer Kanađani takve poslove ne žele raditi. Više o načinima kako doći i zaposliti se u Kanadi potražite na ovoj stranici.
3. Osposobljavanje i školovanje stranog radnika je skupo i dugotrajno. Sad si neki majstor može misliti “pa znam ja svoj posao, radim ga već 25 godina”, ali ne, to nema veze sa time. Rijetka su zanimanja, barem u građevini, koja su ista u Hrvatskoj i u Kanadi. Zbog čega? Ovdje je sve brzo, jeftino, precizno i efikasno, tako da su procesi rada, materijali, alati i tehnike potpuno drugačiji od onih na koje su mnogi u Hrvatskoj navikli. I ne samo to, tu je i jezična barijera, tako da treba vremena kako bi se radnik naučio sve stručne izraze vezane uz posao koji obavlja. Sve to košta vremena i novca. Čak je i meni, koji relativno dobro znam engleski, još uvijek problem razgovarati o poslu – a ovdje sam 3 tjedna.
Ali nije sve tako sivo – zapošljavanje stranog radnika ima i svojih prednosti… za poslodavca
1. Strani radnik je vezan uz svog poslodavca dokle god mu vrijedi LMO za određeno radno mjesto kod određenog poslodavca. LMO uglavnom glasi na 1-2 godine, a često se započinje sa nižim (unskilled) zanimanjima, te se onda nakon godinu dana rada (npr.) može prebaciti na srednja (skilled) zanimanja, sa čime se nakon određenog broja godina rada u toj struci može tražiti trajna radna dozvola (permanent residence), sa kojom se može mijenjati poslodavca, zanimanje u kojem se traži posao itd. itd. To je jako duga priča za koju je potrebno puno slova i razmaka, tako da sada neću o tome, a da budem iskren, nisam ni siguran da li bi to znao dobro i ispravno objasniti. Zbog toga ću se vratiti na ono u što sam poprilično siguran.
Dakle, da skratim, strani radnik je vezan uz jednog poslodavca jer ga ne može mijenjati zbog LMO-a, a kako bi radnika što dulje zadržali u svojoj firmi, radnike primaju pod unskilled zanimanjima, te ih tek kasnije prebacuju na skilled zanimanja. Ista je stvar i kod mene – trenutno sam labourer and helper, ali mi gazda nakon godinu dana rada planira dati “unaprjeđenje” u taper and drywall installer. Nije to loše, ali opet, to je godina dana dulje u jednoj firmi na jednom radnom mjestu.
2. Strani radnik je pouzdaniji, te će se više truditi da zadrži svoje radno mjesto, u usporedbi sa domaćom radnom snagom, koja je razmaženija po tom pitanju. Posebno ako je riječ o fizičkim poslovima.
E sad, što vam treba da bi dobili posao?
Treba vam:
– sreća
– radno iskustvo
– znanje engleskog jezika (barem osnove), ili francuskog (ukoliko idete u francuski dio Kanade)
– poželjno zanimanje
Dakle, veza rijetko uspijeva, a što vam može koristiti su preporuke poslodavaca za koje ste radili – na crno ili na bijelo. Bitno je da znate posao i da imate iskustva.
Prije nego što krenete sa slanjem molbi, ili sa maštanjem o odlasku, DOBRO proučite sve moguće solucije odlaska, jer ih ima jako puno, i mogu jako utjecati na ishod.
Sve informacije možete pronaći na ovoj stranici. OVO JE NAJVAŽNIJA STRANICA koju navodim na ovoj stranici, tako da ju, ponavljam, DOBRO proučite uzduž i popreko. Kada si sastavite sve moguće solucije i ishode, tek onda idite dalje sa prijavama poslova. Vjerujte mi, bolje je potrošiti 4 dana u proučavanje pravila, programa i načina dobivanja posla, nego slati prijave za poslove koji nisu popularni kratkoročno ili dugoročno. Ili još gore, slati prijate, a možete na jednostavniji način otići.
Moje iskustvo
– Prvo sam proučavao Kanadu, i to je trajalo oko 2 tjedna. Samo sam čitao o svemu i svačemu, sastavio dokumente koje možete pronaći na početnoj stranici, te stekao sliku o Kanadi.
– Nakon toga krenuo sam u proučavanje ove stranice (ponovno ju navodim, jer je jako važna), što sam radio 4-5 dana.
– Tek sam tada krenuo u pisanje Resume-a (oko 2 dana), i Cover Letter-a (3 dana). Ne lažem, tako sam dugo to sve pripremao dok nisam došao do savršenih dokumenata – a eto, kad sam perfekcionista 😛
– Prikupio sam preporuke poslodavaca
– Tek kada sam imao poslove za koje se idem prijavljivati, Resume, Cover Letter, preporuke poslodavaca te način na koji želim tražiti posao, tek sam tada krenuo sa slanjem molbi za posao.
– Iako sam magistar informatologije/informatike prijavljivao sam se za poslove koje se traže, i koje sam radio prije faxa, za vrijeme faxa i nakon faxa – a to su drywall installer, taper, painter i sl.
– U 2 tjedna poslao sam 104 molbe za posao, od čega sam dobio 3 zahvale/odbijenice, 2 dopisivanja i 1 posao. Savršena solucija!
– Posao sam dobio već od 8. molbe koju sam poslao, i kada sam pitao poslodavca zašto je baš mene odabrao u uži krug, rekao je da sam mu zapao za oko (životopis i molba), te da sam mu se činio kao jedan od najboljih kandidata (kao što sam već naveo, perfekcionista sam, a upravo mu je takav bio potreban)
– Od 2 dopisivanja jedan je poslodavac bio izrazito nekulturan, te bi mi samo odgovorio “give me your phone” ili “where are you” – doslovno tako, ni dobar dan budalo, ja sam taj i taj… ne, pravo pa u oči
– Drugi poslodavac sa kojim sam se dopisivao je bio još gori – sve što je odgovarao pisao je na španjolskom – nakon par mailova počeo sam ga ignorirati
– Sa sadašnjim poslodavcem sam se dopisivao jako dugo, oko 10 dana, a tijekom tog vremena tražio je dodatne slike/video zapise mene kako radim ili kako sam na baušteli. Poslao sam mu neke slike koje sam našao gdje sam prljav i gdje radim – a u upravo je to i trebao. Mislim, prijavljujem se za posao koji je naporan i prljav, a sigurno me ne želi vidjeti u svatovima sa kravatom. Samo kao primjer, rekao mi je da je htio primiti jednog rusa koji mu se činio savršenim kandidatom, ali taman prije nego što mu je poslao ponudu za posao zatražio je sliku njega kako radi. I šta je rus napravio? Poslao je sliku sebe u odijelu i kravati kako drži gleter bez glet mase na ofarbanom zidu sa slikom – baš je zgodan bio na slici.
– Nakon dopisivanja dogovorili smo skype intervju, koji je trajao 1.15 min, i pričali smo o svemu i svačemu. Rekao je da mu se činim inteligentan i da najbolje pričam engleski od svih kandidata koje je kontaktirao ?!? molim ?!?, a kontaktirao je neke Hrvate, Talijane, tog skockanog Rusa, neke iz Ukraine, Španjolske i ne znam koga sve još ne. Uglavnom, bio sam najbolji kandidat i poslao mi je ponudu za posao sa LMO-om! U jednom danu!!!
– Inače se LMO čeka nekoliko mjeseci, pa i pola godine, a ja ga dobio u jednom danu! wow – ta brzina ima i negativnu stranu, koju možete pročitati na stranici
Potrebni dokumenti i putovanje
I to je to za sada, kada budem uhvatio vremena napisat ću još neke stvari. I sretno sa prijavama! 😉
Više savjeta istog autora o prijavama za posao u Kanadi pročitajte ovdje.
