Poznati hrvatski pisac poručio učenicima koji nisu prošli na LiDraNo: ‘Ja sam jedan od vas’
Krajem ovog mjeseca u Vinkovcima će se održati državni LiDraNo, smotra literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva. U povjerenstvu koje je biralo najbolje radove osnovnoškolaca i srednjoškolaca bio je i Kristian Novak, poznati književnik i profesor Filozofskog. Na društvenim mrežama onima koji nisu prošli poručio je da on nikada nije prošao na LiDraNo ni na lokalnoj razini, a da je danas svejedno živ i piše romane. Djeci je rekao i da kiksaju svim srcem i dokraja.
Kristian Novak | foto: Filozofski fakultet u Zagrebu, Unsplash
Bliži se državna smotra LiDraNo na kojem se predstavljaju učenici osnovnih i srednjih škola s literarnim, dramsko-scenskim i novinarskim radovima. U povjerenstvu koje je birale one najbolje za državnu razinu bio je hrvatski autor i profesor Filozofskog u Zagrebu Kristian Novak koji je na Facebooku napisao da se svaki put obogati čitanjem učeničkih radova. Ipak naiđe, pojasnio je, i na izlizane fraze te rječitost koja služi da se popuni praznina papira.
‘Djeca se pisanjem otvaraju i kroz svoje tekstove pozivaju nas na dijalog’
– Neki su saznali da putuju na državnu smotru, neki da ovaj put nisu uspjeli. Inače odgovornost bude i tlaka ali u ovom slučaju rado se latim toga jer jednom godišnje dobijem neprocjenjiv uvid u pisanje i razmišljanje malih i mladih, napisao je Novak.
Osnovnoškolci ga vode, nastavio je, do nevinih maštarija o zubić vilama i svjetova punih slatkiša, kroz prijateljske, ljubavne i obiteljske problemčiće, do totalitarističkih sustava i bezbojnih distopija. Iz toga iščitava njihov silan interes za obiteljske generacijske terete i potrebu za blizinom, s upoznavanjem vlastitih roditelja na novoj razini, shvaćanjem da su trodimenzionalni likovi, a ne božanstva bez mane.
– Saznajem kako reflektiraju o nasilju u svojoj okolini (da, i onom kad učenik tuče učitelja!), kako žive u oštrom procjepu između čežnje za pripadanjem i opasnosti od droge, alkohola, kocke, manije šopinga. Dobro ste pročitali – govorimo o osnovnoj školi. I ja sam se prepao. Ali kakva je korist od paljenja alarma? Djeca se pisanjem otvaraju i kroz svoje tekstove pozivaju nas na dijalog. Oni ne žive u balonu, vide i shvaćaju puno toga. I zato su nam relevantni i važni sugovornici, naglasio je Novak u objavi.
‘Nikad. Nisam. Prošao. Na Lidrano. Ni lokalna razina.’
Srednjoškolci su pak, opisao je, još žešći i s manje zadrške. Propitkuju, objasnio je, svoj odnos prema idealima, ljubavi, vlastitom tijelu i duhovnosti, odgovornost spram sebe, bližnjih i prirode, umjetne inteligencije i nesigurne budućnosti.
– Neki tekstovi toliko su uronjeni u tehnološku i političku sadašnjost, da mi se čini da ih nitko prije 30 godina ne bi mogao razumjeti. Ali ako ih danas razumijemo barem djelomično, nada postoji, napisao je.
Zatim se obratio onima koji nisu prošli na državni LiDraNo. Siguran je da među tekstovima odabranima za sudjelovanje na državnoj razini nema onih koji su nezasluženo tamo, kao i da među onima koji nisu selektirani ima sjajnih. Za ove potonje poručio je da ovo možda i nije neuspjeh. Naveo je da autori imaju privilegiju reći da ih žiri ne voli i da će biti shvaćeni tek za 100 godina.
– Bam. Gonite se, debili. Lidrano-Žmidrano. Ili možemo drukčije razmišljati o tome. Jest, neuspjeh je, kiksali smo. Da smo napisali najbolji tekst na svijetu, prošao bi, a nije. Pa što onda? Kiksali smo i kiksat ćemo opet, onako kako samo mi to znamo. Kiksajte svim srcem i dokraja, draga djeco. I to redovito, nije dovoljno kiksati samo jednom, ne ne. Pazite da budu neki pravilni razmaci. Kiksajte sve bolje, kiksajte drukčije, kiksajte monumentalno, kiksajte jer imate petlje. Zašto se obraćam upravo onima koji nisu prošli? Jer, ako ikome išta znači, ja sam jedan od vas. Nikad. Nisam. Prošao. Na Lidrano. Ni lokalna razina. Što mislite, odakle mi nadimak, Kix? Pa što onda? Živ sam. Pišem. Dakle, otrest prašinu, udahnut duboko i idemo dalje. Kiksati? Da! Odustati? Nema šanse, zaključio je Novak.
