Pranje automobilskih stakala na benzinskoj postaji, u Veloj Luci je jedan od najtraženijih ljetnih poslova na otoku, jer se zahvaljujući brojnim gostima, ali i lokalcima može dobro zaraditi. Kao što to obično biva kada se radi s ljudima ekipa s benzinske doživi zaista svašta, a mi vas ovom prilikom upoznajemo s tim neobičnim ljetnim poslom, koji u Veloj Luci rade samo cure.
Razgovarali smo sa studenticama Tihanom i Majom. One su najbolje prijateljice koje već pet godina stakla peru zajedno, a započele su još kao srednjoškolke. Evo što nam je ovaj dinamični duo ispričao o svojim iskustvima, zaradi ali i svemu što se može naći na automobilskim staklima.
Kako ste se odlučile za ovaj posao?
Maja: Odlučile smo se za ovaj posao jer traje samo 15 dana pa imamo cijelo ljeto za uživanje. Nema baš neke odgovornosti, niti fiksno radno vrijeme, a zarada je, uz uloženi trud, zadovoljavajuća.
Tihana: Rokovi studentima završavaju sredinom sedmog i počinju u devetom mjesecu zato je teško pronaći posao jer nitko ne prima radnike samo mjesec dana.
Koje su prednosti, a koje mane timskog rada?
Maja: Kad smo u timu puno je zabavnije. Brže operemo auto i manje se umaramo. Isto tako, onima koji su povučeniji lakše je u dvoje raditi nego sami.
Kako ljudi regiraju na učenike i studente koji peru stakla? Odbije li netko vašu usluga?
Tihana: Različite su reakcije! Ima onih koji nas i ne primijete. Neki su oduševljeni nama, dok određeni broj ljudi naša prisutnost nervira pa odmahuju rukom čim nas vide. Nema pravila što se tiče godina ili nacionalnosti. Nekad je to samo stvar dana.
Maja: U većini slučajeva ljudi pozitivno reagiraju na učenike i studente koji peru stakla, ali uvijek postoje iznimke koje nisu baš oduševljene što nas vide sa spužvom ispred svog auta. Odbijanje je često, otprilike svako treće ili četvrtko auto odbije pranje.
Budući da ovisite o onome što dobijete za oprana stakla, kakva je zarada?
Maja: Zarada je odlična s obzirom na to da radimo petnaest dana. Na drugim sezonskim poslovima bi morali puno više odradit da bi zaradile isto. Pošto je na nama koliko ćemo zaraditi trudimo se da nam nijedno auto ne promakne.
Na što planirate potrošiti novac?
Maja: Dio novca planiram potrošiti na izlaske i sitnice za sebe, a dio bih sačuvala za zimu ako uspijem.
Tihana: Na izlaske, shopping… Ma neznam ni sama. Na štogod bude trebalo.
Postoji li automobilsko staklo koje je bilo toliko prljavo da ga niste uspjele oprati?
Tihana: Naravno da postoji! Smola, izmet, slijepljene osušene smokve, sol, susrećemo se baš sa svačim. Ovo nije najčišći posao, ali trudimo se koliko možemo.
Maja: Bilo je slučajeva da nakon jednog auta mijenjamo kantu s vodom. Jedino u slučaju kad je smola po prozoru teško je oprati jer se ne može ukloniti s običnom vodom.
Svaki dan se susrećete s mnogo novih ljudi. Zasigurno imate neku anegdotu?
Tihana: Imale smo svakakvih komplimenata i ponuda koje nisu baš bile pristojne pa bolje da sad ne govorim! Prale smo čak i ribarske brodove, naočale za vid, retrovizore na motoru. Sve je to dio posla i treba sve prihvaćati sa smiješkom. Zanimljivo je da se za pranje prednjeg stakla jednog malog auta može zaraditi sto kuna.