Pravilnikom ograničavaju talentirane učenike: ‘Kao da su Janici zabranili na olimpijadu sa 16 godina’
Možete li zamisliti situaciju u kojoj bi Janici Kostelić zabranili odlazak na seniorsku olimpijadu sa šesnaest godina? Ili da je netko rekao Blanki Vlašić, dok je još bila kadetkinja, “Biž’ mala ća, ne smiš skakat sa seniorkama, dok ne budeš punoljetna!” Ili da je Zlatko Dalić rekao Jošku Gvardiolu, “Dečko, drž’ se ti mlade U-21 reprezentacije, premlad si ti za A selekciju”. Upravo se to, kako tvrdi naš sugovornik, događa darovitim učenicima za informatiku i to u osnovnoj školi.
Foto: Pixabay
Nakon još jednog uspjeha naših mladih inofrmatičara na Srednjoeuropskoj informatičkoj olimpijadi, gdje je prvi tim osvojio četiri medalje, a drugi još tri, na Facebooku se oglasio Zagrebački računalni savez. Uz čestitke učenicima, prozvali su sustav prema kojemu se ograničava darovite učenike i naglasili su da bi rezultati mogli biti još bolji kada bi se na Hrvatsku informatičku olimpijadu (seniorsku) pozivali svi najbolji, uključujući i juniore, kakvi su i neki od njih bili u sedmom i osmom razredu osnovne škole.
U čemu je kvaka?
Na otvorenom natjecanju na državnoj razini mogu se zajedno natjecati učenici osnovnih i srednjih škola, gdje juniori iz osnovnih škola znaju briljirati i biti među dva, deset, petnaest ili trideset najboljih, bok uz bok srednjoškolcima. No, osnovnoškolce se od 2012. godine, unatoč njihovim uspjesima ne zove na Hrvatsku informatičku olimpijadu, nego samo srednjoškolce. Učenici osnovnih škola zaista jesu izvrsni u rezultatima, ali su – prema tumačenju pravilnika premladi za natjecanje sa seniorima – jer su još uvijek juniori. O tome smo razgovarali s tajnikom Zagrebačkog računalnog saveza, Zdravkom Škokićem.
– Prvi problem odnosi se na starije osnovce, osobito darovite mlade programere, koji prema odluci Hrvatskog informatičkog saveza (HSiN) ne smiju biti pozvani da u službenoj konkurenciji sudjeluju na HIO – Hrvatskoj informatičkoj olimpijadi, sve dok ne upišu srednju školu. Najbolji osnovci sudjelovali su u službenoj konkurenciji na HIO od 2004. do 2011. godine. Svoja vlastita pravila o pozivanju HSiN tumači ograničavajuće za sve one koji nisu 15+, što je posve suprotno duhu Međunarodne olimpijade i destimulirajuće za sve one mlađe koji su bolji od starijih.
Drugi problem je zabrana za mlađe osnovce, da ne smiju na državno natjecanje dok ne upišu peti ili sedmi razred, prema nepotrebno dodanoj alineji i izmjeni u Uputama za održavanje natjecanja i smotri iz prosinca 2012., koja je zatim prenijeta u pravila za informatička natjecanja. Osobito darovitim mlađim učenicima nitko nije branio sudjelovanje u državnim natjecanjima iz programiranja do te godine. Evidentirani su i državni pobjednici među učenicima razredne nastave, tvrdi Škokić, koji nam je dostavio poveznice na javno dostupne podatke.
‘Nedostaje volje da se ovo krivo protumačeno pravilo ispravi’
Kaže kako su takve ‘zabrane’, kako ih naziva poradi lakšeg razumijevanja, nepotrebno uvedene i štetne, te da ih treba mijenjati, ali da postoje oni koji to nisu voljni napraviti.
– Izmjenu zabrane za sudjelovanje najboljih osnovaca na HIO koče oni koji su je nemudro donijeli, a to je Izvršni odbor nacionalnog saveza HSiN, na čelu s tajnikom Saveza i ujedno članom tog istog izvršnog odbora. Zabrane su se održale do danas jer HSiN nije pokazao spremnost da način i praksu pozivanja na HIO uskladi s pravilima i praksom Međunarodne olimpijade. Osim toga nije bilo ni političke volje prethodne administracije u ministarstvu, kojoj smo se s tim u vezi obraćali, da se ukaže na neodrživost zabrana i skrene pažnja Hrvatskom savezu informatičara, da način pozivanja na HIO valja uskladiti s pravilima i duhom Međunarodne olimpijade IOI, gdje je važno da natjecatelj ne polazi viši stupanj obrazovanja od srednje škole, i pri čemu zabrane postoje samo za one prestare, tj. za starije od 20 godina, a nikako za one koji imaju 15 godina ili su mlađi od 15, objašnjava tajnik ZRS-a.
Dodaje i kako je HSiN imao sjajnu praksu pozivanja učenika osnovne škole na HIO od 2004. do 2011. godine kada darovitima, kaže Škokić, nisu uskraćivane prilike koje proizlaze iz njihovog rada i rezultata.
– Tu podsticajnu tradiciju pozivanja na HIO valjalo je sačuvati i povezati je s juniorskom programerskom olimpijadom (JHIO) koja je uvedena 2012. godine, pa na osnovu rezultata na JHIO pozivati načelno pet najboljih osnovaca na HIO. Na taj način bi se izvanserijskim talentima iz osnovnih škola omogućilo ubrzanije usavršavanje, poručuje Škokić.
‘Kao da je netko zabranio Janici da ide na seniorsku olimpijadu sa 16 godina’
Navodi da probamo zamisliti situaciju u kojoj bi Janici Kostelić zabranili odlazak na seniorsku olimpijadu sa šesnaest godina, ili da je netko rekao Blanki Vlašić, dok je još bila kadetkinja, “Biž’ mala ća, ne smiš skakat sa seniorkama, dok ne budeš punoljetna!” Isto tako da je Zlatko Dalić rekao Jošku Gvardiolu, “Dečko, drž’ se ti mlade U-21 reprezentacije, premlad si ti za A selekciju”.
– Ili primjerice, da su Rumunji kazali tada petneaestogodišnjoj Nadii Komaneci (rođ. 1961.) da se ne smije natjecati jer je još klinka, te da će se smjeti natjecati sa seniorkama “tek kada dovoljno ostari i bude 18+”? Da su tako razmišljali ostali bi bez tri zlata, srebra i bronce na OI u Montrealu 1976. godine kada je klinka imala petnaest godina, priča Škokić.
Napominje kako u pravilima Međunarodne olimpijade IOI ne postoje zabrane sudjelovanja za one mlađe, koji imaju 15 i manje godina, kao što vodstvo HSiNa ograničava naše osnovce.
‘Juniori iz drugih zemalja mogu se izboriti za seniorski tim već s 12 godina, naši klinci s 15 godina to ne smiju ni pokušati’
– Iz pravila i prakse IOI vidljivo je da u reprezentacijama država sudionica olimpijade, od devedesetih do danas, postoje i izvanserijski učenici tj. olimpijski seniorski natjecatelji koji su bili i bitno mlađi 15 godina. Dovoljno je samo pogledati najboljeg IOI natjecatelja u povijesti, a to je Gennady Korotkevich, Bjelorus. On je na Međunarodnoj olimpijadi IOI sudjelovao čak sedam puta. Na svojoj prvoj seniorskoj IOI imao je 12 godina, te odnio srebro i zatim još šest zlatnih medalja. Nije teško zamisliti da bi mu tajnik HSiNa i IO HSiNa, te šef državnog povjerenstva u kategoriji natjecanja Algoritmi za osnovce, rekli “Gennady, skuliraj se, pa imaš juniorsku olimpijadu, ne treba ti seniorska, i čekaj dok ne navršiš 15+ i upišeš srednju školu!”, kaže Škokić.
Kao primjere ove prakse kod informatičkih natjecanja ističe neke učenike u posljednjih pet godina.
– Krešimir Nežmah je 2016. kao učenik sedmog razreda bio na 23. mjestu u natjecanju sa svim srednjoškolcima (HONI), a u osmom razredu bio je deseti. Tu je i Patrik Pavić koji je izborio 21. mjesto s nepunih 14 godina, kao učenik sedmog razreda. Godinu dana kasnije kao petnaestogodišnjak, bio je drugi. Na sličan način napredovali su i drugi programeri, primjerice Marko Dorčić i Fran Babić koji su 2019. zauzeli 12. i 15. mjesto i Vlatko Borevković koji je bio 35. u ukupnom poretku, svi kao učenici osmog razreda. Perfektna Lara Semeš imala je.14 godina kada je 2019. zauzela 24. mjesto, a Karlo Brčić nedavno je kao sedmaš zauzeo 24. mjesto i potom osvojio broncu na Europskoj juniorskoj informatičkoj olimpijadi 2021. godine, nabraja Škokić, i dodaje kako ne vidi razlog zbog čega bi činjenica da se daroviti juniori iz drugih zemalja mogu izboriti za seniorski tim s 12,13 ili 14 godina, dok naši fenomenalni „klinci“ s 15 godina to ne smiju ni pokušati, bila dobra za Hrvatsku.
‘Osnovnoškolci su često bolji od nekih srednjoškolaca na natjecanjima’
Na takvim otvorenim natjecanjima prosječno se natječe oko 300 srednjoškolaca. Škokić stoga navodi kako je jasno da su najbolji osnovnoškolci u usporedbi sa srednjoškolcima izvanserijski kvalitetni i da im treba više otvoriti vrata. I dodatno ih stimulirati, u skladu s pravilima i praksom olimpijade koja im idu u prilog jer ograničavaju samo one „prestare“, tako da učenik u godini koja prethodi natjecanju ne smije biti upisan na razinu obrazovanja višu od sekundarne, i da na dan 1.7. godine kad se natječe ne smije biti stariji od 20 godina.
– Iz javno dostupnih podataka vidljivo je da su najbolji osnovci službeno sudjelovali na HIO od 2004. do 2011. godine, kada je Hrvatska dospjela među šest najboljih programerskih zemalja u svijetu, a Goran Žužić, koji je već s 14 godina u 7. razredu dobio prvu pozivnicu za HIO, postao je kasnije i najbolje rangirani Hrvat na IOI. Goran je na HIO sudjelovao i 2005., kao i mnogi drugi osnovci nakon njega, tvrdi Škokić te nam je proslijedio linkove na kojima se to može provjeriti.
No, ograničenja najviše utječu na one najdarovitije učenike koji bi se po svojoj izvrsnosti trebali natjecati sa sebi ravnima, a ne s onima koji su isto godište.
– To su duboko neugodna iznenađenja kod učenika. Izazivaju čuđenje, nevjericu o tome kako je uopće moguće razmišljati “zabranaški” na mjestima gdje bi se trebali forsirati svi najbolji, pa i oni mlađi, ako su jednako sposobni ili bolji od starijih. No, daroviti imaju pobjednički stav i idu dalje, guraju naprijed, ali i šute, učenici su. Koliko god se potrudili zaboraviti na ograničenja koja su im nametnuta, sjena im mora ostati. Kada nešto zaista želiš, i dokazao si se radom i rezultatom, a onda ti netko kaže “premlad si”, teško je, jer znaš da suštinskog razloga nema. Ili se, u promoviranju ograničenja, pozovu na to da u pravilniku piše da se na HIO pozivaju učenici srednjih škola, i to naglase „boldanjem“. Znaš da nisi pozvan jer si premlad, a ne zato jer su drugi bolji od tebe. I isto tako znaš da je bit svake Olimpijade da u njoj sudjeluju oni najbolji, no eto ti ne smiješ, iako si među dva, deset, petnaest ili trideset i pet najboljih, samo zato jer si „premlad“, objašnjava Škokić.
‘Međunarodna olimpijada ne ograničava darovite osnovnoškolce’
Tvrdi i da je Međunarodna olimpijada u pravilu namijenjena za učenike srednjih škola, no da nitko nije zabranio izvanrednim juniorima s 12, 13 ili 14 godina, da sudjeluju u sastavu svojih seniorskih timova, što je vidljivo iz tri desetljeća tradicije.
– Možete li zamisliti kako je bilo roditeljima čije je dijete jedne godine sudjelovalo na državnom natjecanju kao učenik trećeg razreda, a godinu dana kasnije im je rečeno da je njihovo dijete postalo “premlado” i da ne smije sudjelovati dok ne upiše peti razred.
Da je Nežmah dobio priliku 2017. s nepunih 15 godina, mogao se boriti da bude u najboljih 8 do 10 programera i ući u nadmetanje za seniorski dres. Imao bi šansu postati prvi osnovac u povijesti kojem je uspjelo boriti se za seniorsku reprezentaciju i tako još snažnije povući za sobom ostale. Koliko je moćan junior tada bio, pokazuje i njegovo zlato na juniorskoj EJOI iste godine, nakon čega je krenuo u MIOC, priča Škokić.
Te, 2017. godine juniorsko europsko zlato osvojio je i Rus Egor Lifar, koji je imao 14 godina, a te iste godine osvojio je i seniorsko srebro na IOI.
– Zaista nije potrebno dodatno objašnjavati da Hrvat Nežmah s 15 godina, u odnosu na Rusa Lifara koji je imao 14 godina, te 2017. godine nije imao jednake prilike. Iznimno daroviti, godinu dana mlađi Rus, imao je prilike sudjelovati i na juniorskoj i na seniorskoj olimpijadi te izboriti se za članstvo i u seniorskoj i u juniorskoj reprezentacije Rusije. A o Patriku Paviću ne treba trošiti riječi. Kao apsolutni drugi u hrvatskom otvorenom natjecanju 2018. godine nije dobio priliku da u skladu s pravilima Međunarodne olimpijade sudjeluje u službenoj konkurenciji na HIO, pa tako ni priliku da kao junior izbori članstvo u seniorskoj reprezentaciji, što bi zasigurno uspio i kao junior s 15 godina, postao prvi seniorski reprezentativac u našoj povijesti. Umjesto da se prihvate naše predstavke upućene HSiNu i državnom povjerenstvu da se te 2018. godine Pavić mora uvrstiti na HIO, učinjeno je suprotno, a ja sam dobio etiketu “Škokić je lud, Škokić nije normalan”. Samo zbog Nežmaha i Pavića cijeli Izvršni odbor HSiNa morao se davno ispričati svima, ili dati ostavke, poručuje Škokić.
‘Godišnje imamo tri do pet darovitih učenika programera u osnovnim školama’
Takvih izvanserijskih mladih osoba je malo, kaže Škokić i tvrdi da je svaka nemjerljivo važna, no može se reći da se godišnje pojavi tri do pet darovitih učenika programera osnovne škole koji bi zaslužili pozivnicu za sudjelovanje u službenoj konkurenciji na HIO.
– Restriktivnoj i zabranaškoj, odnosno administrativnoj i hipernormativnoj svijesti treba bitno umanjiti utjecaj u sustavu poticanja darovitih. Da se osigura pozitivni trend, osim ukidanja zabrana, darovitim učenicima valja služiti i činiti za njih sve u trenutku kada pokazuju najveći interes, i sustavno osiguravati prilike za mlađe da dostignu i prestignu svoje starije kolege. Darovitost se ne može poticati uskraćivanjem prilika izvanserijskim talentima. Stoga mi dozvolite za kraj da javno zamolim sadašnju administraciju u MZO da potaknu promjene kako bi se napokon ukinule zabrane sudjelovanja u natjecanjima za darovite na osnovu dobi ili preniskog razreda, zaključuje Škokić.
Hrvatski informatički savez: ‘Pozvali smo učenika da se natječe u neslužbenoj konkurenciji’
Javili smo se i Hrvatskom informatičkom savezu kako bi komentirali ovu situaciju koju navodi tajnik Zagrebačkog računalnog saveza.
– Neposredno nakon završetka Državnog natjecanja iz informatike, 17. ožujka 2017., u skladu s pravilima unaprijed objavljenima, Hrvatski savez informatičara donio je odluku o učenicima pozvanima na Juniorsku hrvatsku informatičku olimpijadu (u daljnjem tekstu JHIO) i na Hrvatsku informatičku olimpijadu (u daljnjem tekstu HIO). Radi se o dva odvojena natjecanja, JHIO je namijenjen učenicima osnovnih škola i prvi je izlučni korak za izbor članova juniorske hrvatske informatičke reprezentacije, a HIO je namijenjen učenicima srednjih škola i prvi je izlučni korak za izbor članova hrvatske informatičke reprezentacije, objašnjava tajnik Hrvatskog saveza informatičara, Krešimir Malnar.
Također u svojem odgovoru Malnar navodi da razlog zašto je sudjelovanje na HIO uvjetovano time da učenik pohađa srednju školu leži u tome da je HIO prednatjecanje za nastup na Međunarodnoj informatičkoj olimpijadi u čijem pravilniku stoji:
Natjecatelj je učenik koji je bio upisan u srednju školu u zemlji u kojoj predstavlja u razdoblju od rujna do prosinca u godini prije IOI, a nije stariji od dvadeset godina.
– Nekoliko dana nakon objave pozvanih učenika, iz Zagrebačkog računalnog saveza dobili smo molbu za uvrštenje učenika K.N. (8. razred), koji je kao učenik osnovne škole na temelju svojih rezultata pozvan na JHIO, i na popis učenika pozvanih na HIO (na kojem sudjeluju učenici srednjih škola). U odgovoru na molbu dali smo sva potrebna objašnjenja, a učenika K.N. pozvali smo da na HIO sudjeluje u neslužbenoj konkurenciji, što je uobičajena praksa na mnogim natjecanjima, tvrdi Malnar.
Uz to, tvrdi da ono što navodi tajnik Škokić da su “najbolji osnovci sudjelovali u službenoj konkurenciji na HIO” nije istina. Na naš upit da nam gospodin Malnar konkretno objasni što je od tvrdnji gospodina Škokića netočno, do objave ovog članka nismo dobili njegov odgovor. Ovdje je jasno da se radi o administrativnim začkoljicama koje nisu dovoljno dobro definirane jer u pravilniku Međunarodne informatičke olimpijade nigdje nije naznačeno da je učenicima osnovne škole zabranjeno sudjelovati ako postignu jednak, ako ne i bolji rezultat od srednjoškolaca, što se i vidi iz prakse IOI.
Kako to utječe na darovite učenike?
Stavivši sada po strani pravilnike i administraciju, pitali smo učenika koji je doživio ovu zavrzlamu u sustavu kako je on to doživio. Radi se o Krešimiru Nežmahu, višestrukom državnom pobjedniku, osvajaču zlatnih, srebrnih i brončanih medalja na programerskim i matematičkim olimpijadama, a koji je trenutno student na PMF-u.
– Ne sjećam se nekih prepreka u natjecanjima dok sam bio osnovac. Jedino mi je bilo čudno kada sam siječnju 2013. kao učenik 4. r azreda došao na školsko natjecanje pa su mi rekli da sam premlad, i da moram čekati do petog razreda, započinje Krešimir.
Kaže kako mu nije bilo jasno zašto ga nisu odmah pozvali na Hrvatsku informatičku olimpijadu, kada je kao učenik osnovne škole bio jedan od najboljih na natjecanju gdje su bili i srednjoškolci.
– Bio sam tužan zbog propuštene prilike. Utješna je bila činjenica da ću sposobnosti moći pokazati i kasnije, ali nema smisla zašto ne bih mogao i ranije… Ne volim previše predviđati što bi bilo kad bilo, jer samo je jedno bilo, no u svakom slučaju poziv bi djelovao poticajno, objašnjava Krešimir.
‘Nametnuta ograničenja su demotivirajuća’
Smatra da je to vrlo demotivirajuće za učenike s talentom koji nadmašuje njihove godine, a samim time i pravila za ovakva natjecanja.
– Trebali bi razmisliti o tome koji je konačni interes i cilj po pitanju rada s učenicima i organizacije natjecanja. Po meni to je da potičemo učenike da budu što bolji i vještiji u natjecateljskom programiranju te da kao država šaljemo što bolje ekipe na međunarodne olimpijade. Ako se nađe neki osnovnoškolac koji je sposoban konkurirati za izbor ekipe, imalo bi više smisla dati mu priliku. Ako se i ne izbori do najviše razine, svejedno bi služilo kao dobro iskustvo i velika motivacija. U drugim državama se zna dogoditi da junior prođe u seniorsku ekipu, što pokazuje da je takvo što dozvoljeno na međunarodnoj razini. Na takve natjecatelje se gleda s divljenjem, a postoji dobra vjerojatnost da se tako nešto dogodi i kod nas. Zašto se onda ne iskoristi ta prilika?, pita se Krešimir.
