Koliko ste puta čuli od svojih djedova i baka kako su oni u školi morali učiti lijepo pisanje, ruski jezik ili općenarodnu obranu? Vjerojatno vam je činjenica kako su za ocjenu morali lijepo pisati bila apsurdna i smiješna. Neki od predmeta koji su se predavali u prošlosti su potpuno izgubljeni ili su samo promijenili naziv.
Uvođenje ili ukidanje određenih školskih predmeta je nerijetka pojava pa će tako srednjoškolci od ove godine učiti zdravstveni odgoj. Ali što je s onim predmetma koje su naši roditelji, bake i djedovi učili, a mi ih danas nemamo u školskom kurikulumu?
Oni su postali dio prošlosti i mala je vjerojatnost kako će učenici ikad više učiti predmete poput Ustava F.N.R.J. Potaknuti tom činjenicom, prenosimo vam popis izgubljenih predmeta koje je pronašao Tportal.hr.
planb.tportal.hr
Ručni rad
Ovaj predmet je zaslužan zašto su naše bake i prabake znale plesti i heklati, što danas malo koja srednjoškolka zna. Na ovaj su način sebi izrađivale odjeću, a ovim se predmetom odgovaralo i
na čestu tezu prema kojoj ‘svaka škola mora biti priljubljena narodnom
životu svoje okoline’. Postizalo se to ‘naročitom primjenom narodnih
motiva’ što je dodatak nazivu predmeta u trećem i četvrtom razredu.
Općenarodna obrana i društvena samozaštita
Nadrealna pojava iz pozicije suvremene pedagogije.
Obrana i zaštita su predmet na kojem se učilo o baratanju ranjenicima,
pripremi eksploziva, bacanju bombi, životu JNA vojnika te se
doista pucalo puškom na streljani, jer teoriju je prema nalogu marksizma
valjalo pretočiti u praksu.
Lijepo pisanje
Uz Narodni jezik, povremeno poznat kao Hrvatski ili srpski jezik, postojao je poseban predmet
za pažljivo, precizno i lijepo pisanje. Današnjim učenicima je ovaj predmet smiješan jer ne mogu vjerovati kako je za odličnu ocjenu bilo potrebno imati krasopis.
Ustav F. N. R. J.
Ekspresno uveden nakon završetka Drugog svjetskog rata, ovaj je predmet
odlična ilustracija toga kako novonastala i ideološki opterećena uprava
pokušava kroz obrazovni sustav pružiti dodatni legitimitet vlasti.
Ruski jezik
Dok je današnjim učenicima obavezan engleski, u 60-im i 70-im godinama je to mjesto zauzimao ruski jezik. Iako starije osobe govore kako se tim jezikom nisu poslužile ni u jednom segmentu života, ‘jezik Revolucije’ se u to doba morao učiti. Na brzinu prevedeni udžbenici iz SSSR-a donijeli su
pomalo bizarne priče poput one o malom dječaku koji je samožrtvovanjem
doveo do uništenja cijele čete nacističkih vojnika!
www.sopot.pregrada.hr
Domaćinstvo
Domaćinstvo je učenike učilo od upravljanja šivaćim strojem,
uređenja doma, krpanja, pa do temeljnih kulinarskih umijeća poput
pripreme jaja na oko. ‘Leksikon Yu mitologije’ mu je dodijelio titulu ‘najglupljeg predmeta’, iako je njegov cilj, za vrijeme
u kojem se puno manje imalo i kupovalo, bio logičan – učiti živjeti.
Teorija i praksa samoupravnog socijalizma
‘Potrebno je, međutim, da se svi srednjoškolci, bez obzira za koje se
zanimanje pripremaju, upoznaju s osnovama marksističkog pogleda na
prirodu i društvo i da se suoče s marksističkim formuliranim i izvođenim
spoznajama o osnovnim egzistencijalnim i humanističkim problemima naše
epohe i suvremenosti’, navod je iz Osnova nastavnog plana i
programa 1974. godine.
Moja okolina
Ovaj predmet postoji i danas, ali pod nazivom “Priroda i društvo” koji
je kroz svoje postojanje doživio mnoge transformacije. U poslijeratnom
školskom programu zvao se “Moja okolina”, ali mu je cilj ostao isti –
priprema djece za kasnije učenje o društvenim i prirodnim znanostima.
Seljačka privreda
Zakon o školstvu iz 1929. godine u škole je uveo seljačku privredu za one koji nisu išli u zanat. Kraljevina Jugoslavija
bila je poljoprivredna i jedna od najsiromašnijih država u Europi, pa
su se mali seljaci učili slanju novca i
paketa poštom, telefoniranju, sastavljanju brzojava i slično.
Etnologija
Etnologija je bila uvedena 1931. godine i bila je namijenjena upoznavanju kultura i
naroda od Vardara do Triglava, ali često izvor nevjerojatnih stereotipa
i predrasuda što ilustrira rečenica iz obveznog udžbenika: ‘Telesnom
lepotom najviše se odlikuju Srbi i Hrvati u Dalmaciji, zatim u
Slavoniji; na treće mesto dolaze Hercegovci, zatim Šumadinci i hrvatski
Zagorci.’
