Predsjednik Kennedy 1963.: Sloboda bez učenja je uvijek u opasnosti, a učenje bez slobode uvijek uzaludno
Da je živ, John Fitzgerald Kennedy jučer bi proslavio 100. rođendan. Bio je 35. predsjednik Sjedinjenih američkih država. Diplomirao je na Harvardu, sudjelovao u Drugom svjetskom ratu, a na koncu tragično završio svoj životni put kada je na njega izvršen atentat prilikom posjeta Dallasu 1963. godine. Prisjetili smo se Kennedyja na stotu obljetnicu njegova rođenja te vam prigodno donijeli njegove stavove i politiku prema obrazovanju.
J.F. Kennedy Foto: Pixabay
John Fitzgerald Kennedy bio je američki političar i 35. predsjednik Sjedinjenih američkih država. Diplomirao je na Harvardu, sudjelovao u Drugom svjetskom ratu, a prije no što je postao predsjednik bio je zastupnik u Kongresu. Jedini katolik i prvi irski Amerikanac koji je postao predsjednikom Sjedinjenih država, ujedno i jedini koji je dobio Pullitzerovu nagradu.
Koncem 1960. izabran je za američkog predsjednika. Preminuo je nepune 3 godine kasnije kada je, prilikom službenog posjeta Dallasu, na njega izvršen atentat.
Mnogi su filmovi, knjige, novinarski tekstovi i drugi prilozi napravljeni o Kennedyju, a mi vam donosimo njegove stavove i politiku prema obrazovanju u ’50-im i ’60-im godinama prošlog stoljeća.
Zalagao se za ubrzanu desegregaciju u školama, cjeloživotno obrazovanje te promicao razvoj visokih učilišta
Iako mnogo toga mislimo da znamo o Johnu Kennedyju, o njegovim pojedinačnim politikama nije se puno razglabalo u javnosti. Tako je, na našim prostorima, dosta nepoznato da se u samom početku svog predsjedničkog mandata zalagao za ubrzan proces desegregacije škola u Sjedinjenim državama. Odvajanje afroameričke djece u različite razrede, ponekad i škole, u odnosu na bijelu djecu, predstavljalo je velik problem za SAD. Kennedy ga je pri početku svog mandata odlučio razriješiti.
Premda je bio katolik po vjeri, protivio se davanju financijske pomoći župnim školama, bilo to direktno ili indirektno. Još jedna zanimljiva činjenica je da se, unatoč svojoj pripadnosti, složio s odlukom Vrhovnog suda o izbacivanju molitava iz škole.
– Mislim da je važno za nas da podržimo odluke Vrhovnog suda čak i kad se ne slažemo s njima. Osim toga, u ovom slučaju imamo vrlo jednostavan lijek, a to je moliti se i mislim da je poželjno podsjetiti svaku američku obitelj da se može mnogo više moliti kod kuće, da može prisustvovati našim crkvama. S puno više vjere i može se pravi smisao molitve učiniti mnogo važnijim u životima naše djece. Ta je moć vrlo otvorena za nas, rekao je John Kennedy na konferenciji za novinare u lipnju 1962.
Imao je viziju boljeg obrazovanja od predškole do fakulteta. Tako je u siječnju 1963. godine predložio program za povećanje vladinog ulaganja u obrazovanje američkih građana. Taj je program imao za cilj povećati obrazovne mogućnosti svih Amerikanaca, bez obzira na njihovu rasu, vjeru, dohodak i dotadašnja obrazovna postignuća. Promatranje obrazovne politike kao cjeloživotnog procesa, stručna obuka za učitelje i bolja primjena postojećih zakona tri su smjernice kojima se Kennedy planirao voditi u procesu.
Da je polagao interese u visoko obrazovanje dokazuje i Zakon o visokom obrazovanju iz 1963. godine koji je visokim učilištima donio viša ulaganja u pet godina, nego li što se uložilo u cijelom stoljeću. Tim su zakonom osigurane učionice za nekoliko tisuća studenata, tridesetak novih javnih koledža po godini, petnaestak diplomskih centara te nekoliko tehničkih instituta kao i boljih knjižnica za sve studente.
Slobodu je smatrao preduvjetom za učenje, a ljudski um temeljnim bogatstvom američke nacije
Iznenađujuće je koliko se o tome zapravo malo priča, no procjenjuje se da trećina svih Kennedyjevih glavnih programa ticala nekog oblika obrazovanja. Ured za obrazovanje Sjedinjenih država to je smatrao najznačajnijim legislativnim razdobljem u svojoj stogodišnjoj povijesti.
– Napredak nas kao nacije ne može biti brži od napretka u obrazovanju. Ljudski um naše je temeljno bogatstvo, govorio je Kennedy.
Mnogi izvori kažu kako je za njega obrazovanje bilo glavna problematika unutarnje politike te da ni jednoj temi nije posvetio toliko vremena i razgovora za vrijeme kampanje i predsjedanja koliko je posvećivao obrazovnim politikama. Bio je poznat i po svojim inspirativnim te nadasve progresivnim stavovima o obrazovanju od kojih bi puno mogli naučiti i današnji politički lideri.
– Sloboda bez učenja je uvijek u opasnosti, a učenje bez slobode uvijek uzaludno. Svaki obrazovan građanin koji želi potkopati zakon, suzbiti slobodu, ili podvrgavati druga ljudska bića djelima koja nisu dostojna čovjeka, degradira njegovu baštinu, ignorira njegovo učenje i izdaje svoje obveze, rekao je Kennedy u Vanderbiltu 1963. godine, a do danas to ostaje kao jedan od najboljih citata o obrazovanju.
Jedan od njegovih neuspjeha glede obrazovne politike zasigurno je pad prijedloga o obrazovanju, na koji je nedvojbeno najviše utjecala Crkva. Kennedy je početkom ’60-ih tražio vladina ulaganja za osnovno i srednje obrazovanje. Međutim, to se odnosilo na javne škole, dok su privatne, većinom župne u vlasništvu Katoličke Crkve, iz tog financiranja bile isključene. To je predstavljalo još jednu stvar za koju se svesrdno borio Kennedy, a radilo se o sekularizaciji Crkve i države.
Međutim, pod pritiskom Katoličke Crkve, Kennedyjev prijedlog je pao i nikada nije bio niti uzet na razmatranje. Iz tog se primjera moglo zaključiti koliko je u to vrijeme Crkva imala utjecaja na unutarnje poslove, pa tako i obrazovanje.
Više od čak 50 godina kasnije, takvi problemi i sukobi još uvijek postoje, a rijetko se nalaze političari ‘ispred svojeg vremena’ kakav je bio i sam Kennedy.
