edukacija.hr
Pametan piše a budala pamti, moto je to mnogih hrvatskih učenika. Bliži se ispit a nitko ne zna što treba naučiti. Najjednostavnije je rješenje na fejsu pitati nekoga da proslijedi koji šalabahter. Učenici u SAD-u to ne bi pomislili ni u najgorim snovima.
Nekoliko minuta prije isita sprema se ratna oprema. Na klupi napisana cijela lekcija, na stolici ispred dosadne definicije, šalabahteri u pernici, pa neka igre počnu. Tko preživi pričat će. Profesor je podijelio ispite i bacio oko po razredu, svi su zamišljeni i “razmšljaju” što će napisati. Naivno sjeda za stol da upiše školski sat misleći da nitko neće prepisivati, plagiranje počinje.
Onaj tko nema sreće ili bude očit u prepisivanju ostat će u najboljem slučaju bez šalabahtera. Postoje i oni profesori koji odmah uzmu ispit i spraše jedinicu. Međutim, ona najgora vrsta profesora su oni kod kojih, nakon što vas uhvate u prepisivanju, možete očekivati zaključenu jedinicu. Tko ne riskira, ne profitira, ali najbolje je uzdati se use i u svoje kljuse pa naštrebati tih nekoliko stranica i mirne glave doći na ispit.
Toga se drže i učenici u SAD-u. Profesor tijekom ispita slobodno može zatvoriti vrata učionice i otići do zbornice bez straha da će njegovi učenici kolektivno riješiti ispit. Prepisivanje se u Americi oštro sankcionira. Ukoliko profesor uhvati učenika u prepisivanju, može ga isključiti iz škole da nekoliko dana, u najgorem slučaju intervenira i Socijalna služba.
U Hrvatskoj bi većina učenika bila na “praznicima” da se prepisivanje kažnjava isključivanjem iz škole. Šta reći, koju posluku porati? Šaljemo poruku onima koji uče a prepisuju, onima koji prepisuju a uče, ovaj, ne uče… Kakogod, ostavite se šalabahtera i naučite gradivo, nikad se ne zna, možda vam baš to jednog dana zatreba dok budete odgovarali na pitanje za milijun kuna u nekom kvizu.
