Preteča današnjih osobnih iskaznica seže još u vrijeme Napoleona Bonapartea
Prve osobne iskaznice uglavnom su se uvodile radi uspostave kontrole nad stanovništvom, a njihova preteča su radne iskaznice za Napoleonova vladanja. Sustav identificiranja najviše se razvijao u ratna vremena, a moderne iskaznice koje nalikuju današnjima pojavile su se u drugom svjetskom ratu. Njihov najznačajniji napredak dogodio se uvođenjem otiska prsta početkom 20. stoljeća, a više od sto godina nakon toga slika je i dalje jedan od ključnih elemenata za dokazivanje naših identiteta.
french-genealogy.typepad.com/
Potreba za sustavom koji bi omogućio državi identifikaciju njezinog stanovništva je relativno moderan fenomen. Još do nedavno za nešto takvo i nije bilo potrebe zato što su ljudi vrlo rijetko putovali, a i kada su odlazili na dalji put nije baš imalo smisla nositi bilo kakve dokumente jer je rijetko tko znao pisati i čitati. Preteča današnje osobne iskaznice smatraju se radničke kartice koje su uvedene u vrijeme Napoleona Bonapartea te su za cilj imale kontrolu radnika i njihovih plaća.
Napoleon uveo prve osobne
U usporedbi s ostalima, prilično slobodno francusko društvo omogućavalo je radnicima da lako mijenjaju poslove i poslodavce što je rezultiralo sve većim rastom njihovih plaća. Da bi se stalo na kraj takvom trendu vlasti su im zabranile promjenu posla bez pristanka njihovog poslodavca te su im ograničili slobodu kretanja smišljanjem bezbroj dokumenata koji su bili potrebni za promjenu prebivališta.
S ciljem bolje provedbe navedenih ideja uvedene su kartice s imenom i prezimenom radnika koje su pri zaposlenju morali predati svojim poslodavcima. Da bi promijenili radno mjesto morali su dobiti nazad tu svoju iskaznicu i tako su uglavnom ovisili o dobroj volji njihova šefa.
Unatoč velikom trudu uspostave kontrole nad zaposlenicima i plaćama, Napoleon i njegova administracija ipak nisu uspjeli u potpunosti ostvariti svoje ciljeve. Glavni razlog tome je rat zbog kojeg je nedostajalo radne snage pa su vlasnici tvornica i radionica prihvaćali i zapošljavali ljude bez tadašnjih osobnih karata. Osim toga, u Francuskoj su tada već postojale i organizirane grupe koje su pomagali radnicima da zaobiđu zakonske odredbe.
Nakon propasti Francuskog carstva pokušaji uspostave popisa radnika i ostalog stanovništva nastavili su se redati u Francuskoj i drugim zemljama koje je osvojio Napoleon. Zbog sve većeg porasta stanovništva i gradova ostale su države počele stvarati evidenciju svojih građana.
Izgled zločinaca prema antropometriji:
Krajem 19. stoljeća fotografija postaje važan element
Razvojem fotoaparata pojavljuju se i prvi osobni dokumenti s fotografijama. Za to je dosta zaslužan i pariški policajac Alphonse Bertillon koji je pomoću antropometrijske teorije stvorio sustav baziran na fizičkim mjerama osobe s ciljem boljeg i bržeg detektiranja kriminalaca. Smatrao je kako se rođeni zločinci mogu prepoznati analizom odnosa njihovih dijelova tijela.
Do 1884. godine Bertillon je napravio više od sedam tisuća mjerenja i detektirao dvjestotinjak serijskih prijestupnika. Ovaj sistem nazvan je ‘Bertillonage’ te se počeo primjenjivati i u ostatku svijeta.
Početkom 20. stoljeća otisak prsta zamjenjuje Bertillonovu teoriju
Godine 1903. slučaj nazvan ‘West Brothers’ demonstrirao je pouzdanost otiska prsta kao sredstva za identifikaciju te se od tada metoda mjerenja ljudskog tijela polako napušta kao policijska metoda. Još neko vrijeme koristi se kao nadopuna najnovijoj metodi koja se danas koristi u skoro svim svjetskim policijskim jedinicama.
Modernizacija i razvoj ovih iskaznica usko je povezan s režimima koji su za cilj imali kontrolu stanovništva radi održavanja uspostavljenog režima. Identifikacija nepodobnih rasa i osoba za uspostavu i provedbu nacističkog režima je u ovom slučaju bila od presudne važnosti. Registracija stanovništva je, kao i u Francuskoj, započela s popisivanjem zaposlenih s ciljem kontrole plaća i vrijednosti radnika te eliminiranja osoba koje nisu bile dovoljno produktivne.
Novost koju su uveli bila je sistematizacija prikupljenih podataka što je omogućilo kvalitetniju identifikaciju nepodobnih. Stvorena baza osobnih podataka olakšala je prikupljanje i klasifikaciju informacija i identificiranje interesnih skupina. Razvoj uspješnog sustava nastavio se i nakon Drugog svjetskog rata, a provodio ga je Zavod za statistiku stanovništva na čelu sa Siegfriedom Kollerom koji je bio glavni stručnjak za ovo područje i u vrijeme Hitlera.
Današnji svijet nezamisliv bez identifikacijskih dokumenata
Funkcioniranje višemilijunski gradova i stalne migracije globalnog stanovništva danas se ne mogu zamisliti bez navedenih dokumenata. Interesantno je kako je element fotografije još uvijek jedan od najvažnijih.
Pri izradi osobne iskaznice u Hrvatskoj svi stariji od 16 godina moraju dati svoj otisak prsta i priložiti sliku koja je i dalje važno identifikacijsko sredstvo. Nakon više od 100 godina napuštanja Bertillonskog sistema policijski službenici često pomoću našeg vizualnog izgleda procjenjuju jesmo li potencijalni prijestupnici. Osim fizičkih karakteristika za analizu se koristi i način odijevanja ili frizure. Unatoč raznim primjerima iz prakse i dalje postoji dominantno razmišljanje da odijelo čini čovjeka.
