Priča o Barbari, jedinoj djevojci koja će braniti hrvatske boje na najtežoj olimpijadi iz kemije
Za sebe kaže da je u osnovnoj školi bila posve uobičajeno dijete koje se ni po čemu nije isticalo. Osim što je voljela učiti. Bila je znatiželjna, a posebno su je privlačili prirodoslovni predmeti. Njeno ime je Barbara Sumić, danas je izvrsna učenica III. gimnazije u Splitu. I jedina djevojka koja će braniti hrvatske boje na jednom od najtežih natjecanja na području kemije – Međunarodnoj Mendeljejevoj kemijskoj olimpijadi.
Barbara Sumić; foto: privatna arhiva
Vijest koju je malo tko pročitao, ali ogroman broj osoba zdušno ‘lajkao’ na društvenim mrežama ona je da je odabrana petorka koja će nastupiti na Međunarodnoj Mendeljejevoj kemijskoj olimpijadi. Velika je to stvar jer je riječ o prestižnom natjecanju starijem i od same Međunarodne kemijske olimpijade, a po mnogima i najtežem na tom području.
Među petorkom koja je najbolje riješila izlučni petosatni test od 30 stranica samo je jedna djevojka, Barbara Sumić. Barbara je učenica trećeg razreda III. gimnazije u Splitu, a velika natjecanja iz kemije nisu jedina na kojima je do sada sudjelovala.
Prirodoslovne predmete voli od malih nogu
No, krenimo redom, od osnovne škole. Za sebe će vam Barbara reći da je u toj dobi bila posve uobičajeno dijete koje se ni po čemu nije pretjerano isticalo, osim što joj škola nikada nije predstavljala problem. Bila je jako znatiželjna, voljela je učiti, a od rane dobi posebno su je privlačili prirodoslovni predmeti.
– Natjecanjima sam se počela baviti još u petom osnovne, ali mi je prvi uspjeh bio prolazak na državno natjecanje iz kemije u sedmom razredu. Puno sam radila na tome, uz vodstvo sjajne mentorice pa sam prolazak na natjecanje doživjela kao poprilično veliku stvar. Na kraju sam osvojila peto mjesto, puna motivacije da idući put budem još bolja, prisjeća se Barbara.
Do sada se pored kemije bavila i ostalim natjecanjima iz prirodoslovnog područja, putem kojih je i ‘zaradila’ svoja tri Oskara znanja. Prije tri godine osvojila je treće mjesto na državnom natjecanju iz fizike, a iz matematike je prošle godine bila šesta. Tim se je rezultatom plasirala na Mediteransko natjecanje mladih matematičara (MYMC), gdje je timski osvojila brončanu medalju. Iz kemije je, pored spomenutog petog mjesta u sedmom razredu, dvaput bila treća, a u prvom razredu gimnazije osvojila je i prvo mjesto.
– Kao najdraže natjecanje bih izdvojila Međunarodnu prirodoslovnu olimpijadu mladih 2016. (IJSO), koja se održavala na Baliju. Putovanje na Bali je, nevezano za natjecanje, bio moj san, koji se, eto tim putem i ostvario. Iskustvo je bilo uistinu nezaboravno. Također, prošle sam godine u timu s Mislavom Barićem i Darijanom Gudeljem na Prirodoslovnoj olimpijadi Europske unije (EUSO 2018).u Ljubljani osvojila srebrnu medalju, kaže Barbara.
Natjecanja su bitna za izdizanje iz prosječnosti naš obrazovni sustav promovira
Svaki svoj uspjeh donosi svoju lijepu uspomenu. Ipak, kao najdraži izdvaja spomenuto prvo mjesto na državnom natjecanju iz kemije.
– Natjecanja su mi vrlo bitna u životu jer me motiviraju da dam sve od sebe, pritom otkrivajući mnoge lijepe i zanimljive stvari. Inače su vrlo bitan način za izdizanje iz prosječnosti koju promovira postojeći obrazovni sustav, te za spajanje različitih ljudi sličnih interesa s kojima ćemo se vjerojatno susretati u budućnosti, otkriva Barbara.
Dodaje, nije baš lako uskladiti školske obaveze s pripremama za natjecanja, pogotovo u drugom polugodištu, ali sve stigne uz dovoljno truda i manje spavanja u noćnim satima. Trudi se školske obaveze odraditi na vrijeme, ali ipak više vremena ostavlja za natjecanja – ipak joj ona predstavljaju malo veći užitak.
– Imam sjajne profesore koji mi znaju izaći u susret, ali redovnog gradiva je često previše što zna djelovati demotivirajuće, tvrdi mlada Splićanka.
Prijatelji su joj velika podrška, a za njih i hobije Barbari ostaje vremena
– Omogućuju mi sve kako bih radila što volim. Također, imam prijatelje pune podrške i razumijevanja čak i u onim najstresnijim danima. Jako sam zahvalna na svima njima, kaže ova izvrsnica.
Iako bi mnogi pomislili da joj uz silna natjecanja i školu ne ostaje mnogo slobodnog vremena, takvi se grdno varaju.
– Naravno da ostaje, u slobodno vrijeme bavim se baletom, idem vani s prijateljima, tu i tamo trčim kraj mora… Uz to sam i obožavatelj dobrih filmova i dobre muzike, veli Barbara.
Mendeljejeva olimpijada s početka ovog teksta je pred vratima, a naš se tim već polako počinje pripremati za nju. Barbara kaže kako se pokušava fokusirati na rješavanje testova s prethodnih olimpijada jer se iz njih može puno toga naučiti.
– Teorijske, kao i eksperimentalne pripreme uskoro će se početi održavati na PMF-u u Zagrebu, pod vodstvom mentora i volontera. Čeka me vrlo naporno vrijeme godine kad ću trebati uskladiti pripreme za više natjecanja, no svakako planiram dati sve od sebe, a o ishodu zasad ništa ne mogu govoriti, kaže splitska izvrsnica.
‘Obrazovni sustav ne potiče nikoga ni na što’
Već smo spomenuli kako će na Mendeljejevoj olimpijadi Barbara biti jedina djevojka. Tako je, zapravo, bilo i na prošlogodišnjoj Prirodoslovnoj olimpijadi Europske unije. Ona to jedva primjećuje, ali ipak smo ju pitali i smatra li da obrazovni sustav dovoljno potiče djevojke na bavljenje STEM područjima znanosti.
– Činjenicu da sam djevojka uopće ne vidim kao značajan faktor vezano za natjecanja, neovisno o području. Kod natjecanja gleda se isključivo spremnost, količina rada, talenta te koncentracija u danom trenutku, što nema veze sa spolom nego samo s pojedincem – bilo samostalno, ili kao članom tima. Razlog nerazmjernom broju natjecatelja i natjecateljica vrlo je složen, no mislim da su prilike za oba spola jednake. Puno važniji faktor je npr. motivacija pojedinca. Što se tiče obrazovnog sustava, mislim da on ne potiče nikog ni na što, pa tako ni djevojke na bavljenje STEM-om, no i da jest, diskriminacija (premda pozitivna) nije poželjna, smatra Barbara.
Već je nekoliko naših olimpijaca oštro kritiziralo hrvatski obrazovni sustav. Među kritikama koja je najglasnije odjeknula ona je Barbarinog kolege kemičara, Ilije Srpka. Oštra je u svojoj kritici bila i Barbara.
– Obrazovni sustav u Hrvatskoj… što reći a da već nije rečeno od mnogih drugih olimpijaca. Ni sustav ni mentalitet učenika ne pomažu razvoju kritičkog i logičkog razmišljanja kod istih, te je jasno da se nešto s obje strane mora promijeniti. Iz perspektive učenika natjecatelja mislim da se izvrsnost u sadašnjem sustavu ne potiče ni izbliza onoliko koliko bi trebala. Napredni rad, bar na olimpijskoj razini, oslanja se uglavnom na volju nadarenih učenika i njihovih mentora. Postoje svijetli primjeri, kao što je ravnateljica moje škole, splitske III. gimnazije, koja podupire učeničku inicijativu da održavaju naprednu dodatnu nastavu, no sustavnog rada nigdje na vidiku, ocjenjuje Barbara.
Planira se prijaviti na studij na Cambridgeu
Nadarenim učenicima taj sustavni rad na naprednoj razini, onoj za vrhunska natjecanja, jako nedostaje. Centri izvrsnosti koji postoje u Splitsko-dalmatinskoj županiji nisu privlačni olimpijcima. Jednostavno im nisu dovoljno izazovni i ne nude nivo koji im je potreban za pripreme za natjecanja.
– S druge strane, sve pripreme za natjecanja organiziraju se u Zagrebu, pri čemu svi učenici koji žive van Zagreba sami organiziraju i plaćaju smještaj i prehranu. Bi li za tu namjenu moglo biti rezervirano npr. desetak mjesta u nekom od učeničkih ili studentskih domova?, pitanje je koje muči olimpijku iz naše priče.
Ne iznenađuje stoga da, baš kao i brojni naši najizvrsniji učenici, i Barbara razmišlja o studiju u Cambridgeu.
– Planovi za budućnost su za mene trenutno vrlo osjetljivo pitanje. Suočena sam s mnogo izbora, a nikako da se odlučim. Ono što pouzdano znam jest da će to biti nešto u kontekstu prirodnih znanosti, po mogućnosti istraživačkog rada, ali tko zna što budućnost nosi. Što se tiče fakulteta, još nisam ni blizu konačne odluke no planiram se prijaviti na Cambridge, svjesna da će to zahtijevati puno posla, no nadam se da će se isplatiti i da ću naposljetku i uspjeti, zaključuje Barbara, o kojoj ćemo, nedvojbeno, još imati prilike pisati.
