Priča o hrvatskom pravosuđu: U dvije tužbe protiv Sveučilišta u Zagrebu, sud prepisao presude do teško opisivog apsurda
Iako se na srednja.hr bavimo temama (visokog) obrazovanja i znanosti, ovo nije takva priča. Ovo je priča o hrvatskom pravosuđu. Dvije presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, u kojima su tužiteljice bile dvije profesorice Hrvatskih studija, sliče jedna drugoj kao jaje jajetu. Prva je presuda donešena krajem svibnja, a druga sredinom srpnja ove godine. Druga je presuda doslovni copy/paste prve presude do te mjere da se tužiteljici u drugom slučaju pripisuju znanstveno-nastavno zvanje, kolegiji, medijski istupi te izjave iz iskaza prve tužiteljice. Ovo je, ponavljamo, priča o hrvatskom pravosuđu.![]()
Foto: pixabay
Nakon prošlogodišnjeg štrajka nastavnika na Hrvatskim studijima u organizaciji Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, najmanje je 14 nastavnika s HS-a tužilo svog poslodavca (Sveučilište u Zagrebu, tj. Hrvatske studije) radi isplate razlike plaće. Naime, nakon tjedan dana provedenih u štrajku, poslodavac im je za mjesec travanj 2017. umanjio plaće za vrijeme provedeno u štrajku, a nastavnici-tužitelji smatrali su kako im je vrijeme provedeno u štrajku i umanjenje plaće pogrešno obračunato.
Sporovi su se vodili ili se i dalje vode pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, a presude u slučajevima (umirovljene) profesorice Branke Tafre i predavačice Spomenke Bogdanić s HS-a itekako su zaslužile našu punu pozornost. Oba su spora riješena negativno po tužiteljice-profesorice; presuda u slučaju profesorice Tafre donešena je 29. svibnja 2018., a u slučaju profesorice Bogdanić prije tjedan dana, 13. srpnja.
Uvidom u presudu profesorice Bogdanić, lako se zbuniti, jer ona kao jaje jajetu sliči presudi profesorice Tafre. Sličnost ide do nevjerojatnih apsurda, a kada sve iščitate, jasno je da se ne radi o ničem drugom doli – plagijatu. Krenimo redom.
Datum sklapanja Ugovora o radu
U presudi profesorici Tafri, između ostalog se navodi kada je sa svojim poslodavcem sklopila Ugovor o radu te se ističe datum 31. kolovoza 2005. godine.
Iz presude prof. Tafri (1)
U presudi profesorici Bogdanić, navedeno je da je i ona s poslodavcem sklopila Ugovor o radu 31. kolovoza 2005. godine. Profesorica Bogdanić u razgovoru nam je, pak, kazala kako je ugovor o radu s HS-om sklopila tijekom 2004. godine.
Iz presude prof. Bogdanić (1)
Intervju za vrijeme štrajka
U predmetu profesorice Tafre, sud konstatira da je ona tijekom štrajka dala intervju Jutarnjem listu 10. travnja 2017. o razlozima zbog kojih je stupila u štrajk.
Iz presude prof. Tafri (2)
Isto, zapravo identično stoji i u presudi profesorici Bogdanić, iako ona tijekom štrajka nije imala niti jedan istup u medijima.
Iz presude prof. Bogdanić (2)
U koje je sve dokumente sud izvršio uvid?
Kako bi ocijenio osnovanost tužbenog zahtjeva, sud je izvršio uvid u brojne spise vezane uz slučaj profesorice Tafre, između ostaloga i u poziv na sjednicu Matičnog odbora za interdisciplinarno područje kojoj je prof. Tafra nazočila, kao članica, u tjednu štrajka na Hrvatskim studijima.
Iz presude prof. Tafri (3)
U presudi profesorici Bogdanić, pri nabrajanju suda u koje je sve spise izvršio uvid, navodi se i ‘poziv na sjednicu Matičnog odbora za interdisciplinarno područje’. Spomenka Bogdanić nije bila niti jest članica Matičnog odbora za interdisciplinarno područje. Osim toga, opet joj je pripisan (bolje rečeno, prepisan) i datum ugovora o radu profesorice Tafre.
Iz presude prof. Bogdanić (3)
I Tafra i Bogdanić, kako tvrdi sud, radile su na istom radnom mjestu u istom znanstveno-nastavnom zvanju
Sud u presudi prof. Tafri utvrđuje da nije sporno da je ona u utuženom razdoblju bila zaposlena na HS-u i to na radnom mjestu redovitog profesora na Studiju hrvatske kulture/kroatologije. To je točno.
Iz presude prof. Tafri (4)
Međutim, sud isto pripisuje i Spomenki Bogdanić u njenoj presudi. Istaknimo samo kako je Spomenka Bogdanić u zvanju predavača na Hrvatskim studijima, gdje na Odsjeku za komunikologiju predaje kolegije ‘Engleski jezik-novinarski prijevod’, ‘Engleski jezik u novinarstvu’ i ‘Suvremeni engleski jezik u medijskoj kulturi’.
Iz presude prof. Bogdanić (4)
Kada imamo posla s plagijatorima, najviše volimo naići na tipfeler
U sljedećem primjeru iz presude prof. Tafri, sud je načinio grešku, odnosno tipfeler, napisavši “proizlazi DA JE tužiteljica OBAVLJA poslove”, gdje je riječ “je” suvišna.
Iz presude prof. Tafri (5)
Isti tipfeler u identičnom odlomku (zajedno s datumom ugovora o radu prof. Tafre i njenim zvanjem) pronašli smo i u presudi prof. Bogdanić.
Iz presude prof. Bogdanić (5)
Prema sudu, i Tafra i Bogdanić predavale su iste kolegije
Odlučujući o osnovanosti tužbe, sud je provjerio koje je kolegije predavala prof. Tafra u ljetnom semestru prošle akademske godine.
Iz presude prof. Tafri (6)
U slučaju profesorice Bogdanić, sud joj je pripisao kolegije profesorice Tafre, iako je Bogdanić predavačica Engleskog jezika na Odsjeku za komunikologiju.
Iz presude prof. Bogdanić (6)
Opet intervju Jutarnjem…
Sud u presudi prof. Tafri zaključuje što proizlazi iz njezina intervjua (koji se stvarno dogodio) Jutarnjem listu 10. travnja 2017.
Iz presude prof. Tafri (7)
U presudi prof. Bogdanić, sud ističe da je i Bogdanić isti dan istom mediju dala intervju identičnog sadržaja. Ponovimo još jednom, Bogdanić nije istupala u medijima tijekom štrajka na HS-u.
Iz presude prof. Bogdanić (7)
Kada imamo posla s plagijatorima, najviše volimo naići na tipfeler, vol.2!
U presudi profesorici Tafri, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava omaškom je postalo Ministarstvo rada i MIROVNOG sustava.
Iz presude prof. Tafri (8)
Plagijatori kad prepisuju, onda prepisuju i tipfelere pa se tako i u presudi prof. Bogdanić javlja Ministarstvo rada i MIROVNOG sustava.
Iz presude prof. Bogdanić (8)
Sud je, dvaput, prihvatio iskaz Maria Grčevića kao ‘uvjerljiv, životan i logičan’
U slučaju prof. Tafre, kao svjedok tuženika (Sveučilišta u Zagrebu) iskaz je dao privremeni pročelnik Hrvatskih studija Mario Grčević. Sud je njegov iskaz okarakterizirao uvjerljivim, životnim i logičnim i većinu njegova iskaza prihvatio.
Iz presude prof. Tafri (9)
Nevjerojatno, ali istinito, sud je i u slučaju profesorice Bogdanić iskaz privremenog pročelnika Grčevića ocijenio uvjerljivim, životnim i logičnim! Zapravo, sutkinja u slučaju prof. Bogdanić u cijelom je dolje označenom dijelu bila pod istim dojmom nakon svjedočenja Grčevića, kao i sutkinja u slučaju prof. Tafre. Da ne bude zabune, spomenimo kako su ova dva spora vodile dvije različite sutkinje, ne jedno te ista osoba.
Iz presude prof. Bogdanić (9)
Sud piše da su i Tafra i Bogdanić u svojim iskazima govorile identične stvari
Profesorica Tafra u svojem je iskazu pred sudom pojašnjavala kako je funkcioniralo njeno radno vrijeme. Tako u presudi, u dijelu njezina iskaza, stoji: “Naglašava da nema radnog vremena i da nikada nisu imali prekovremenog rada te da si je mogla priuštiti da npr. jedan tjedan ništa ne radi, a da u narednom periodu radi subotama, nedjeljama, noću, preko ferija, jer je to jedan specifičan posao”. U raspravnom dijelu presude, sud je to zabilježio na sljedeći način:
Iz presude prof. Tafri (10)
Iz presude prof. Bogdanić proizlazi da se u riječ sinkronizirala s prof. Tafrom.
Iz presude prof. Bogdanić (10)
Još malo prepisivačine
Prof. Tafra je u svom iskazu kazala i “da ne može precizirati koliko je vremena (sati) provela u radu za vrijeme sudjelovanja u štrajku, jer se u znanosti ne mjeri vrijeme na sat”.
Iz presude prof. Tafri (11)
Ispada da je isto u svom iskazu na sudu izjavila i Spomenka Bogdanić. Naravno, i osim toga, sve dolje uokvireno copy/paste je iz presude prof. Tafri.
Iz presude prof. Bogdanić (11)
Profesorica ustavnog prava Sanja Barić: ‘Bitan sastojak neovisnosti i nepristranosti sudova je tzv. slobodna ocjena dokaza’
Zapravo, osim ovih najistaknutijih primjera koje smo vam prikazali, dva su dokumenta praktički identična, uz razliku osobnih podataka Tafre i Bogdanić, iskaza na sudu te visine tužbenog zahtjeva.
S obzirom na to da u članku 29. Ustava Republike Hrvatske stoji kako “svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama”, o ovome smo slučaju upitali profesoricu ustavnog prava sa Sveučilišta u Rijeci, Sanju Barić.
Pojašnjava kako je pristup pravosuđu, odnosno neovisnom i nepristranom sudbenom postupku jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 29 Ustava RH, kao i brojnim drugim međunarodnim ugovorima i konvencijama. Ističe i kako je to pravo dalje razrađeno u odgovarajućim zakonima, primjerice u Zakonu o parničnom postupku ili Zakonu o kaznenom postupku te kako je bitan sastojak neovisnosti i nepristranosti sudova tzv. slobodna ocjena dokaza.
Bitna povreda postupka te ozbiljan razlog za žalbeno i ustavnosudsko propitivanje
Kako nam kaže, to znači da sudac temeljem svoje stručnosti samostalno prosuđuje o vjerodostojnosti pojedinog iznesenog dokaza. Ističe i da je sudačka dužnost povjerena sucima osobno, kako stoji u članku 121. Ustava RH.
– Ovdje se radi o razvidnom korištenju dokumenta ranije presude u kojem nisu izmijenjeni osnovni identifikacijski podaci tj. presuda iz srpnja razvidno predstavlja preuzimanje ranijeg teksta. Dakle, dovedena su u pitanje ne samo neovisnost i nepristranost postupka te slobodna ocjena dokaza, već i sam identitet sudaca. Naime, neki oblik šprance u pisanju presuda je uobičajen kod tipskih odluka (primjerice, režijski dugovi) ili kod dijelova odluka (primjerice, zapisnička špranca kod neodazivanja/ogluhe stranaka). Međutim, nevjerojatno je pronaći dva suca koja bi napisala potpuno isto obrazloženje s istim rečeničnim sklopovima, a potpuno je nemoguće pozivanje na pogrešne činjenice u kasnijoj presudi (poput pogrešne titule ili godina zaposlenja), a koji podaci su preuzeti iz ranije presude. Sve je to ozbiljan razlog za žalbeno propitivanje (i to zbog apsolutno bitne povrede postupka), u konačnici moguće i ustavnosudske naravi te navodi na promišljanje potrebe izuzeća pojedinog/ih sudaca, moguće i na potrebu izmještanja postupka u drugi sud/grad, tvrdi Barić.
U prvom slučaju profesorice Tafre, presuda je donešena 29. svibnja 2018., a donijela ju je sutkinja Općinskog radnog suda u Zagrebu Adela Turkalj. U drugom (prepisanom) slučaju, onom profesorice Bogdanić, presuda je donešena 13. srpnja 2018., a donijela ju je sutkinja Ivana Starčević. U oba slučaja, tuženik je bilo Sveučilište u Zagrebu i u oba slučaja zastupao ga je odvjetnik Denis Bajs iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o. iz Zagreba. Obje presude u cijelosti možete proučiti u nastavku.
Presuda u slučaju profesorice Tafre
[scribd id=384303183 key=key-AbGssobpWDi2PIrpkQui mode=scroll]
Presuda u slučaju profesorice Bogdanić
[scribd id=384303267 key=key-sXVXZ2isNUDT56HrRte0 mode=scroll]
Priča o hrvatskom pravosuđu
Na kraju, spomenimo i nekoliko informacija iz Izvješća Pučke pravobraniteljice za 2017. godinu. Tamo stoji kako je iz sadržaja pritužbi upućenih Pučkoj pravobraniteljici tijekom 2017., reakcija javnosti na medijski eksponirane sudske postupke, istraživanja javnog mišljenja te relevantnih izvješća europskih institucija i organizacija, razvidno i dalje visoko nepovjerenje građana u pravosudni sustav.
– Iz Izvješća EK o percepciji javnosti o neovisnosti nacionalnih pravosudnih sustava država članica za 2017., proizlazi da 85% građana smatra da hrvatsko pravosuđe nije neovisno te da su suci podložni političkim i financijskim utjecajima, stoji u godišnjem izvješću Pučke pravobraniteljice.
Uz to, stoji i kako lošu sliku pravosuđa u Hrvatskoj naglašavaju i sami suci.
– Prema Izvješću Europske mreže sudbenih vijeća (ENCJ) za 2017., njih 18% vjeruje da pojedini suci primaju mito, a 61% ih navodi kako na sudske odluke utječu mediji, piše u izvješću.
