Priča onih koji su školske klupe zamjenili prvom linijom obrane
Za vrijeme rata u Hrvatskoj oko obrane se angažiralo skoro cijelo stanovništvo. Mnogi muškarci u najboljim godinama su stali na prve linije, te branili svoje gradove i sela od neprijatelja. Među njima bilo je i onih koji su srednjoškolske klupe i pisanje zadaće zamjenili nošenjem puške i skrivanjem po rovovima.
Hrvatsku je branilo oko 3200 dječaka ratnika. Mnogi od njih do dan danas nisu dobili priznanje koje zaslužuju, te se često bore s teškom egzistencijom uzrokovanu baš svojom hrabrom odlukom.
h-alter.org
Školske klupe su napustili na početku rata, neki već i s 13 godina,
te se mnogi nisu nikada vratili. Bez škole mala im je mogućnost
zaposlenja, a uz to su mnogi trajno obilježeni onime što su vidjeli na
prvim linija. PTSP je često dio njihove svakodnevice.
Nemaju status dragovoljca
– Želimo da
nam se prizna status dragovoljca. S obzirom na to da nismo imali
nikakvu pravnu, vojnu obvezu da to učinimo, što bi dijete od petnaest,
šesnaest godina koje odlazi u rat bilo nego dragovoljac?! Naravno, time
ne želimo nikakva materijalna prava, već samo moralnu satisfakciju,
kaže Damir Besednik, predsjednik Udruge maloljetnih dragovoljaca,
osnovane 2004. godine kada se okupilo 17 mladih suboraca nezadovoljnih
tretmanom u društvu za koje su se borili, osjećajući se zapostavljenima i
zaboravljenima, prenosi Vecernji.hr.
Samo su Vukovar branila 93 maloljetna branitelja od kojih ih je 46 poginulo, bili su ranjavani, zarobljeni.
– Da je obrana Vukovara potrajala još mjesec dana, ovdje bi ratovala djeca od 12 godina i žene od 50 godina. Nitko se ne bi trebao čuditi što je bilo djece-ratnika, kaže Vukovarac Enver Arnautović, koji se 1991. prijavio u mjesnu zajednicu zajedno s prijateljima iz ulice. Zadužio je pištolj i pušku, priključio se pričuvnom sastavu Zbora narodne garde.
Enver je spašen iz bolnice u Vukovaru nakon što je doktorica Bosanac
rekla kako je samo dijete, koje nije nikada nosio pušku. Usprkos svemu
uspio je završiti fakultet, te danas zajedno s još tri suborca radi u
firmi koju su osnovali u Vukovaru. PTSP ga nije zaobišao, pogotovo u
trenutku kada je postao svjestan koliko je bio blizu tome da završi na
Ovčari.
S 13 godina krenuo u rat
Robert Bec je kao najmlađi hrvatski branitelj otišao s 13
godina u rat, prisiljen situacijom u svojem gradu Pakracu. Danas živi
od 1900 kuna mirovine sa suprugom Anitom i kćeri Sanelom,
14-godišnjakinjom s posebnim potrebama, zato što je na porođaju ostala
bez kisika. Robertova svakidašnjica su odlasci na liječenje u Popovaču,
gdje pokušava ukrotiti svoj PTSP.
– Ja sam 34-godišnjak sa
zdravstvenim kartonom 80-godišnjaka. Muči me šećer i tlak, sve povezano
sa živcima, ali opet bih sve ponovio. Ponosan sam što sam sudjelovao u
borbi kojoj smo se branili i obranili, ponosan sam na to što sam
najmlađi hrvatski branitelj!, rekao je Robert.
Dosad su četiri puta pokušali naći svoje mjesto u Zakonu o pravima hrvatskih branitelja, obilazili Ministarstvo branitelja, saborski Odbor, te mnoge druge institucije, ali bez odjeka. Protivnici njihovih argumenata pritom spominju da bi se priznanjem njihova statusa Hrvatska kompromitirala zbog nepoštivanja konvencija o pravima djeteta.
Vrijeme je da Hrvatska nešto vrati ovim ljudima koji su za nju dali tako puno.
