Probleme oko prijevoza polaznika SOR-a uskoro bi mogao rješavati Sabor
Korisnicima mjere stručno osposobljavanje za rad HZZ je oduzeo pravo na refundaciju putnih troškova ukoliko na mjesto osposobljavanja putuju automobilom. Time će biti oštećeni brojni polaznici koji žive u mjestima koja nemaju razvijen javni prijevoz, zbog čega je pučka pravobraniteljica poslala upozorenje Ministarstvu rada i HZZ-u. Ako njene preporuke ne budu ispoštovane, o tome će biti obaviješten Hrvatski sabor.
Foto: Srednja.hr
Tijekom 2016. korisnici mjere stručno osposobljavanje za rad naišli su na brojne poteškoće, od oduzimanja prava na bolovanje, do redefiniranja skupina koje mjeru mogu koristiti do HZZ-ovog kršenja pravilnika o roku rješavanja zahtjeva za korištenje mjere. Posljednja izmjena pravila koja je bila pljuska u lice korisnicima mjere SOR ona je o izmjeni načina refundacije troškova prijevoza.
Dio korisnika mora nositi potvrdu u Zavod, a dio ne
HZZ je postojeće korisnike, zbog nedostatka sredstava, prisililo da potpišu aneks ugovora, koji će ih obavezati da svaki mjesec Zavodu na uvid donose potvrdu o kupljenoj karti za javni prijevoz. Time su se na udaru našle osobe koje stanuju u mjestima s nedovoljno razvijenom infrastrukturom javnog prijevoza te na mjesto osposobljavanja putuju osobnim automobilima. Oni na naknadu za troškove prijevoza više nemaju pravo.
‘Novim’ korisnicima mjere ta je stavka implementirana u ugovor, dok je HZZ sa slanjem aneksa ‘starim’ korisnicima, uključenim u mjeru početkom 2016. započeo u rujnu.
Iako su nam iz HZZ-a tvrdili kako će svim ‘starim’ korisnicima aneksi biti uručeni tijekom rujna, brojni korisnici ga ipak nisu dobili na potpis, pa su tako jedni u nepovoljnijem položaju od ostalih.
Po kojem su kriteriju aneksi slani, i zašto su neki korisnici prisiljeni donositi u HZZ potvrdu, a neki ne, iz Zavoda nismo dobili jasan odgovor, ali su nam poslali sljedeće očitovanje:
– Trošak prijevoza refundira se za dana provedene na stručnom osposobljavanju u iznosu stvarnog troška javnog prijevoza na pojedinoj relaciji koji polaznik stručnog osposobljavanja predaje uz obrazac Zahtjeva za stručno osposobljavanje u kojem treba priložiti potvrdu o visini mjesečne karte javnog prijevoznika koji na relaciji između mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta i mjesta obavljanja stručnog osposobljavanja/obrazovanja vrši javni prijevoz, a u maksimalnom iznosu do 1.000 kuna.
Odredba čl. 54. st. 2. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (NN br. 80/08., 121/10., 25/12., 118/12., 153/13) propisuje da se naknada za trošak prijevoza isplaćuje u visini stvarnih troškova prijevoza sredstvima javnog prijevoza što znači da se naknada isplaćuje za autobusni i željeznički prijevoz, a ne za prijevoz osobnim automobilom, kažu nam iz HZZ-a.
Dodaju kako je pravni temelj za refundaciju putnog troška je rješenje o pravu na novčanu pomoć te se po promjeni rješenja mogu primjenjivati novi uvjeti refundacije troška prijevoza.
HZZ ne bi trebao mijenjati pravila za vrijeme trajanja ugovora
U agoniji zbog situacije koja traje već mjesecima dio korisnika obratio se pučkoj pravobraniteljici u nadi da će im moći pomoći.
Iz ureda pučke pravobraniteljice Lore Vidović kazali su nam kako su Ministarstvu rada i mirovinskog sustava poslali preporuku da se spomenuti sporni kriteriji ne mijenjaju za vrijeme trajanja ugovora.
– Preporučili smo im da jasno postave pravila, odnosno definiraju kriterije priznavanja i isplate naknada troškova prijevoza, da o njima unaprijed informiraju polaznike stručnog osposobljavanja, ali i da te kriterije ne mijenjaju za vrijeme trajanja ugovora, rekli su nam iz Ureda pučke pravobraniteljice.
Na reakciju se pravobraniteljica odlučila jer je, kako kaže, promjena u načinu isplate dovela do nejednakog postupanja prema polaznicima stručnog osposobljavanja, točnije, onima koji nemaju mogućnost korištenja javnog prijevoza.
– Otežan je odlazak na posao osobama iz ruralnih područja, koje rade u mjestu u kojem ne žive. Naime, oni često ne mogu koristiti javni prijevoz jer on u njihovom sredinama ili ne postoji ili nije organiziran na način da na radno mjesto mogu stići na vrijeme. Zato su najčešće prisiljeni putovati vlastitim automobilom, a nakon ove promjene za to ne mogu dobiti nikakvu naknadu. I dok ne dovodimo u pitanje potrebu da se troškovi doista trebaju isplaćivati u stvarnom iznosu, Ministarstvu rada i mirovinskog sustava te Hrvatskom zavodu za zapošljavanje naglasili smo i da potpuno ukidanje troškova onima koji ne koriste javni prijevoz – svakako nije rješenje, kazali su nam iz Ureda pravobraniteljice.
Ako se preporuka ne provede, bit će obaviješten Sabor
Pravobraniteljica poručuje kako se nada da će njene preporuke biti uvažene jer je položaj polaznika stručnog osposobljavanja ionako nezavidan, zbog visine naknade koju primaju.
No, ukoliko se preporuke ne provedu, posla bi mogao imati i Hrvatski sabor.
– Situacija je posebno teška za one koji žive u ruralnim područjima, zbog slabije gospodarske razvijenosti, manje prilika za zapošljavanje, nedostupnosti osnovnih javnih usluga, a znamo i da su ta područja osobito pogođena iseljavanjem. Ako naša preporuka ne bude provedena, iskoristit ćemo iduću mogućnost koja nam stoji na raspolaganju tj. o tome ćemo obavijestiti Hrvatski sabor, zaključuju iz Ureda pravobraniteljice.
