Pročitajte što hrvatski srednjoškolci misle o pedofilima

Uskoro će i u Hrvatskoj postojati još jedan popis. Ovaj put neće biti riječ o popisu stanovništva, već ipak malo određenije – o popisu pedofila. Novim zakonom koji treba uskoro stupiti na snagu napravit će se baza podataka osuđenih počinitelja seksualnih delikata nad djecom.

“To mi je stvarno nešto najgore šta čovjek može napraviti. Nevinom djetetu tako upropastiti život, istraumatizirati, ne znam , definitivno na liječenje poslati i držati što dalje od djece, uvijek pod kontrolom. Ali ne znam kako bih ga kaznila, ajme to mi je stvarno nešto najodvratnije” kaže Mia iz Splita na pitanje koja bi bila primjerena kazna za osuđene pedofile. Osim nje, pitali smo još nekoliko splitskih srednjoškolaca za njihovo mišljenje o istom pitanju.

“Neman pojma to mi je teško pitanje. Zatvor definitivno, ali nitko ne može garantirati da on nakon zatvora neće napraviti istu stvar”, dodaje Andrea.

Oštriji odgovor od prethodnih imala je Ivona: “Smatram da su kazne za njih preblage. Pošto je to bolest, mislim da nije ljek za to zatvor nego je to malo ozbiljnije prirode! Nije u redu da takvi ljudi vise po psiholozima i po zatvoru nego mislim da bi se trebala uvesti neka kazna da njima više ne bi ni u ludilo palo napamet išta! Ja bi ih osobno (blago rečeno) kastrirala, jer smatram da je to jedini lijek! Ali pošto to nije moralno prema nekim načelima u današnje vrijeme onda ti ne mogu pomoći! Samo smatram da bi kazne trebale biti veće i trebalo bi ih se pošteno natjerati da zažale to što su učinili…”.

Kastracija nije nepoznata metoda u rješavanju ovakvih slučajeva i ona se primjenjuje u nekoliko država. Zato ni ne čudi što je nekoliko upitanih, a među njima i Marko, predlagalo takvu kaznu: “Ako bi ih sud proglasio nepravomoćno osuđenima i a kazna bi bila plaćena, kastrirao bi ih odmah. U slučaju da odu u zatvor na neko vrijeme kastirao bi ih nakon izlaska iz njega”.Hrvatska će u primjeru projekta slijediti Francusku, a tazkozvani registar pedofila mogao bi svjetlo dana ugledati s prvim danom 2013. godine.

U Ministarstvu pravosuđa poručuju da bi podaci iz baze trebali biti ograničeni i tajni, a počiniteljima seksualnih delikata nad djecom onemogućilo bi se zaposlenje u institucijama čiji su korisnici djeca (vrtićima, dječjim domovima, igraonicama).

 “Sami cilj baze podataka je zaštita interesa djece, a ne stigmatizacija počinitelja”, rekla je Davorka Martinjak, načelnica Odjela općeg kriminaliteta, ratnih zločina i terorizma MUP-a.

“Mislim da bi trebali služiti u zatvoru jedno 5-10 godina, i po izlasku iz zatvora dobiti zabranu prilaska institucijama u kojima borave djeca. Tipa škole, vrtići i slično”, rekla nam je Tea.

Istraživanje provedeno u Hrvatskoj još prije desetak godina, pokazuje da su u Hrvatskoj svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak seksualno zlostavljani.

Osim što će se pedofili popisati, oni će se i pratiti. Doduše socijalno i to na način da će se morati javljati pri svakoj promjeni adrese, te općenito mjesečno, tromjesečno ili godišnje prema vrsti djela koje su počinili. Pitanje je koliko će uspjeti praćenje njihova kretanja, jer ipak ne radi se o popisu dežurnih mljekara – već dežurnih pedofila.

“Po meni to je jedno od najgorih kaznenih djela poslije ubojstva i dala bi im najvišu moguću kaznu”, a s Jelenom se slaže i Petra: “Ma to je nešto najgore što se može i meni je to previše bolesno da neko napravi!”.

U slučaju da pedofil dolazi iz Katoličke Crkve Frane predlaže sljedeće: “Izopćenje iz katoličke Crkve je sve što bi Crkva trebala napraviti, a ovo ostalo nek im se sudi na sudu kao svakoj normalnoj osobi”

Najradikalnije rješenje, smrtnu kaznu, predložio nam je Ante, koji je ponudio i kako bi se kazna trebala sprovesti: “Treba ih staviti na goli otok, i nek crknu od gladi!”