Profesor matematike bi u škole uveo osnove klađenja – evo i zašto
Poznati hrvatski profesor koji u svoje slobodno vrijeme snima videa iz nastave matematike istaknuo nam je probleme zbog kojih su djeca i nastavnici u Hrvatskoj često nemotivirani. Pročitajte kojim bi metodama Toni Milun pomogao učenicima i svojim kolegama te što bi promijenio pa da njegov najdraži predmet postane zanimljivijim.
screenshot: tonimilun.com
Matematika je učenicima vrlo često omražen predmet iako se pomoću nje, kroz neki drugačiji pristup, može naučiti puno te nam ona može pomoći i u našoj svakodnevici. Promjene u cijelom školstvu najavljuju se već godinama, ali vrlo često se čini kako odgovorni tapkaju u mraku i teško pronalaze rješenja za probleme koji dugoročno utječu na sve segmente našeg društva.
Profesor Milun uveo bi i lekcije iz osnova klađenja
– Dok neki smatraju da bi trebalo izbaciti cijela poglavlja za neke srednje škole, poput poglavlja logaritmi, moje mišljenje je da to nije dobra ideja te bih uvrstio i osnovne zadatke s logaritmima i trigonometrijom na državnu maturu iz matematike i za nižu razinu. Program matematike treba osuvremeniti pa bih, na primjer, sva gradiva upotpunio s više primjera iz života, predložio je profesor Toni Milun koji je trenutno zaposlen na Sveučilišnom odjelu za stručne studije Sveučilišta u Splitu. U nastavku je istaknuo kako bi bilo korisno djecu učiti i o fraktalima ili šahu.
Poznati profesor koji svoje znanje dijeli besplatno preko web stranice tonimilun.com dodao je i kako ne bi bilo loše uvesti i osnove klađenja. Kroz tu lekciju učenici bi vrlo brzo shvatili kako su sportsko klađenje i posjete kockarnicama siguran gubitak novca.
Vrlo čest problem zbog kojeg učenici u osnovnim i srednjim školama imaju problema s brojkama je i loš i nekreativan pristup. U obrnutim slučajevima čak i oni koje matematika uopće ne interesira nemaju problema naučiti gradivo barem za dovoljan. Djeca vrlo brzo osjete kada je njihov nastavnik motiviran ili ako ga nije briga za njih i njihovo znanje pa se prilagode situaciji.
‘Mladi profesori matematike iz fakultetskih klupa izlaze nespremni za rad s djecom’
– Mislim da mladi profesori matematike izlaze iz fakultetskih klupa nespremni za rad s djecom. Današnji učenici su mnogo zahtjevniji nego smo mi bili i to moramo prihvatiti, izjavio je Milun te nam prepričao iskustvo s nedavne radionice na koju se prijavio radi profesionalnog napretka.
Na spomenutoj edukaciji vježbali su javne nastupe te se analizirao govor tijela, glas, izraz lica, koliko je zanimljiva interpretacija i drugi elementi koji su važni za kvalitetno predstavljanje bilo koje teme.
– Pitao sam se zašto ovako nešto nisam radio tijekom studija, jer javni nastup je nešto što bi svaki student koji se obrazuje za profesora trebao konstantno usavršavati. Općenito se pogrešno smatra da svi znamo komunicirati, no to nije tako. Mi bi trebali biti majstori komunikacije, a ona se može naučiti, izjavio je Milun koji je u svojoj karijeri predavao u nekoliko osnovnih i srednjih škola.
Zastarjeli pristup potiče djecu na zabranjena sredstva
Sljedeći problem koji djecu odbija od učenja je zastarjeli pristup zastrašivanja te stvaranja pritiska ocjenjivanjem. Takav način potiče kampanjce kojima je jedini cilj sutra pokupiti što bolju ocjenu. Učenici zbog toga vrlo često ne biraju sredstva pa pribjegavaju i prepisivanju ili drugim oblicima varanja.
– Osobno smatram da smo mi profesori odgovorni za motiviranost učenika, a nas bi na kvalitetnije obavljanje posla motivirao prikladniji način procjene našeg rada. Tada bismo bili mnogo zainteresiraniji za konstantno unapređenje. Na žalost nema kvalitetnog sustava nagrađivanja, niti financijske potpore za cjeloživotno obrazovanje radnika u prosvjeti, požalio nam se Toni.
Učenici sve manje razmišljaju svojom glavom
I dok tržište postaje sve konkurentnije, a potreba za kreativnost i snalažljivost sve izraženija, metode radi jednostavnosti sve su češće šablonske. Učenici zbog toga sve manje razmišljaju vlastitom glavom, a problemske zadatke i inovativna rješenja vide samo na filmovima.
– Nedavno mi je nova generacija studenata pisala kolokvij na računalu. Rekao sam im da preimenuju dokument i nazovu ga prema svom imenu i prezimenu, npr. Pero Perić. Kad sam ih obilazio primijetio sam da je čak troje studenata od njih dvadesetak umjesto svog imena napisalo doslovno Pero Perić. Situacija je ispala vrlo smiješna, svi smo se dobro zabavili , ali pitam se u kolikoj se mjeri trebam zabrinuti, prisjetio se Milun.
Upravo ga je duhovitost i nesputanost njegovih učenika u osnovnim i srednjim školama najviše oduševljavala kada je tek počeo raditi. Iako su mu studenti s kojima danas radi sjajni i voli im predavati ipak mu ponekad nedostaju zabavna i slobodnija djeca zbog kojih je petkom jedva čekao da počne novi tjedan jer je znao da ga očekuje velika doza smijeha. Zbog loših programa srednjoškolci i studenti postaju jednolične osobe.
Stvaranje kvalitetnijih uvjeta za djecu pao na leđa entuzijasta
Sve manje se ulaže u obrazovanje pa napredak postaje sve udaljeniji. Preveliki razredi umanjuju vrijeme koje profesor može potrošiti na pojedinog učenika, a opterećuje ih se i nepotrebnom birokracijom zbog koje imaju manje prostora za kvalitetnu pripremu.
Dok sustav uglavnom usporava poboljšanja, modernizacija i stvaranje kvalitetnijih uvjeta za djecu ostaje na individualnim angažmanima prosvjetnih radnika.
– Od nas se traži projektna nastava i novi izazovi, a u pojedinim školama nemamo mogućnost niti kopiranja ispita, već to radimo o svom trošku. U zadnjih nekoliko godina upoznao sam sjajne ravnatelje koji potiču nastavnike na kreativan rad. Nažalost, oni su iznimka, upozorio je Milun i usput dodao kako se u zadnje vrijeme u kreiranje nastavnog programa sve češće upliću razne nestručne udruge te tako dodatno omalovažavaju profesorske struke. Za kraj je istaknu kako bi hrvatsko školstvo krenulo u pravom smjeru već kada bi ravnatelje demokratski birali isključivo djelatnici škola bez uplitanja politike.
