Cilj životopisa je prikazati osobu koja ga piše u najboljem mogućem svjetlu. U njima pišemo sva svoja postignuća, kvalitete i vještine. Čitanje tuđih životopisa pravi je recept za razvoj raznih kompleksa. Lako se ‘ufurati’ u film o tome kako su svi oko nas iznimno uspješni i sposobni. No, jedan je profesor psihologije odlučio objaviti jedan potpuno neuobičajen životopis i poslati važnu poruku.
Johannes Haushofer profesor je psihologije na prestižnom sveučilištu Princeton. Diplomu je stekao na još prestižnijem Oxfordu, a doktorat na slavnom Harvardu. U svojoj je sedamnaestogodišnjoj akademskoj karijeri ‘natukao’ brojna priznanja i blještava postignuća.
Možda vam ovakva lista zvuči kao priča o čovjeku kojemu je sve u životu išlo od ruke, čija je karijera oduvijek išla glatko i uzlaznom putanjom. Dok čitate impresivnu listu postignuća profesora Haushofera, i u isto vrijeme gledate na raskupusanu skriptu za ispit koji ste već dva puta pali, lako se prepustiti crnim mislima. Vi ste gubitnici. Niste dovoljno vrijedni. Sve ste šanse propustili. Jedino čemu se možete nadati je životarenje u mediokritetu.
E, pa, nije baš skroz tako. Možda ćete se osjećati bolje kada pročitate CV istog čovjeka i iste karijere.
Haushofer je na službenim stranicama svog fakulteta objavio ‘CV neuspjeha’, kako bi stvari malo stavio u perspektivu. U njemu je nabrojao na koje sve doktorske studije nije upao, sva istraživanja koja su mu propala, članke koji nikada nisu objavljeni, poslove na koje se bezuspješno prijavio. Nabrojao je i studij na koji se nije ni prijavio, jer mu je mentor rekao kako ne misli da bi mu mogao napisati dovoljno uvjerljivo pismo preporuke.
– Većina stvari koju pokušam ne uspije, ali su ti neuspjesi nevidljivi, a uspjesi vidljivi. Zbog toga bi mnogi mogli pomisliti kako meni stvari idu od ruke. Možda zbog toga svoje neuspjehe pripisuju samo sebi, a ne činjenici da je svijet u mnogočemu nasumičan, da su natječaji lutrije, da u komisijama sjede ljudi koji mogu imati loš dan, krivu procjenu, napisao je Haushofer u predgovoru životopisa.
Za Buzzfeed je otkrio kako se na objavljivanje životopisa, koji je sastavio dosta ranije, odlučio nakon što mu je prijatelj imao problema u pronalasku posla. Njegov su primjer slijedili mnogi korisnici društvenih mreža, koji su počeli objavljivati svoje životopise ‘failova’, a većina je ustvrdila kako takav čim ima terapeutski učinak.