Profesor upitao ‘je li Bog stvorio zlo?’ pa zanijemio kada je čuo odgovor studenta
Internetom kruži anegdotalna priča o razgovoru studenta i profesora tijekom predavanja na pitanje je li Bog stvorio sve što postoji. Premda priča nema provjereni izvor, ime studenta koje se otkriva na kraju daje joj dodatni značaj.
Jedan je student hrabro odgovorio: ‘Da, stvorio je!’
‘Bog je sve stvorio?’, upitao je profesor ponovno.
‘Da, profesore’, odgovorio je student.
Profesor reče: ‘Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. A sudeći prema pravilu – da naša djela govore tko smo mi – Bog je zao.’
Student je zašutio. Profesor je bio jako zadovoljan sobom i hvalio se studentima kako je još jednom dokazao da je kršćanstvo samo mit.
Jedan je drugi student podigao ruku i rekao: ‘Mogu li ja vas nešto pitati, profesore?’
‘Naravno’, odgovorio je ovaj.
Student je ustao i rekao: ‘Profesore, postoji li hladnoća?’
‘Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Tebi nikada nije bilo hladno?’, odgovorio je profesor.
Mladić je odgovorio: ‘Činjenica je da hladnoća ne postoji. Prema zakonu fizike, ono što mi smatramo hladnoćom je zapravo nedostatak topline. Predmeti ili živa bića se mogu proučavati kad imaju ili prenose energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ili materija prenose energiju. Apsolutna nula je potpuna odsutnost topline, materija postaje inertna i nesposobna za bilo kakvu reakciju. Hladnoća ne postoji, mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo kad nemamo topline.’
Student je nastavio: ‘Profesore, postoji li tama?’
Profesor je odgovorio: ‘Naravno da postoji!’
Student odvrati: ‘Ne, profesore, tama ne postoji. Tama je zapravo nedostatak svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo koristiti Newtonovu prizmu da razbijemo bijelo svjetlo i proučimo različite valne dužine boja. Ne možemo izmjeriti mrak. Jednostavna zraka svjetla može se probiti u svijet tame i osvijetliti ga. Kako možete znati koliko je određeni prostor taman? Ono što možete izmjeriti je količina svjetla koje je prisutno. Tama je izraz koji čovjek koristi da bi pokazao što se događa kad svjetlo nije prisutno!’
Konačno, mladi je čovjek upitao: ‘Profesore, postoji li zlo?’
Iznerviran profesor je odgovorio: ‘Postoji. Vidimo ga svaki dan u primjerima čovjekovog nehumanog ponašanja. U kriminalu i nasilju.’
Na to je student odgovorio: ‘Zlo ne postoji, profesore. Ili barem ne postoji samo za sebe. To je kao tama i hladnoća, riječ koju je čovjek stvorio da bi opisao odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije kao vjera ili ljubav koje postoje kao što postoje svjetlo i toplina. Zlo je ono što nastaje kad čovjek nema Božje ljubavi u svom srcu.’
Profesor je šutke sjeo.
Mladić se zvao Albert Einstein.