Prošla je godina dana od masakra u beogradskoj školi: ‘Više ništa nije isto i nikada neće biti’
U 8 sati i 41 minutu, 3. svibnja prije točno godinu dana, dogodio se najstravičniji slučaj masovnog ubojstva na ovim prostorima. Tada je u Beogradu je 13-godišnji učenik Osnovne škole Vladislav Ribnikar u prostorima škole ubio devetero učenika i učenica, kao i zaštitara škole. Učenik ubojica tada je bio sedmi razred, a svoj je krvavi pohod planirao mjesec dana. Danas se od ubijenih učenika i zaštitara opraštaju građani, obitelj, prijatelji i djelatnici škole paleći svijeće i polažući cvijeće ispred škole.
OŠ Vladislav Ribnikar | screenshot: Google Maps
Devet dječjih života prekinuto je prije godinu dana, 3. svibnja 2023. godine u 8 sati u 41 minutu kada ih je u beogradskoj osnovnoj školi ubio njihov kolega, tada 13-godišnji učenik sedmog razreda.
‘Iza besmislenog čina koji je u trenu ugasio živote, budućnost i snove naše djece, ostala je praznina’
Najstravičniji je ovo slučaj školske pucnjave i masovnog ubojstva na ovim prostorima, a na godišnjicu ubojstva učenika i zaštitara škole građani, obitelj poginulih, djelatnici i učenici Osnovne škole Vladislav Ribnikar odali su žrtvama posebnu počast. Nitko nije ostao ravnodušan na fotografije ubijenih učenika i učenica ispred škole gdje građani, obitelj, prijatelji, učenici i djelatnici škole danas pale svijeće i polažu cvijeće. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić također je položio vijenac za poginulu djecu i radnika osiguranja.
– Prošla je godina dana od nezapamćene tragedije koja je ostavila neizbrisiv ožiljak na duši cijele zemlje, ali bol, nevjerica i neizmjerna tuga nisu prošli. Iza besmislenog čina koji je u trenu ugasio živote, budućnost i snove naše djece, ostala je praznina, ali i strašna opomena cijelom društvu da svim silama zaštitimo svoju djecu od svakog zla, opasnosti i prijetnje. Na to nas obvezuju njihovi snovi i sve ono što bi mogli postati, objavio je Vučić na svom Instagram profilu.
‘Izgubili smo ih u neobjašnjivom piru pomračenog uma koji je trajao kraće od jednog malog školskog odmora’
Škola u kojoj su se ubojstva dogodila nedavno je objavila In memoriam posvećen nastradalim učenicima i radniku osiguranja. U pismu su ispričali kako su učenici i zaštitar započeli svoj dan u školi i kako su se svi veselili novom nastavnom danu koji je prekinula pucnjava. Prisjetili su se i svog obećanja koje su dali učenicima i njihovim roditeljima na početku njihovog osnovnoškolskog obrazovanja, ali i da istog, nažalost, nisu uspjeli ispuniti.
– Kada su prvi put došli u Ribnikar, kao prvaci, bili su radoznali i ponosni što kreću u školu. Tada smo im obećali da ćemo ih učiti i naučiti. Obećali smo da ćemo ih iz Ribnikara ispratiti kao tinejdžere, sigurne, slobodne i spremne za ono što ih u nastavku života čeka. Obećali smo da ćemo ih čuvati. I jesmo ih učili. I jesmo ih čuvali. Nismo ih sačuvali. Oprostite nam što nismo uspjeli ispuniti obećanje, stoji u pismu OŠ Vladislav Ribnikar.
– Izgubili smo ih u krvavoj bajci kakva se nigdje i nikada nije dogodila, u neobjašnjivom piru pomračenog uma koji je trajao kraće od jednog malog školskog odmora. Pucnji prekidaju tišinu prvog sata, prvo dežurstvo, sat povijesti i pišu novu, tragičnu povijest naše škole, naše zemlje, našeg svijeta. Više ništa nije isto i nikada neće biti. I kako sada? Kako bez njih? Kako s nama ranjenima? Kako s djecom koja su doživjela strahotu koju ni jedno ljudsko biće ne bi smjelo iskusiti!? Ne znamo. Nisu nas učili. Niko od nas za ovo nije obučen. Jedino što znamo je da moramo. Zbog naše djece. Zbog naših Ribnikaraca i svih drugih. Koliko god bili tužni i ljuti, zbog njih moramo pronaći dobrotu i ljubav u svojim srcima. Jer ljubav i dobrota moraju biti njihov spomenik. Mržnja ih je ubila, a ljubav i samo ljubav može da ih spase, da nas spase, poručili su iz škole.
Učenik se danas nalazi u psihijatrijskoh ustanovi
Podsjetimo, svoj krvavi pohod kao 13-godišnjak planirao je mjesec dana te je imao i popis imena koje je planirao ubiti. Prvo je ubio zaštitara na samom ulazu u školu, a onda dvije učenice koje su tog dana bile dežurne. Za to vrijeme učenici su već imali nastavu, a u učionicama je zavladala tišina zbog pucnjeva na hodniku. Ubojica je izabrao učionicu u kojoj je njegov razredni odjel imao nastavu iz Povijesti te je ušao s dva pištolja, pucajući iz jednoga i ubivši još šestero svojih kolegica i kolega. Nakon toga je izašao u dvorište škole i pozvao policiju koja ga je ubrzo i uhitila.
Pištolje je uzeo od svog oca koji ga je, kako je istraga kasnije pokazala, vodio sa sobom u streljanu i učio ga pucati. Tijekom godine dana od masovnog ubojstva koje je učenik počinio, podignuta je optužnica protiv oca dječaka, a za kaznena djela osumnjičena je još i majka učenika, kao i predsjednik streljačkog kluba i instruktor u streljani. Optužnica je napisana na ukupno 267 stranica. Maloljetni ubojica danas ima 14 godina i nalazi se u psihijatrijskoj ustanovi jer zbog dobi, koja je u vrijeme ubojstava bila manja od 14 godina, za zločin ne može kazneno odgovarati zbog čega se sudi njegovim roditeljima.
Psihologinja: ‘Nema ovakvih ponašanja bez očaja u duši. To je bol koja je nastala tko zna iz kojih razloga’
Ovaj nezapamćeni slučaj potresao je Srbiju, ali i cijelu regiju što je vidljivo prema prijetnjama učenika u Hrvatskoj, ali i roditelja, koji su govorili kako će se ponoviti ‘Beograd’. Upravo je o tome kako se nositi s ovako stravičnim događajem, kako o tome razgovarati s djecom, ali i kako bi roditelji trebali pričati sa svojom djecom kada primijete da s njihovim ponašanjem nešto nije kako treba, u našem podcastu govorila sveučilišna profesorica i klinička psihologinja, Nataša Jokić Begić.
– Nema vam ovakvih ponašanja bez očaja u duši. To je bol, mora biti bol koja je nastala tko zna iz kojih razloga. Ja sam stava koji mogu i argumentirati na razne načine, a to je da se ljudi ne rađaju zli. Ljudi se rađaju, i onda hoće li biti formirani ovako ili onako ovisi o brojnim interaktivnim čimbenicima koje mi ne možemo još do kraja ni razumjeti. Ljudska psiha je nešto najsloženije u svemiru. Ovaj dječak je napravio apsolutno neviđeno djelo, način na koji je on to planirao i izveo, govori da to ništa nije bilo u afektu. Na neki način je on to imao pod kontrolom. Da je on u odrasloj dobi, onda bi rekli da ta ponašanja imaju psihopatske elemente. Međutim, mi o psihopatiji ne smijemo govoriti prije 24. godine života. Prema dijagnostičkim kriterijima, to je dob u kojoj možemo početi govoriti o poremećajima ličnosti. Dijete od 13 godina ako do tada nije imalo nikakvih drugih znakova, na ovo ponašanje gledamo kao na izolirano ponašanje kojemu ne znamo motivaciju, ne znamo što je ispod toga, istaknula je Jokić Begić.
Cijeli podcast možete poslušati u videu ispod, na našem YouTube kanalu ili na Spotifyu.
