Teško je staviti život Josipa Jelačića u par redaka. Samo ću vam reći da čovjek nije bezveze dobio kip na glavnom zagrebačkom trgu. On sam je bio genijalan čovjek.
Govori i piše njemački, hrvatski, francuski i mađarski i prilično dobro talijanski i latinski, upućen je u vojničke znanosti, dobar je mačevalac, izvrstan strijelac i izvanredan jahač, strateg, organizator, vojskovođa, spretan, vrijedan, uslužan, blag, pravedan, brižan, šaljiv i vesele naravi. Ovakve i slične pohvale su bile zapisane u pismima njegovih nadrađenih oficira. U predasima vojnih pohoda piše pjesme od kojih su neke toliko popularne da se pjevaju kao koračnice u Habsburškoj monarhiji.Dvije godine su bile izuzetno značajne za njegov život i djelovanje (zapamtite za peticu), 1848. i naredna 1849. godina. U proljeće 1848. ban Jelačić spašava guzicu uspaničenim Austrijancima, koji su ostali potpuno iznenađeni ustankom koji bjesni monarhijom. Sa vojskom koju je okupio Jelačić na koncu dolazi i u pomoć samom Beču. Austrijanci odaju Jelačiću niz počasti, no ubrzo pokazuju svoje pravo lice. Već naredne, 1849. godine, na snagu stupa oktroirani ustav, koji je sve opet okrenuo naopako. Oktroirani ustav ukida sve što je postignuto u 1848. godini, ukida se sloboda tiska, zabranjuje svaki politički život, organizira oružništvo i policijski nazor.
Ban Jelačić se povlači ubrzo s dužnosti ministra zbog neslaganja s politikom monarhije.
Spomenik mu se podiže i otkriva 16. prosinca 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu koje nosi njegovo ime i ostaje tamo osamdeset godina do rušenja u noći 25./26. srpnja 1947. godine, zatim se 43 godine čuva u zagrebačkoj Gliptoteci i ponovo vraća 16. listopada 1990. na njegov rođendan.
U četvrtak stiže četvrti član (ili članica) prve petorke hrvatske povijesti.
