Prve knjižnice svijeta nalazile se u Siriji i Iraku
Knjižnica je riječ koja ima nekoliko značenja. Jedno od njih označava sređenu zbirku knjiga i rukopisa, dok nam je bliže pri pomisli na tu imenicu ustanova u kojoj se čuvaju i posuđuju knjige. Zanimljivo knjižnica se koristi i za komad namještaja posebno izrađenog za slaganje knjiga, kao i niz izdanja određene vrste, poput bliskoznačnica bilogija, trilogija, tetralogija i slično. U hrvatskom se, bar u kontekstu ustanove za čuvanje i posuđivanje knjiga, koristi i internacionalni pojam biblioteka, zapravo grecizam tvoren od riječi biblion – knjiga i theke – pohrana, spremište. Prve knjižnice nastale su prije nekoliko tisuća godina, a prvotna svrha im je bila pohrana dokumenata koji su regulirali društveni poredak.
Riječ knjižnica ima nekoliko značenja, a najčešće ga vezujemo za ustanovu u kojoj se pohranjuju, čuvaju i posuđuju knjige i drugi pisani dokumenti. Osim ovog izraza u hrvatskom jeziku se koristi i riječ biblioteka koja je satkana od dviju grčkih riječi biblion što znači knjiga te theka – spremište. Primjećujete da se i najčitanija i najprevođenija knjiga svih vremena, odnosno kršćanski zakonik zove Biblija te je eufemizam spomenutog bibliona, u prijevodu knjižica. Vrlo rano se javila potreba za formiranjem ustanova za pohranu spisa, dakako ne iz razloga općeg informiranja stanovništva, nego iz potrebe da se sačuvaju spisi koji reguliraju društveni poredak. Prvotne institucije za pohranu spisa bile su kombinacija knjižnica i arhiva.
Asurbanipalova knjižnica imala 22 tisuće spisa
Iako postoje neki arheološki ostaci koji sugeriraju da je moguće da su ustanove poput knjižnica postojale prije nekoliko tisuća godina, sedam stoljeća prije Krista u Mezopotamiji su zasigurno bile formirane vrlo dobro uređene knjižnice. Nalazile su se unutar hramova i palača. Sastojale su se od zbirki glinenih pločica, koje su bile ispisane klinastim pismom. Tisuće ovakvih pločica, bile su čak raspoređene prema pojedinim znanstvenim područjima, tvoreći tako prve knjižnice kako ih shvaćamo u modernom smislu. S jednom velikom razlikom.
Biblioteke su dugo vremena bile mjesta u koja nije mogao ući bilo tko, nego su ih uglavnom posjećivali ugledniji pripadnici društva. Tek u 18. stoljeću i rasprostranjivanjem prosvjetiteljskih ideja, širi se broj posjetitelja, a time i knjižnica samih.
U Mezopotamiji, koja se nalazi na teritoriji današnje Sirije i Iraka, među prvim knjižnicama razvila se jedna ogromnih razmjera. Asurbanipalova knjižnica imala je oko 22 tisuće glinenih pločica, koje su se uspjele očuvati do današnjih dana te se nalaze u Britanskom muzeju u Londonu.
U Egiptu su se također vrlo rano razvile knjižnicarske pobude, a prve biblioteke nastale su također u hramovima. Proces prikupljanja pisanog materijala bio je nešto jednostavniji nego u Mezopotamiji budući da su stari Egipćani pisali na papirusima koje su onda formirali u svitke. U ovoj zemlji nalazi se i vjerojatno najčuvenija knjižnica svijeta. Ona se nalazi u Aleksandriji, a utemeljena je 300 godina prije Krista. Još u ono doba imala je 70 tisuća svitaka od papirusa, raspoređenih prema područjima znanosti, baš kao što nalaže i suvremena metodologija.
U Rimu već u četvrtom stoljeću 28 knjižnica
Rimljani se također vrlo rano počinju zanimati za knjižnice, ali se za otvaranje javnih, odlučuju tek nešto kasnije. Prvi plan razvoja javnih biblioteka u rimskom carstvu napravio je Julije Cezar. Ideju su prihvatili osim javnih ustanova i bogati građani. Tako da imućni Rimljani u prvim stoljećima nove ere osnivaju knjižnice dostupne narodu, a istovremeno razvijaju i kolekcionarsku aktivnost skupljajući u svojim domovima velike zbirke knjiga.
Radi šire dostupnosti prve su se rimske knjižnice nalazile većinom po trgovima i javnim kupalištima. Već u 4. stoljeću bilo je 28 javnih knjižnica u Rimu. No požari, nebriga, pljačke te naleti barbarskih plemena uspjeli su dokrajčiti veliku većinu njih.
U četvrtom stoljeću car Konstantin I. Veliki, Milanskim ediktom je službeno dokrajčio progone kršćana u mnogobožnom Rimu, što je otvorilo vrata afirmaciji kršćanstva. Ovom uredbom će se sve više prakticirati religija u Rimskom carstvu, a uz naučavanje o vjeri svećenici će razviti i knjižnice s znanstvenim djelima unutar crkvi i samostana. Osim samog osnivanja, svećenici su se jako i brinuli o literaturi koja se nalazila u knjižnicama, a uz to što su knjige čitali i podučavali stanovništvo na osnovu toga, sami su prepisivali knjige.
Još u prvom stoljeću osniva se i prvo europsko sveučilište u Bolonji, a zatim i ostala diljem Europe. Ove će institucije također prikupljati knjige. Zanimljivo sveučilišta u Parizu, Heildelbergu i Firenzi imala su zbirke ‘okovanih’ knjiga. Naime, zbog dragocjenosti knjiga, vezivali su ih za police kako bi ih osigurali od krađe.
Kako smo već naglasili potpuno dostupne knjižnice za sve građane javljaju se širenjem prosvjetiteljskih ideja. Uz to važnu ulogu odigrao je propis izdan u Engleskoj sredinom 19. stoljeća, kada je odobreno osnivanje javnih biblioteka u modernom smislu. Dakle, prosvjetiteljski pokret i engleski propis utjecat će na omasovljavanje čitateljstva i knjižnica u svijetu.
