Prvi maj: Zašto ga obilježavamo i ima li to više uopće smisla?
Na spomen Prvog maja mnogima u Hrvatskoj prvo na pamet padaju roštilj i izleti, a manjem dijelu ljudi radnički prosvjedi. Prvog maja zapravo se obilježava Međunarodni praznik rada, u spomen na masakr radnika u Chicagu 1886., kada je policija otvorila vatru na ljude koji su prosvjedovali i ubila ih na desetke.
Međunarodni praznik rada, poznatiji kao Prvi maj, slavi se u čak 80 država svijeta. Prvi puta se održava 1889. u Parizu, a 1890. je i Hrvatska na Maksimiru počela obilježavati taj datum. Ovaj se dan kao praznik održava u spomen na više od dvije stotine radnika koji su 1886. prosvjedovali u Chicagu, zahtijevajući osmosatno radno vrijeme. Dakako, to se vlasti nije svidjelo, pa je policija na prosvjednike otvorila vatru usmrtivši veliki broj njih.
Radničke demonstracije i grah
Prvi maj se najčešće obilježava radničkim demonstracijama, a u Hrvatskoj se u brojnim gradovima održavaju sindikalni prosvjedi. Radnici diljem svijeta tom praksom pokazuju kako ne žele plaćati ceh ekonomske krize koja je zahvatile sve pore društva, i mnoge čak i zaposlene ljude srozala na prosjački štap. Tako smo svake godine svjedoci pomalo sramotnog prizora hrvatskog puka koji se doslovno grabi za plastični tanjurić graha.
Sramotno za vladajuće, dakako, ne za napaćeni narod koji će danas uštedjeti koju kunu na objedu.
Virus apatije
Prosvjedima pokušavaju vratiti ono što im je oduzeto zbog globalne krize, ali i nesposobnih vladajućih elita. Radnička prava koja se poštuju sve manje i manje, ono su što ljudi na ulicama pokušavaju vratiti. Iako će sindikalnih prosvjeda sigurno biti i ove godine, pitanje je koliko će se radnika na njih odazvati. U društvu je zavladao virus apatije, a ljudi sve manje vjeruju kako će se situacija popraviti njihovim izlaskom na ulice i izvikivanjem parola.
Neki će Prvi maj obilježiti protestom, dok će se oni drugi odlučiti na mirniju, i manje stresnu alternativu – roštiljima, izletima, biciklijadama i općenito pozitivnim druženjima na kojima će na kratko napuniti baterije prije novog radnog dana i nove borbe. Zato jer je za hrvatske radnike, i mlade ljude koji se tek nadaju da će to postati (pa u kakvim god uvjetima), svaki dan borba. Zašto se onda ne bi jedan dan odmorili i pustili mozak na pašu?
