Prvi muslimanski student zagrebačkog Sveučilišta 1893. upisao Pravo
Do 1918. godine najznačajnija muslimanska skupina u Hrvatskoj bili su studenti kojima je od 1892. dopušteno da se po završetku Šerijatske sudačke škole u BiH upisuju na Pravni fakultet u Zagrebu. Prvi student koji je to pravo iskoristio poznati je pisac Osman Nuri Hadžić.
Izvor: bs.wikipedia.org
Osman Nuri Hadžić bio je književnik iz BiH, publicist, pisac, urednik, profesor, intelektualac i činovnik. Rođen je 1869. u Mostaru, a umro 1937. u Beogradu. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća zajedno s drugim muslimanskim intelektualcima počeo je djelovati među bosansko-hercegovačkim muslimanima.
Tijekom studija u Zagrebu bio aktivni član Stranke prava
Islamsku osnovnu školu, islamsku nižu srednju školu i islamsku visoku školu završio je u Mostaru, a nakon toga pohađao je i sudačku školu u Sarajevu. 1893 upisao se na Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, kao prvi musliman iz Bosne i Hercegovine.
Ministar kulture Zlatko Hasanbegović u jednom svom znanstvenom radu piše kako su do 1918. najznačajnija muslimanska skupina u Zagrebu bili su studenti koji započinju studirati na Zagrebačkom sveučilištu poslije odluke hrvatsko-slavonske Zemaljske vlade iz 1892. da se i maturantima sarajevske Šerijatske sudačke škole dopusti upis na Pravni fakultet i polaganje državnih ispita, a upravo je Hadžić bio prvi koji je to pravo iskoristio.
Još prije studije Hadžić je imao dodire s pravaškim pristašama, a po dolasku u Zagreb počeo je sudjelovati u radu Stranke prava i govoriti na stranačkim skupštinama i sastancima. Sudjelovao je u prosvjednom spaljivanju mađarske zastave 1895. godine, kada je car Franjo Josip I. dolazio u Zagreb. Tako je ‘zaradio’ šestomjesečnu kaznu zatvora. Zbog te je presude školovanje morao nastaviti u Beču, a 1897. ponovno se upisao na Zagrebačko sveučilište gdje je dvije godine poslije i diplomirao.
Kasnije se ponovno vratio u Bosnu i Hercegovinu gdje je radio u različitim školama, Zemaljskoj vladi, kao upravni činovnik, a kasnije i član Državnog savjeta u Kraljevini SHS.
Spisateljstvom se bavio još kao školarac
Spisateljstvom se krenuo baviti od rane dobi. Još 1983. godine objavljuje kratke priče i eseje u zagrebačkoj pravaškoj Prosvjeti i reviji Dom i sviet. Pisao je i u zajednici sa svojim dobrim prijateljem Ivanom Azizom Milićevićem, objavljujući veliki broj romana i pripovijedaka po raznim književnim časopisima. Njihovi radovi objavljivani su pod zajedničkim pseudonimom Osman-Aziz. Zauzimali su se i za približavanje muslimana hrvatstvu.
Hadžić je, osim toga, pisao i za Vijenac, Nadu i Behar.
Neka od njegovih djela su Smail aga Čengić i druge priče, Pripoviest iz prošlosti Mostara, Na pragu novoga doba (suautor s Ivanom Miličevićem), Pripovijesti iz bosanskog života, Borba Muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju i Bez svrhe (također suautor).
