Psihijatri otkrivaju: Jedenje iz utjehe je mentalna bolest i treba se liječiti
Ukoliko pojedete jedan keks i ne možete stati dok ne dovršite cijelu kutiju trebali biste se zabrinuti za svoje mentalno zdravlje. Liječnici, naime, tvrde kako se ne radi o nedostatku snage volje, već je riječ o mentalnoj bolesti koju treba liječiti.
Kada ubuduće dohvatite jedan keks ili nešto slično u namjeri da se malo zasladite, no na kraju završite s želucem punim te hrane, budite svjesni da vjerojano patite od psihijatrijskog poremećaja kojeg treba liječiti. Naime, kod ovakvog prejedanja nije stvar u nedostatku snage volje da se okanite kutije s kolačićima – liječnici tvrde kako se radi o novoj mentalnoj bolesti koju obavezno trebate liječiti, piše Mail Online.
Okidač su stres, tjeskoba i depresija
Prejedanje se sada službeno klasificira kao novi tip poremećaja u prehrani, a oni koji pate od te bolesti često su depresivne i ekstremno samokritične osobe. Nije iznaneđujuće da takve u velikom broju slučajeva ima preveliku tjelesu težinu, no oni često gube težinu, i to periodički i dramatično. Ovaj poremećaj se kao i anoreksija i bulimija pojavljuje jednako kod muškaraca i žena.
Ukoliko u stresnim trenucima posežete za keksima, čipsom ili nekom drugom omiljenom poslasticom, i ne možete prestati dok ne dovršite pakovanje, takvo se ponašanje klasificira kao ovaj tip poremećaja u prehrani, odnosno prejedanje. – Ljudi koji pate od ovog poremećaja često su preteški i kao dodatak, imaju faze kada se redovito prejedaju, ali bez namjere da povraćaju, kao što je slučaj s bulimijom. Kada počnu s prejedanjem, ne mogu prestati jesti, a često se ne mogu niti othrvati želji da počnu, objasnio je Christopher Fairburn, profesor psihijatrije na Sveučilištu Oxford.
Poremećaju skloni ekstremno samokritični pojedinci
Osobe koje su sklone razvijanju ovog mentalnog poremećaja često pate od depresije, a većinom se prejedaju u tajnosti. Ovakvom su ponašanju posebno skloni samokritični pojedinci, a mnogi koji pate od ove bolesti okreću se prema hrani u trenucima emocionalne boli.
Prejedanje nije povezano s pohlepom, a uzrokuje veliki stres zato jer je uvijek praćeno osjećajem ekstremnog srama i mržnje prema samome sebi. To najbolje zna 23- godišnja Hayley Bennet, koja je zbog opsjednutosti izgledom i hranom često pribjegavala prejedanju u tajnosti, a to joj je prvotno donijelo olakškanje i zadovoljstvo, no završavalo je mržnjom same sebe. Hayley tvrdi kako je stalno mislila na hranu, ali nikada nije jela zbog gladi.
Dijeta ne pomaže, potrebna je borba s negativnim emocijama
Dijeta kod ovog poremećaja jednostavno ne pomaže, no problem kod ove bolesti nije s težinom, već s mentalnim stanjem. – Neki istraživači smatraju da se radi o genetičkom problemu, dok drugi misle da je poremećaj zapravo produkt okoliša bogatom različitom hranom. Vjerojatno je da se radi o mješavini ta dva razloga. Neki stručnjaci tvrde kako nove studije pokazuju činjenicu da su pretilost i prejedanje pokušaju kontroliranja nadmoćne unutarnje tjeskobe. Umjesto da se fokusiraju na hranu kao oblik trenutne pomoći, ljudi koji pate od ovog stanja trebali bi naći drugi način da si pomognu u borbi s takvim negativnim emocijama.
Također, bitno je znati da se prejedanje pojavljuje i kod ljudi koji imaju normalnu tjelesnu težinu. Događa se primjerice kod onih koji pate i od bulimije, odnosno onih koji su pokušali i doživjeli neuspjeh držeći striktnu dijetu. Ljudi općenito pribjegavaju prejedanju kada su uzrujani, no u tom slučaju trebaju se povjeriti nekome i popričati s ljudima koji su spremni slušati i pomoći im. – Najbitnije je omogućiti ljudima da dobiju dugotrajnu kontrolu nad jedenjem i preuzmu kontrolu nad svojim zdravljem, objasnio je Fairburn.
