Psihologinja o potezu gradova i škola: ‘Potpuna zabrana korištenja mobitela nije nužno najbolje rješenje’
Po uzoru na neke europske zemlje, neki su naši gradovi, među kojima i dva veća – Rijeka i Split, odlučili djelomično ili u potpunosti zabraniti korištenje mobitela u školama. Prema nedavno objavljenim rezultatima istraživanja Instituta za društvena istraživanja (IDI), oko polovice učenika petih razreda podržava zabranu mobitela u školama, dok se sedmaši takvoj zabrani uglavnom protive. Jana Šimon, psihologinja i asistentica na Institutu kaže da potpuna zabrana korištenja mobitela u školama nije nužno najbolje rješenje. Iz psihološke perspektive, naglašava, zabrane kao oblik kazne često ne funkcioniraju već rezultiraju još većom prisutnošću zabranjenog ponašanja.
Jana Šimon | foto: Institut za društvena istraživanja
Učenicima osnovnih škola u Splitu od listopada je zabranjeno korištenje mobitela u školi, čak i na hodnicima. Mobitele, čak niti za vrijeme odmora, od idućeg polugodišta neće smjeti koristiti i riječki osnovnoškolci. Nedavno istraživanje Instituta za društvena istraživanja (IDI) pokazalo je da oko polovice učenika petih razreda podržava zabranu mobitela u školama, dok se sedmaši takvoj zabrani uglavnom protive. Istraživanje je provedeno i među učiteljima iz brojnih škola u Hrvatskoj, a njih 86 posto slaže se sa zabranom. Ovo istraživanje spomenula je i Mostova saborska zastupnica Marija Selak Raspudić, kada je nedavno najavila da će predložiti zakonske izmjene Zakona o odgoju i obrazovanju kojima je cilj uvesti zabranu korištenja mobitela u školama.
Obrazovne i socio-emocionalne posljedice zabrane kod učenika često se zanemaruju
Odluke o zabranama mobitela u školama nisu neka velika novost, još ranije su stavke o zabrani mobitela neke škole samostalno implementirale u svoje kućne redove. Ipak, nedvojbeno je da se je donošenje takvih odluka u posljednjih nekoliko mjeseci u Hrvatskoj intenziviralo. Oko te teme kontaktirali smo magistru psihologije, doktorandicu i asistenticu pri Institutu za društvena istraživanja Janu Šimon. Slaže se da je ova tema postala izrazito prisutna u javnom prostoru,.
– Generalno ne možemo sa sigurnošću govoriti o određenim dugoročnim posljedicama ovakvih zabrana zbog recentne pojave ovakvih intervencija i generalno manjka istraživanja koja prate utjecaj digitalnih tehnologija na mlade kroz vrijeme. Ono što recimo istraživanja poput PISA-e provedene u 2022. godini pokazuju je da učenici u školama u kojima su zabranjeni mobiteli navode da doživljavaju manji broj distrakcija tijekom nastave, kako zbog toga što oni sami ne koriste mobitele, tako i zbog toga što drugi učenici ne koriste mobitele. Međutim, zabranu korištenja mobitela u školama treba sagledati i sa strane potencijalnih obrazovnih i socio-emocionalnih posljedica po učenika, a to je nešto što se često zanemaruje u ovakvim raspravama, započinje Šimon.
Kada sagledavamo nepoželjne posljedice zabrana, navodi, dobro je da se pokušamo zamisliti kao dijete ili adolescenta kojemu odrasli ili nastavnici nešto brane. Poželjno je pritom postaviti si pitanje koliko bi to bilo efektivno. Neka istraživanja, navodi naša sugovornica, sugeriraju da bar trećina učenika ne poštuje ovakve zabrane. I ti nalazi su smisleni ako ih promatramo iz razvojne perspektive i pojave adolescentskog bunta.
– Naglasila bih da korištenje digitalnih tehnologija, u slučaju jasno postavljenih pravila i njihove smislene upotrebe u nastavi, može imati pozitivne posljedice po postizanje odgojno-obrazovnih ishoda. Pored istraživanja koja na to ukazuju, iskustva iz nastave pokazuju da poučavanje djece kritičkom pristupanju informacijama na internetu, osnaživanje digitalne pismenosti, korištenje različitih online alata za učenje i poučavanje poput kvizova, podsjetnika, virtualnih mapa i organizatora uistinu može biti i korisno i zanimljivo učenicima. Međutim, ključna su jasna ‘pravila igre’ i umjerenost u korištenju digitalnih tehnologija, kaže Šimon.
Zabrana korištenja mobitela u školama: Petaši i sedmaši imaju različite stavove
Kada se pogleda perspektiva učenika petog razreda u IDI-jevom istrađivanju, njih 47, 4 posto izrazito se protivi zabrani mobitela u školama dok gotovo 53 posto učenika podržava ili izrazito podržava tu zabranu. Učenici sedmog razreda većinom se protive zabrani, i to njih 68,9 posto, dok ih manje od trećine to podržava ili izrazito podržava.
– Razlike u odgovorima petaša i sedmaša, pri čemu su petaši podijeljeni oko pitanja zabrane a sedmaši se dominantno protive zabrani ukazuje da i unutar učenika postoje različite perspektive i pogledi na ovo pitanje. Petaši se nalaze na pragu adolescencije te roditelji i autoriteti poput učitelja još uvijek imaju važnu ulogu u njihovom životu. Korištenje digitalnih tehnologija, što znamo iz drugih istraživanja koja smo proveli na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu, nije toliko zastupljeno u njihovom životu. Sedmaši se s druge strane nalaze u periodu života u kojem im digitalne tehnologije postaju sve važnije te tako gotovo polovina sedmaša koristi digitalne tehnologije više od tri sata dnevno. Koriste ih za pregledavanje društvenih mreža, dopisivanje s prijateljima i kreiranje vlastitih sadržaja. Stoga ne čudi da se oni iz pozicije zastupljenosti mobitela u njihovoj svakodnevici ne slažu s idejom zabrane, objašnjava Šimon.
Isto istraživanje otkrilo je i da 89 posto učitelja podržava ovu zabranu. Naša sugovornica veli da i međunarodna istraživanja ukazuju na negativan stav učitelja prema korištenju mobitela u školama. I to ne iznenađuje. Šimon kaže kako je isto IDI-jevo istraživanje pokazalo da učitelji dominantno smatraju da digitalne tehnologije negativno utječu na učeničko mentalno i fizičko zdravlje, interes za aktivnosti čitanja, učenje i pažnju. No naglašava i da više od polovine učitelja i nastavnika ima pozitivno ili izrazito pozitivno mišljenje o korištenju digitalnih tehnologija u nastavi, dok negativan stav o istome ima zapravo samo 8,9 posto učitelja i nastavnika. Iz toga se može zaključiti da nastavnici vide negativne posljedice digitalne tehnologije na određene aspekte života učenika, ali i da vide prostor za digitalne tehnologije i mobitel u nastavi.
‘Potpuna zabrana korištenja mobitela u školama nije nužno najbolje rješenje’
Za kraj našu sugovornicu pitamo i je li potpuna zabrana mobitela u školama, ne samo za vrijeme nastave nego i za vrijeme odmora, dobro rješenje ili je možda ipak potrebno naći neki balans.
– Iz navedenih nalaza i uvida slijedi da potpuna zabrana korištenja mobitela u školama nije nužno najbolje rješenje. Korištenje mobitela u školama može ometati učenike, ali može im otvoriti i neke nove vidike te metode učenja. Učitelji žele zabranu i smatraju da postoje negativni utjecaji digitalnih tehnologija na učenike, ali je većina sklona korištenju digitalnih alata u nastavi. Stoga se čini da uloga mobitela može biti i pozitivna i negativna. Potencijalno rješenje je u raspravi i dogovoru svih uključenih u školski život, što uključuje i učenike i učitelje, ali i ravnatelje, stručne suradnike i roditelje, o tome kako smisleno i bez rizika ili štete koristiti mobitele u školama. U nastavi čini se ima mjesta mobitelima, ali uz postavljanje jasnih pravila, s mjerom mjeru i jasnom odgojno-obrazovnom svrhom; ista mjera se vjerujem može pronaći i za vrijeme odmora učenika, pojašnjava Šimon.
Naglašava i da ćemo tek s protekom vremena moći vidjeti kakve posljedice korištenje mobitela u školi i tijekom slobodnog vremena ima na učenike.
– Iz psihološke perspektive, zabrane kao oblik kazne često ne funkcioniraju već rezultiraju još većom prisutnošću zabranjenog ponašanja i intenzivnom neugodnom emocionalnom reakcijom. Bilo kakva ekstremna rješenja poput zabrana, ali i nepostojanja pravila o korištenju mobitela u školama nisu adekvatna. Pravila bi se trebala uspostaviti – važno je samo na koji način ćemo uvažiti različite perspektive, zaključuje Šimon.
