Radovan Fuchs postao je ministar obrazovanja prije točno godinu dana: Analizirali smo što je radio
Radovan Fuchs postao je ministar obrazovanja prije točno godinu dana. Analizirali smo što je napravio, a što nije, gdje je preuzeo odgovornost, a gdje ju je prebacio na druge dionike u lancu odlučivanja.
Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs
Foto i ilustracija: srednja.hr | pozadina Unsplash
Prije točno godinu dana resor znanosti i obrazovanja preuzeo je novi-stari ministar Radovan Fuchs. Stari lisac i osoba s integritetom, pričali su o njemu kolege i bivša stranačka šefica te premijerka u čijoj je Vladi imao istaknutu funkciju, Jadranka Kosor. Godinu dana nakon analiziramo što je to Fuchs napravio i je li, uopće, išta značajno.
Aktivirao se oko rješavanja nekih problema
Bilo je za očekivati da će Fuchs, kao HDZ-ov senior, ipak imati nešto odrješenije ruke no što je to bio slučaj s njegovom nestranačkom prethodnicom Blaženkom Divjak. Uzmemo li u obzir i sukob koji je prije deset godina, kada se također našao u ulozi čelnika resora, imao s akterima iz aktualne uprave zagrebačkog sveučilišta, uopće ne čude neki potezi koje je poduzeo prema njima.
Početkom godine Fuchs je zatražio hitnu reakciju Sveučilišnog savjeta, tijela koje nadzire zakonitost rada zagrebačkog sveučilišta i rektora Damira Borasa. Kao rezultat toga barem se privremeno smirila situacija na Filozofskom fakultetu. Također je prijavio moćnog prorektora Antu Čovića inspekciji rada te je na kraju ustanovljeno da je, s još trojicom profesora na našim sveučilištima nezakonito zaposlen unatoč životnoj dobi. To je sve rezultiralo ‘micanjem’ Čovića i ostalih profesora iz centralnog obračuna plaća; jednostavno rečeno, država im je prestala isplaćivati plaću iz proračuna pa, po svemu sudeći, to sad čine sveučilišta iz svojih vlastitih sredstava.
U kontekstu sveučilišnih stvari, Fuchs je za kraj godine najavio izmjene središnjeg Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Ako novi zakonodavni okvir bude i tek djelomično nalikovao na nesuđene ‘Fuchsove zakone’ otprije deset godina, neke ozbiljne promjene mogle bi nastupili glede organizacije, upravljanja te, u konačnici, širine autonomije sveučilišta. Dodatno, promjene su došle i u sektor prosvjete gdje je izvršio izmjene inspekcijskog nadzora, što je najavila još njegova prethodnica. Sada se, konkretno, štiti identitet prijavitelja pred nastavnikom kojeg prijavljuje, no istovremeno prijavitelj više ne može biti anoniman inspekciji.
Fuchsa valja pohvaliti i po pitanju problema studenata stručnih studija, i to ne samo u donošenju izmjena Zakona o hrvatskom kvalifikacijskom okviru gdje je, konačno, došlo do nespornog izjednačavanja kvalifikacijskih razina sveučilišnih i stručnih studija. Gotovo identične izmjene već je pripremila i objavila njegova prethodnica, profesorica Divjak, tako da ovo i nije potpuno originalno rješenje novog ministra. No, u ovom se kontekstu radi o pozitivnom potezu budući da se osim HKO-a otvorio prema studentima stručnih studija i glede akademskih, odnosno stručnih naziva, pa je tako s predstavnicima inicijative 300=300 održao nekoliko sastanaka za koje su nam studenti rekli da su bili – plodni.
Ipak, prosvjetu baš nije imao pod kontrolom…
Prvu godinu mandata ministra Fuchsa ipak je, iz perspektive struke i sektorskih novinara, obilježila letargičnost te nerijetko prebacivanje odgovornosti na druge karike u znanstveno-obrazovnom lancu. Tako je donošenje odluka o nastavi tijekom pandemije koronavirusa gotovo potpuno prepušteno pojedinim županijama. I dok je takav model prepoznat kao racionalan i efikasan, gdje se odluke o zatvaranju škola ne donose na nacionalnoj razini, pa neki učenici gdje nema puno zaraženih mogu normalno u učionice, nije sve bilo tako bajno. Ministar je barem jednom pogrešno dao informacije o tome tko nakon praznika ide online, a tko uživo, pa je došlo i do ‘sukoba’ s pojedinim čelnicima županija.
Slično se događalo i s fakultetima. U prvom redu, o nastavi se na fakultetima uoči početka ove akademske godine, lani najesen, gotovo uopće nije govorilo. Preporuke su došle dosta kasno, a ministar Fuchs znao se poprilično zaplesti kada je objašnjavao zašto se, usred vrhunca brojki novozaraženih, u sustavu visokog obrazovanja kolektivno ne ide na online nastavu. Tako je, primjerice, u trenutku kad je Medicinski fakultet već bio gotovo u potpunosti na online nastavi, tvrdio da nastava na daljinu nije baš moguća za područje poput medicine. U kratkim crtama, odgovornost je prebačena na županije, odnosno sveučilišta, odnosno fakultete, no ministar se nije prestao miješati u barem informativni dio donošenja tih odluka pa je u javnosti nekoliko puta iznio krive i zbunjujuće informacije.
Ni cijepljenje u školstvu nije prošlo baš zadovoljavajuće. Nastavnika se nije cijepilo dovoljno, što je dovelo do priče o eventualnom uvođenju obveznog cijepljenja za taj sektor, uz zdravstvo i socijalnu skrb. To se nastavnicima i sindikatima nije baš svidjelo. Nisu se baš proslavili ni glede informacija o cijepljenju nastavnika. Na naše upite o tome uputili su nas na Hrvatski zavod za javno zdravstvo gdje nam baš i ne dostavljaju informacije, a u medijima pak iznose dosta oprečne stavove o cijepljenju učenika. S jedne strane epidemiologinja tvrdi da će se, ako bude potrebe cijepiti čitavi razredi, a njen kolega pak priča kako se još sasvim dobro ne znaju mogući štetni učinci cjepiva na djecu mlađu od 16 godina. Nije bilo edukacije ni za nastavnike ni za učenike i roditelje glede prednosti cijepljenja, što mu je prigovorila i njegova prethodnica.
…a ni druge važne institucije
Godinu dana mandata ministra Fuchsa obilježilo je i dosta loše ‘hendlanje’ situacije s Nacionalnim centrom za vanjsko vrednovanje obrazovanja, tijelom koje provodi ispite državne mature. Nastao je skandal gdje su se u opskurnoj proceduri desetak učenika okoristilo dodijeljenim bodovima za pogrešne odgovore. Ravnateljica Centra otišla je, naposljetku, s čelnog mjesta, a Fuchs je izmjenama zakona i pravilnika jednostavno, u maniri Poncija Pilata, oprao ruke od odgovornosti. Ukratko, izmjene su išle u tom smjeru da se nadzorne ovlasti koje je dosad imao MZO prebacuju na Upravno vijeće Centra koji provodi maturu.
Naposljetku, iako smo to istaknuli kao jedan od pozitivnih poteza, valja istaknuti i da Fuchsova akcija prema zagrebačkom sveučilištu i nije bila razmjerna stanju u kojem se ono nalazi posljednjih nekoliko godina. Ministar je u više navrata isticao kako je Senat, tijelo od sedamdeset članova koje de facto i de iure upravlja zagrebačkim sveučilištem, odgovorno za njegovo poslovanje i odluke, a pogotovo uprava na čelu s rektorom Borasom. To, tehnički, nije netočno ni problematično, no postavlja se pitanje koliko je efikasno i realno s obzirom na to da mediji i pojedinci iz sustava već godinama javno govore o opskurnim odlukama koje se donose na Sveučilištu i koje u nadmoćnoj većini izglasavaju senatori. Istovremeno, izostala je otvorena kritika zagrebačkog rektora kada se nije pojavio na sjednici saborskog odbora gdje je trebao odgovarati na škakljiva pitanja. Ostaje vidjeti hoće li Fuchs donijeti obećane izmjene zakona o znanosti pa se tek nakon toga može konkretno govoriti o njegovom (ne)uspjehu na ovom polju.
