Radovan Fuchs postao je ministar obrazovanja prije tri godine: Evo što je uspio napraviti
‘Ni po čemu revolucionarne’ – upravo bismo tim riječima mogli opisati posljednje tri godine otkako je ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs. Donio je nove zakone u visokom obrazovanju, sredio novi, smisleniji model financiranja sveučilišta i instituta, povisio stipendije, djelomično sredio maturu i ozbiljno započeo raditi na cjelodnevnoj školi. No, niz propisa još uvijek čekamo. Kasne ili nisu još ni približno spremni. Sve se odvija sporo, a ‘stari lisac’ nema tu političku moć koja se od njega očekivala kada je pristao ponovno biti ministar.
Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs
Foto i ilustracija: srednja.hr | pozadina Unsplash
Prije točno tri godine na čelo Ministarstva znanosti i obrazovanja stigao je Radovan Fuchs. ‘Stari lisac’, govorili su nam ugledni sveučilišni profesori koji su ga, bez obzira na brojna neslaganja, cijenili. On je čovjek s integritetom, govorila je bivša premijerka Jadranka Kosor, u čijoj je Vladi Fuchs prvi put i dobio povjerenje da zasjedne na čelo resora.
Nakon tri godine mandata ‘padobranca’, Blaženke Divjak, nezavisne, ali HNS-ove profesorice koja bez ikakve podrške vladajućih do kraja mandata nije uspjela provesti nijednu cjelovitu reformu, dolazak Radovana Fuchsa na čelo resora značilo je, većini, nešto pozitivno. Ako se već unutar HDZ-a trebalo izabrati tko će preuzeti ovo, brojnim vladama neželjeno dijete, izbor nije mogao biti bolji. Bilo je tu još nekih pretendenata i onih koji su sanjali (i još uvijek su tu negdje) da se nađu na toj poziciji. No, premijer je izabrao Fuchsa.
Radovan Fuchs na tu je poziciju nevoljko pristao. A to što je pristao, govorila je bivša premijerka, govori nam da je dobio, više manje, odriješene ruke. Jer on cijeni svoju slobodu i sigurno je to bio njegov uvjet kod premijera. Kako su o njemu još prije više od deset godina pisali kao o najbogatijem ministru – što je ostao i danas – znali smo da nam na vlast ne dolazi netko potkupljiv. Ostalo je samo pričekati neke od tih poteza koje su najavljivale mahom riječi hvale koje su nam o ministru dolazile od akademika i prosvjetara.
‘Ni po čemu revolucionaran’
Po svojem se dolasku na ministarsku dužnost Radovan Fuchs, više manje, bavio tekućim stvarima. Korona, online nastava, povratak u školske klupe. Proći će, zapravo, dosta vremena do prvih vidljivih posljedica njegovih ozbiljnijih političkih poteza u resoru. Većina njih se manifestirala prošle, 2022. godine.
Prvi je na listi svakako novi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Još otkako u administraciji Jadranke Kosor tzv. Fuchsovi zakoni nisu ugledali svjetlo dana, dio akademske zajednice vapi za promjenama koje je taj legislativni paket namjeravao unijet u sustav. Po povratku ‘starog lisca’ u Vladu, znali smo, vratit će se i ideja za reformiranjem resora znanosti i visokog obrazovanja.
Zakon je donesen lani u listopadu. Ni po čemu nije revolucionaran, ali neke su krive drine konačno ispravljene. Država je dobila direktniji nadzor nad potrošnjom javnog novca, a rektori i njegovi suradnici odgovarat će, prekršajno i novčano, ako ne posluju po zakonu. Riješene su dileme oko prava studenata, ulaska u radni odnos i prava na neplaćenu školarinu. Studenti stručnih studija konačno su postali magistri, a rektori privatnih sveučilišta, konačno ih se nešto pita, ušli su u Rektorski zbor.
Fuchsov zakon nije isto što i Fuchsovi zakoni
Nota bene, Fuchsov zakon nije isto što i Fuchsovi zakoni. Danas doneseni propisi, nasreću ili nažalost, tek su sjena onih koji nikada nisu ugledali svjetlo dana. Ovi propisi tek su flaster na ranjeni sustav i zalog nekoj budućoj garnituri na kojoj će tek biti pravi zadatak, da na danoj podlozi, kreira promjenu. Pritom, ne zaboravimo naglasiti da je Zakon ostao manjkav u nizu segmenata – etika u znanosti u njemu je nepostojeća kategorija, kao i izvrsna znanost, a asistenti, mladi ljudi s najmanjim plaćama i najnesigurnijim radnim uvjetima u sustavu, stavljeni su u još goru poziciju.
Najveća je promjena spomenutog zakona novi model financiranja, odnosno programski ugovori. Nedavno je Vlada donijela i Uredbu na tu temu, svojevrsni završni dodatak Fuchsovom novom zakonu. Konfuzan je to dokument realno teško primjenjiv u stvarnosti. Ostaje za vidjeti kako će se sveučilišta snaći u pregovorima s državom i hoće li biti uspješni.
Ministrova je administracija izmijenila i Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju. Na pozitivnu stranu, sveučilišta više neće sumanuto otvarati studije bez ikakve vanjske želje i potrebe. Agencija za znanost i visoko obrazovanja morat će im za to dati zeleno svjetlo. Sama će Agencije biti neovisnija i imat će veće odgovornosti. Do sada je, unatoč onome što piše na papiru, davala stroge preporuke, a odluke je, praktično, izvršavao ministar. Studenti će biti upisani u evidenciju.
Ostaje za vidjeti hoće li ovo i kako poboljšati kvalitetu naših studija. Hoćemo li dočekati postepeno rezanje nerealno visokih kvota na pojedinim studijima i hoćemo li se malo više usmjeriti potrebama tržišta rada? To je pitanje na koje još nemamo odgovor, no izgledno je da je ministar, premda minijaturne, poduzeo neke korake u tom smjeru.
Cjelodnevna škola se zahuktala, ali kritika je milijun
Cjelodnevna škola, ili kako ju je njegova prethodnica zvala, cjelodnevna nastava, nije nova priča. No, Fuchs joj je dao novo lice. Dobio je kredit od 25 milijuna eura od Svjetske banke pa onda ozbiljno krenuo u projekt. Izrađen je kurikulum, uvedeno pet novih predmeta, produljen boravak za djecu, a cijeli projekt eksperimentalno ulazi u 64 škole već ove jeseni.
Provodit će se do 2027. godine do kada će ostale osnovne škole u Hrvatskoj – sve ostale – uzeti novac koji će im doznačiti država i prilagoditi svoje objekte nastavi u jednoj smjeni. Za četiri godine, ako je vjerovati ministrovu optimizmu, sve će osmoljetke u Hrvatskoj biti cjelodnevna škola. I premda to kao ideja nije loše. Netko je s tim konačno trebao krenuti. No, izvedba nije izmamila osmijehe na lica kako je to Fuchs očekivao.
Baš naprotiv, brojne su nedoumice preko noći stvorile kritičare. U masi laika koji ne razumiju važnost cjelodnevne škole, istaknule su se ozbiljne, nezanemarive primjedbe na cjelodnevnu školu. Kolika će biti plaća nastavnika u cjelodnevnoj školi, kako će raditi učiteljice, hoće li ih biti dovoljno? Tko će predavati nove predmete i je li uopće realno očekivati u naredne četiri godine prilagodbu svih osnovnih škola na razini države?
Pitanja su to, vrlo ozbiljna i precizna, na koje država mora naći odgovor najkasnije do 2027. godine. Idealno, odgovore bismo, barem djelomično dobili uoči početka eksperimentalnog programa. No, daleko smo mi od idealne situacije. Pokazali su to i besplatni obroci. Još jedna od mjera Vlade koja zvuči dobro i u ideji je jako plemenita, no u provedbi pokazuje značajne manjkavosti. Postojeće nejednakosti među škola samo su produbljene kada za besplatan obrok djeca u gradu jedu fino varivo, a ona na otoku buhtlu od dana ranije koja je doputovala jutarnjim trajektom.
Ministar koji je poslao inspekciju na Sveučilište. Uspješno.
U mandatu ministra Fuchsa došlo je i do nekih sitnijih promjena u sustavu stipendiranja. Povećani su iznosio stipendija za one socijalno najugroženije, kao i visina STEM stipendije, posebno za nastavničke studijske programe gdje iznosi 600 eura mjesečno. Dakako, smanjio se broj onih koji mogu dobiti STEM stipendiju. Fuchsova je administracija ispravila veliku glupost na državnoj maturi pa Hrvatski jezik više ne može položiti bez napisanog slova na eseju. Osim toga, uvedena je jedna, jedinstvena razina ispita iz materinjeg jezika.
Provedeni su prvi nacionalni ispiti. Vanjski je to, standardizirani test koji bi državi i istraživačima, ali i samim profesorima u sustavu, trebao dati povratnu informaciju o razini znanja naših učenika. Osim toga, i usklađenosti postignutih rezultata s onim kako ih vrednuju nastavnici u školi. No, ti rezultati, službeno, neće služiti ničemu. Fuchs u ove tri godine nije dao konkretnu informaciju na koji će način odstupanja u rezultatima na nacionalnim ispitima i peticama koje učenici šakom i kapom dobivaju u nekim školama, informirati daljnje politike i odluke naših obrazovnih vlasti i agencija.
Za razliku od svoje prethodnice, koja nije uspjela puno po tom pitanju napraviti, Radovan Fuchs uspješno je proveo barem jedan upravni nadzor na Sveučilištu u Zagrebu. Službenici su upali na Fakultet hrvatskih studija, pročešljali sve dokumente, pa nekoliko tjedana nakon izašli s frapantnim nalazom. Ozbiljne sumnje na nepravilnosti bilo je gotovo u svakom aspektu poslovanja, od neadekvatnih propisa, preko mutnih dodataka na plaću pa sve do neovlaštenog zapošljavanja i napredovanja na viša radna mjesta.
Sve se odvija sporo, a Fuchs ipak nije toliko politički moćan
‘Stari lisac’ uspio je učiniti još nešto. Neki su se konkretni potezi, ranije predstavljani kao veliki, strateški koraci koji nas vode u društvo modernijih europskih država – jednostavno izgubili. Otkako je cjelodnevna škola fokalna točka svake roditeljsko-nastavničko-učeničke polemike, svi kao da su zaboraviti na devetogodišnju školu. Fuchs je očito negdje odlučio to staviti po strani i više ne spominjati.
Unatoč velikim najavama, nemamo još niti nacrt novoga Zakona o odgoju i obrazovanju. Centralni propisi koji uređuju funkcioniranje naših osnovnih i srednjih škola, u najmanju su ruku disfunkcionalni. Usto što se treba prilagoditi cjelodnevnoj školi, školstvo već ima simptome svojih bolesti koje netko konačno treba liječiti. Superodlikaši, pritisci na nastavnike, dubiozno zaključivanje ocjena, neujednačena praksa među školama. Samo su to neki od problema koje novi propisi moraju ozbiljno adresirati, a nisu nam još ni na vidiku.
Ove smo godine vidjeli koliko problematični mogu biti studentski izbori i kako se sveučilišne elite, preko leđa studenata, bore za svaki potencijalni glas u fakultetskim i sveučilišnim vijećima. Situacija je eskalirala do te mjere da je ministar tražio službeno očitovanje zagrebačkog rektora. Više od jednog problema – uključujući netransparentan izborni postupak, pritiske na biračkim mjestima i parcijalno poništavanje izbora – može riješiti novi Zakon o studentskom zboru i studentskim organizacijama. Trenutno je u izradi, no još ga nismo dočekali, a nova je generacija studentskih predstavnika, na mnogim sveučilištima, već izabrana ili će uskoro biti, po starim pravilima.
Nakon nestranačke prethodnice, Fuchs kao nekadašnji ministar i istaknuti član HDZ-a, očekivano, dobio je više slobode u svom resoru. K tome, Fuchs nije jedan od onih koji živi od slave pozicije ili se strašno trga za ministarsku plaću. Njega su u Vladu pridobili na neki drugi način. Tako, primjerice, što mu je obećan određen stupanj autonomije koji drugi ministri ne uživaju. No, tri godine nakon, premda smo neke promjene dočekali, dojam je da se sve odvija jako – sporo – i da je ‘stari lisac’ ipak morao (mudro, politički) reterirati pred kritičarima. Dogodilo se to sa Zakonom, dogodilo se to s Uredbom. U preostalih manje od godinu dana ne trebamo, dakle, očekivati nikakvu avangardu ni revolucije. Samo miran završetak mirnog mandata uz još eventualno dva preostala bitna propisa, jedan o školstvu i jedan o studentskim izborima. I to će biti to.
