Razbijanje mitova s cijepljenjem: Sloboda izbora ili ugrožavanje vlastite djece
U posljednjih godina razvile su se svakojake inicijative za ‘slobodu izbora’, među kojima je i ona za pravo roditelja da bira hoće li cijepiti svoje dijete. Srednja.hr razbija mitove o cijepljenju zbog kojih je došlo do ponovne epidemije ospica u Hrvatskoj, u 21. stoljeću.
‘Najnasilniji element društva je neznanje’
Svjedoci smo sve veće neinformiranosti i alternativnih činjenica vezanih za cijepljenje koji se koriste za iskorištavanje ljudskih prava i sloboda radi postizanja osobnih koristi ili širenja panike. Broj djece koja nisu cijepljenja za sada je pao za 5,2% i nastavlja padati. Kako bismo pokušali informirati što više roditelja i zaustaviti ovaj opasan trend, razbit ćemo mitove o cijepljenju i autizmu te objasniti gdje staje sloboda roditelja i počinju prava djece.
MIT: Roditelji imaju pravo odlučivati o odgoju i zdravstvenoj zaštiti djeteta po svojoj savjesti i običajima.
ISTINA: Prava roditelja su zakonom zaštićena jer ona proizlaze iz prava djeteta s obzirom na to da su roditelji prvi skrbnici, zaštitnici i glasnogovornici djeteta koji trebaju djelovati sukladno dobrobiti djeteta i raditi samo u najboljem interesu djeteta. Prava roditelja staju ondje gdje počinju prava djeteta. Ako roditelj ne želi ili ne može ispoštovati Konvenciju o pravima djeteta, država potpisnica obvezuje se poduzeti sve što može kako bi se to promijenilo.
U skladu s tim, Republika Hrvatska, kao i druge zemlje potpisnice, moraju osigurati najpovoljnije uvjete za djetetov rast i razvoj što uključuje prosvjetu, socijalnu zaštitu i zdravstvenu zaštitu čiji je dio obvezno cijepljenje. Činjenica da se država ‘petlja’ u odgoj nije dokaz fašizma i državnog nasilja nad obitelji već briga i skrb za građane države, pogotovo one koji se za sebe još uvijek ne mogu samostalno brinuti. Ovdje se paralela može povući s kaznenim zakonom koji obvezuje državu da zaštiti svoje građane od fizičkog i psihičkog nasilja u trenutcima kada oni sami to ne mogu što se ne može smatrati zadiranjem u privatan život pojedinca i institucionalnim nasiljem.
MIT: Cijepljenje je proglašeno obveznim zbog farmaceutskog lobija koji truje narod kako bi osigurali priljev novca.
ISTINA: Obavezno cijepljenje uvedeno je 1968. nakon masovne epidemije ospica koja je svake godine pogađala oko deset tisuća ljudi. Od uvođenja obaveznog cijepljenja, broj oboljelih od ospica se smanjio 98%, a broj umrlih 99,6%. Danas, 2017. godine, nakon što su se brojke oboljelih od ospica drastično smanjile zahvaljujući programu obveznog cijepljenja, dogodila se prva epidemija ospica od 50-ih godina prošlog stoljeća. Uzrok ovog povratka bolesti prošlog stoljeća koja je uzela 282 života je odbijanje mnogih roditelja da cijepe svoju djecu nastalo na temelju alternativnih činjenica iznesenih u netočnom istraživanju dr. Andrewa Wakefielda iz 1998. godine. Farmaceutska industrija jest unosan posao kao i svaki drugi vezan uz proizvodnju dobara, ali ona je pod kontrolom znanosti i medicine koje tu kontrolu iz godine u godinu sve više postrožuju i usavršavaju.
S druge strane, alternativna i tradicionalna medicina su jednako profitabilne i ne čudi da zdušno sudjeluju u stvaranju slike tog rivala, čudovišta, farmaceutske industrije. Samo prošle godine alternativna i tradicionalna medicina u SAD – u donijele su 34.200.000.000 dolara prihoda. Nismo pretjerali s nulama.
MIT: Većina cjepiva je danas nepotrebno jer smo iskorijenili gotovo sve bolesti u razvijenom svijetu.
ISTINA: Jedina bolest koja je zaista iskorijenjena su male boginje. Sve ostalo je i dalje u našem okruženju i evoluira kao i svi ostali organizmi na svijetu. Pojavnost ospica i hripavca u razvijenom svijetu, kao i dječje paralize u zemljama u razvoju dokazuje potrebu cijepljenja protiv ovih bolesti i danas. Mogućnost širenja ovih bolesti putovanjem iz zemalja u kojima i dalje postoji opasnost od zaraze, u zemlje u kojima je bolest ‘iskorijenjena’ je i dalje vrlo visoka no izgleda da je ova jednostavna činjenica i dalje nekima nedokučiva. U Republici Hrvatskoj se od prošle godine razmatra ukidanje obveznog cijepljenja protiv tuberkuloze ako se pozitivan trend nezaraženosti TBC-om nastavi još dvije godine.
MIT: Djeca dobivaju previše cjepiva u preranoj dobi.
ISTINA: Djeca se nakon poroda susreću s brojnim izazovima kao što su bakterije na koži, u zraku, hrani, vodi, okolini, bakterijama unutar crijeva, želuca, nosa, uha, itd. Zbog ovoga je dječji imunitet u konstantnom razvoju i jačanju što povećava efikasnost cjepiva jer se otpornost na bolesti protiv kojih se cijepimo razvije vrlo rano i kroz život samo jača. Kako bi bili sigurni da dječje tijelo može podnijeti sva cjepiva, imunolozi na sveučilištu San Diego u Kaliforniji istraživali su na koliki broj imunoloških zahtjeva tijelo može odgovoriti. Nakon proučavanja različitih spojeva u cjepivima uključujući bakterijske proteine, bakterijske polisaharide i virusne proteine, izračunali su da mala djeca mogu sigurno odgovoriti na 10.000 cjepiva odjednom. U prve dvije godine života, potrebno je primiti 14 cjepiva. Laički objašnjeno: djeca u svojoj najranijoj dobi dođu u doticaj sa svime i svačime iz okoline, ako mogu jesti pijesak iz parka, preživjet će i cijepljenje.
MIT: Cjepiva ne funkcioniraju.
ISTINA: Većina današnjih roditelja djece koja su dobi u kojoj se obavlja najviše cijepljenja je mlađe od 50 godina i samim time nisu ‘doživjeli’ epidemije bolesti koje sprječavaju cjepiva. Uzmimo primjer s početka članka – ospice. 1963. se pojavilo cjepivo protiv ospica, no prije toga gotovo svako dijete do 15–e godine života dobilo je ospice. Broj umrle djece od ospica je bio oko 450 na godišnjoj bazi, no nakon što je uvedeno cjepivo, slučaj tragičnih posljedica smanjio se na 37 u 2004. Prije dvije godine, taj broj se popeo na više od 130, a prema službenim podatcima djeca koja su u zadnjih dvije godine oboljela od ospica preskočili su cijepljenje prema vlastitom izboru roditelja. Ospice su službeno vraćene na popis endemskih bolesti u Engleskoj i Walesu gdje je trend izbjegavanja cjepiva prouzročio porast slučajeva ospica s 56 iz 1998. na 1.348 slučajeva 2008.
MIT: U RH nema informiranog cijepljenja i pedijatri znaju da su cjepiva loša.
ISTINA: Svaki pedijatar je dužan objasniti roditeljima moguće posljedice cijepljenja a to su: bol, crvenilo, oticanje i osjetljivost na mjestu uboda, temperatura, uporno plakanje djeteta i alergijske reakcije. Ozbiljne komplikacije su rijetkost, kao što je to bilo sa starim cjepivom protiv rotavirusa koje je utjecalo na porast broja oboljelih od blokade crijeva. Od milijun djece koja su dobila cjepivo između 1998 i 1999, njih stotinjak pretrpjelo je ovu komplikaciju, a jedno dijete je umrlo. Današnje cjepivo protiv rotavirusa nema veze s ovim komplikacijama niti sa starim cjepivom, ipak je medicina uznapredovala. Mnoge kontroverze se javljaju u javnosti jer pedijatri odbijaju potpisati obećanje da je cjepivo 100% sigurno, no to nije zato što su cjepiva štetna, a pedijatri taje tu informaciju roditeljima. Svaka operacija ili terapija ima određen rizik koji nosi sa sobom, pa tako i svi lijekovi i cjepiva. Argument da pedijatri ne potpisuju ove potvrde jer ne žele priznati da su cjepiva loša je jednak onome da prelaziti cestu nije sigurno jer vam prometni policajac ne može potpisati potvrdu da se neće naći neki pijani manijak za volanom.
MIT: Cjepiva protiv rubeole, zaušnjaka i ospica uzrokuju autizam.
ISTINA: Godine 1998. Djelovao je dr. Andrew Wakefield koji suprotno popularnom mišljenju nije bio divan čovjek koji razotkriva zločestu farmaceutsku kompaniju. On je bio liječnik koji je predvodio istraživanje dotadašnjeg cjepiva za rubeolu, ospice i zaušnjake (MMR) objavljeno u časopisu Lancet. Istraživanje je kasnije te godine povučeno iz časopisa uz objašnjenje da su informacije iznesene u istraživanju lažne i izmanipulirane radi osobne koristi. No, vratimo se par koraka unatrag.
Istraživanje je pratilo 12 djece čiji su roditelji mislili da su njihove promjene u ponašanju uzrokovane ovim cjepivom. Toj djeci dijagnosticirali su neki od poremećaja iz autističnog spektra u koje spada i sam autizam. Logika povezivanja autizma s cjepivima je neutemeljena no postoje olakotne okolnosti u samom otkrivanju poremećaja spektra autizma koje se mogu povezati s cjepivom na isti način na koji malo dijete povezuje da je limun žut jer je sličnog oblika kao i Sunce.
Autizam je biološki razvojni poremećaj mozga koji se otkriva u prve tri godine djetetovog života. Većina cjepiva se primi u prve dvije godine.
Dijagnosticiranje autizma je olakšano 1980–ih zbog otkrivanja nove metodologije i unaprjeđenja dijagnostike što je dovelo do porasta broja dijagnosticiranih autista. Navedeno cjepivo je obavezno od 1968.godine. Još jedan od poremećaja autističnog spektra – Aspergerov sindrom je postao standardna dijagnoza tek 1992.godine što je povećalo broj zabilježenih oboljelih od poremećaja autističnog spektra. Wakefieldova lažna studija je objavljena 1998.
Nakon što su provedena testiranja na 537 000 djece, ustanovljeno je da je broj oboljelih od poremećaja autističnog spektra gotovo jednak među cijepljenom i necijepljenom djecom. Zašto je onda Wakefield objavio studiju koja godinama nakon služi kao glavni argument za uskraćivanje zdravstvene skrbi djeci?
Znanstvena istraživanja imaju sigurnost u mogućnosti ponavljanja i ostvarivanja istih rezultata, takozvanom potvrđivanju. Nakon objave istraživanja, drugi istraživači nisu mogli ponoviti Wakefieldove nalaze niti potvrditi njegovu hipotezu povezanosti između MMR vakcinacije i autizma, ili bolesti probavnog trakta. 2004., novinar Sunday Timesa je otkrio tajne financijske veze Wakefielda s farmaceutskim kućama u usponu koje tvore sukob interesa, a većina njegovih pomoćnih autora je povuklo svoju potporu istraživanju. Britansko medicinsko vijeće provelo je istragu zbog znanstvene manjkavosti I kršenja etičkog kodeksa kao i falsificiranja rezultata znanstvenog istraživanja protiv Wakefielda i dvoje njegovih bivših suradnika. Istraga je utvrdila da su djeca s autizmom iz istraživanja bila podvrgnuta nepotrebnim invazivnim medicinskim postupcima, kao što su kolonoskopija i lumbalna punkcija, te da je Wakefield djelovao bez potrebnog etičkog odobrenja vijeća za etiku. Nadalje, optužen je po 4 od 12 točaka optužnice te je priznao da je studija trebala poslužiti kao marketinški trik da patentira i proda svoju verziju cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole.
Jedan od najkorištenijih argumenata u povezivanju cjepiva s autizmom je i graf (dolje) porasta broja oboljelih od poremećaja autističnog spektra koji prikazuje porast oboljelih u SAD –u od 1996 do 2007.
Da razjasnimo malo taj graf: kako bismo mogli sa sigurnošću potvrditi da je neki čimbenik uzrok neke druge pojave moramo imati dva slučaja, onaj u kojemu postoji čimbenik za kojeg mislimo da je uzrok neke pojave i onaj u kojemu tog čimbenika nema. U slučaju povezanosti cjepiva s autizmom moramo imati dvije skupine ispitanika: cijepljenu djecu i ne cijepljenu. Navedeni graf pokazuje porast broja oboljelih u cijeloj populaciji koju čine i cijepljeni i ne cijepljeni. Nadalje, bitna nam je i veličina uzorka stoga kako bismo bili sigurni da se broj oboljelih povećava kroz vrijeme, broj populacije mora ostati isti. 1996. godine, po podacima Domovinske sigurnosti SAD-a, u SAD-u je živjelo 269.394.291 stanovnik. Do 2007. Taj broj je narastao na 301.231.207 što je za 31.836.916 više nego 1996. Još jednom, ovaj graf pada u vodu.
Uzmemo li uz sve navedeno u obzir da je dijagnostika poremećaja autističnog spektra uznapredovala te da se danas vrlo lako otkrivaju I najblaži oblici, možemo zaključiti da je povezanost između cjepiva i poremećaja autističnog spektra nepostojeća, kao što su to 2010. godine zaključili Institut za medicinu, Američka akademija pedijatara, Svjetska zdravstvena organizacija i druge zdravstvene institucije.
Kultura informiranja
Mnoge europske zemlje su maknule obavezu cijepljenja te cijepljenje ostavili kao preporuku roditeljima no te zemlje kao što su Finska, Danska i Švedska su nažalost desetljećima ispred nas po edukaciji nacije i kulturi zdravstvene zaštite i prevencije. U ovim zemljama obaveza se mogla pretvoriti u preporuku zbog više faktora među kojima su i zdravstveni i građanski odgoj u školama te visok položaj znanstvenika i nastavnika u društvu stoga je opasnost od necijepljenja, a time i širenja bolesti svedena na minimum. U našem društvu je to još uvijek nažalost nemoguće zbog lažnih informacija i istraživanja koja kolaju kroz sredstva informiranja i dovode nas u opasnost od ponovnih epidemija naizgled iskorijenjenih bolesti.
Ako kao društvo napredujemo u vidu edukacije, prevencije i razumijevanja da znanost nije temeljena na vjerovanjima već dokazanim faktima, otvorit ćemo sami sebi mogućnost slobode izbora cijepljenja za koju se protivnici cijepljenja toliko zalažu. U trenutku kada razvijemo kulturu informiranja i društvo znanja, država više neće imati obavezu interveniranja u cijepljenje naše djece.
