Razgovarali smo s ovogodišnjim državnim prvacima iz Hrvatskog, pitali smo ih i što misle o tom ispitu mature
Ove godine pobjedu na državnom natjecanju u kategoriji srednjih škola odnijela su četvorica učenika. Ivan, Luka i Žarko Ivan, osim ljubavi prema jeziku, imaju još jednu zajedničku stvar – na natjecanjima iz Hrvatskog sudjeluju već godinama. I svi trojica slažu se da je jezik važno učiti, budući da je on iznimno važna sastavnica našega nacionalnog identiteta. Za srednja.hr otkrili su ponešto o sebi, ali i što misle o maturi iz Hrvatskog jezika.
Foto: srednja.hr
Ivan, Luka i Žarko Ivan dolaze iz različitih škola i nisu u istim generacijama, međutim dijele ljubav prema Hrvatskom jeziku. Njih su trojica ovogodišnji pobjednici državnog natjecanja iz Hrvatskog jezika. Mi smo ih odlučili bolje upoznati i s njima razgovarati o materinskom jeziku, ali i jeziku kao predmetu u školama, o maturi, natjecanju te planovima za nastavak obrazovanja.
‘Pripreme su bile svaku subotu, a trajale su od studenog 2023.’
Učenik prvog razreda Gimnazije Frane Petrića u Zadru, ujedno i pobjednik državnog natjecanja iz Hrvatskog jezika na toj razini jest Ivan Klarin. Svoju put s hrvatskim jezikom započinje još u sedmom razredu osnovne škole kada ga je profesorica iz Hrvatskog upitala želi li sudjelovati na natjecanju sljedeće godine, budući da je vidjela potencijal u njemu. Rado je to prihvatio i bacio se na ozbiljne pripreme u osmom razredu kada je bio na državnom natjecanju 20. na ljestvici.
– Za mene natjecati se znači: dobro se zabaviti, upoznati nove ljude, a i istovremeno naučiti nešto novo o svome jeziku i kulturi, govori Ivan za srednja.hr
Što se tiče priprema za prvi razred srednje škole, ‘bile su svaku subotu, a trajale su od, ako se ne varam, studenog 2023.’, na pripremama ih je bilo oko osam, a na svakoj sljedećoj razini manje i manje. Ivan je volio ići na pripreme te smatra da su bile dobre.
– Ako se dovoljno vježba i priprema, ispit ne bude ‘užas’, kako mnogi kažu. Naravno, nađe se koje pitanje za koje si u dvojbi, ali, sve u svemu, ispiti su odlično i pošteno sastavljeni. Dakle, nije teško, objašnjava Ivan.
Prema Ivanovim riječima hrvatski je jezik dio našeg identiteta, samim time dio nas stoga smatra da bismo ga trebali njegovati jer su se ‘naši predci borili za jedinstvenu državu i jezik te ga ne smijemo izostaviti’. On sam voli hrvatski jezik, ali ne bi volio nastaviti obrazovanje na tome području.
– To potvrđuju i ljudi koji su studirali hrvatski jezik i koji mi govore da su požalili što su odabrali takvu karijeru. No, planiram studirati neku prirodnu znanost jer sam i u tome vješt, kaže Ivan.
Pobjednik iz Hrvatskog jezika za druge razrede dolazi iz obitelji jezičara
Luka Primorac, učenik je drugog razreda XV. gimnazije u Zagrebu te pobjednik državnog iz Hrvatskog na toj razini, a također se u jeziku natječe još od osnovne škole. Kada je bio osmi razred, plasirao se na peto mjesto na državnom natjecanju. Naime, dolazi iz obitelji jezičara koji su još od njegovog ranog djetinjstva u njemu ‘pobudili zanimanje za jezične probleme’. Uz to, iznimnu su ulogu imali i njegovi učitelji i nastavnici i u osnovnoj i u srednjoj školi koji su kako kaže, u njemu ‘zapalili iskru motivacije’ da se i natječe u hrvatskom jeziku.
– Natjecanje iz hrvatskoga jezika jedan je od ključnih događaja koji potiče učenike na njegovanje hrvatskoga jezika, razvijanje ljubavi i poštovanja prema njemu i razmišljanje o njemu kao živome mediju. Međutim, nije ono samo sebi svrha i smatram da plasman na natjecanjima ne treba promatrati kao konačni cilj, već samo kao potvrdu svega što natjecanja sa sobom nose, a to je mali odmor od školskih briga, zabava, putovanje, kupanje, upoznavanje novih ljudi, pokoji slatkiš i naravno, znanje o materinskome jeziku (ili o bilo kojemu drugom predmetu proučavanja) koje zauvijek ostaje, smatra Luka.
Kako kaže ovakav pogled na natjecanja općenito pruža i unutarnju motivaciju te omogućuje da se ispit promatra kao jedna ‘formalnost koja nije primaran razlog sudjelovanja na natjecanju’, a ishod te formalnosti nije stvaran pokazatelj znanja.
– Ovdje je iznimno važna uloga mentora koji osim svoga znanja i iskustva pruža i psihološku podršku natjecateljima. Moj rezultat ne bi bio moguć bez neumorne suradnje moje mentorice koja bi uvijek iznova rasplamsala intrinzičnu motivaciju u meni čak i kad bi sve slabije tinjala. Iznimno sam zadovoljan svojim rezultatom i zahvalan svojoj mentorici, govori Luka.
Luka je još za vrijeme zimskih praznika pogledavao ispite prethodnih godina natjecanja kako bi dobio uvid u zadatke i područja ispitivanja, a ozbiljnije pripreme započeo je početkom drugoga polugodišta, u susret školskom natjecanju. Kada je nastava počela, kontaktirao je profesoricu i ‘ona je s radošću prihvatila moj prijedlog da se nađemo jedan dan poslije nastave i vježbamo za natjecanje’. Pokucao je profesorici na vrata kabineta i pokazao joj materijale po kojima je samostalno vježbao.
– Profesorica je pohvalila moj trud, sa mnom analizirala ispite koje sam donio, odgovorila na moja pitanja, ali uputila i korisne savjete (ne samo one vezane uz jezično gradivo) i motivacijske riječi koje su me potaknule da što bolje riješim ispit školskoga natjecanja, objašnjava Luka.
Nakon školskoga natjecanja Luka i njegova mentorica detaljno su analizirali ispit kako bi uvidjeli na što se treba obratiti pozornost u pripremi za daljnje razine natjecanja. Kako su one bile bliže, tako su pripreme bile sve češće. Luka bi dolazio s novim ispitima koje je doma rješavao, a s mentoricom komentirao i analizirao.
– Osim toga, moja je mentorica pronalazila i dodatne materijale koje mi je pokazivala i slala. Pohvaljujem njezinu temeljitost u radu i naglasak na kvalitetu, a ne na kvantitetu. To je nekako bilo temeljno načelo kojim smo se vodili, napominje Luka.
‘Hrvatski je jezik, u svim svojim oblicima i inačicama, naše narodno blago’
Luka smatra da je važno za Hrvate izučavati svoj hrvatski jezik jer je on iznimno važna sastavnica našega nacionalnog identiteta. Temelj je komunikacije Hrvata, no ne samo službene nego i svakidašnje.
– S obzirom na to, hrvatski jezik nije samo onaj standardni, kojim se koristimo u službenoj komunikaciji, nego ukupnost svih narječja, dijalekata i funkcionalnih stilova. Hrvatski je jezik, u svim svojim oblicima i inačicama, naše narodno blago i trebamo se prema njemu tako i odnositi, objašnjava Luka.
Što se tiče dojmova težine ispita Luka smatra da su ove godine sva tri ispita (na školskoj, županijskoj i državnoj razini natjecanja) za drugi razred srednje škole bila poprilično jednostavna.
– Čak imam dojam da mi je svaki sljedeći ispit bio lakši od prethodnoga!, govori Luka.
Uzrok tome navodi Luka jest i mogućnost da je on bio u boljoj formi, ili su ispiti zaista bili jednostavni. Budući da su na svim razinama natjecanja rezultati iznimno visoki. Pri tome, prema Lukinim riječima potrebno je uzeti u obzir da ‘jezik nije kao matematika, egzaktan – ili je rješenje točno ili je netočno – nego postoji puno stvari koje su diskutabilne i koje bi se po mišljenju nekih mogle priznati, a po mišljenju drugih ne’. No, zbog toga postoje žalbe.
– I iznimno mi je drago što postoje, ali one mogu i znatno utjecati na ljestvicu poretka nakon pojedine razine natjecanja. Tako da – lagan ispit ne znači i da je lako pobijediti. Vjerujem da je strategija državnoga povjerenstva, koje izrađuje ispitne zadatke, oblikovati što preciznije i jednoznačnije zadatke koji će objektivno i prema jedinstvenu kriteriju procjenjivati učeničko poznavanje hrvatskoga jezika, govori Luka.
On nije još siguran čime se želi baviti u budućnosti, ali može se zamisliti u području jezika jer se i smatra velikim entuzijastom za jezikoslovlje. Što se tiče mature iz Hrvatskog koja se od prošle godine piše na istoj razini te činjenice da je pozitivno ocijenjen esej opet uvjet za prolazak ispita, Luka smatra to pozitivnim promjenama. Naime, ispit na istoj razini za sve pristupnike postavlja za sve srednjoškolce jasne kriterije o tome koliko i kako trebaju poznavati gradivo Hrvatskoga jezika kao predmeta po završetku srednjoškolskoga obrazovanja. No, s druge strane ispit, sažetak i esej, ističe naš sugovornik, bi trebali biti sastavljeni tako da svi učenici ‘imaju priliku pokazati ono što znaju i što su naučili tijekom srednjoškolskoga obrazovanja, a ne tako da se samo eliminira što više učenika’.
– Međutim, smatram da je izrazito izazovno za sastavljače ispita sastaviti ispit koji će objektivno procijeniti odgojno-obrazovna postignuća učenika s različitim satnicama Hrvatskoga jezika u različitim programima. Pozitivno ocijenjen esej kao uvjet za prolaz također podržavam, ali uz uvjet da su kriteriji prolaza prilagođeni svim učenicima, odnosno da se ne dogodi situacija da netko padne esej jer mu je došlo neko djelo koje u srednjoj školi nije obradio ili nije mogao usvojiti na razini koja se očekuje.
Luka vjeruje, ali i vidi da je stručna radna skupina već uvidjela i razmotrila ove prijedloge te radi na takvim ispitima i da će na takav način matura iz Hrvatskoga jezika biti ‘zlatni standard poznavanja hrvatskoga jezika za sve srednjoškolce i stvarno ispit zrelosti, što njezino ime i nalaže’.
‘Došavši u peti razred osnovne škole, moje shvaćanje hrvatskoga jezika podiglo se na jednu novu razinu’
Natjecanje iz Hrvatskoga jezika i maturant Žarko Ivan Sušac iz Gimnazije i ekonomske škole Benedikta Kotruljevića s pravom javnosti u Zagrebu, družili su se najviše što su mogli, kako on kaže. Naime, tako je još od sedmog razreda pa sve do ove godine i četvrtog razreda srednje škole. Svake je godine sudjelovao na školskom natjecanju, a slično je bilo i sa županijskom razinom, sve dok 2020. godine karantena nije ispriječila put tome, iako je dobio poziv za sudjelovanje, natjecanje iz Hrvatskoga u osmom razredu ostalo je upamćeno kao jedna nedovršena priča.
Od prvog razred pa sve do četvrtog sudionik je državne razine, za koju uvijek napominje da je najteže doći do nje na svakom natjecanju, no poslije to bude samo ‘određivanje poretka među nekolicinom oni što su se dokazali’. Pa je tako u drugom razredu stigao do trećeg mjesta, a godinu dana kasnije mu je to isto mjesto nakon ‘konačnoga poretka izletjelo iz ruku’, no ove je godine pobjednik za četvrte razrede. Natjecanje iz Hrvatskoga jezika on smatra samo jednim od odsjeka svog putovanja s materinskim jezikom koje je davno započelo, a nada se da neće uskoro završiti. Prvi koji su za to zaslužni članovi su njegove uže i šire obitelji.
– Koji su mi svojim primjerom pokazali istinsku bitnost nacionalnoga identiteta i potom očuvanja baštine, što se ponajprije odražava u našem jeziku. Odrastao sam s ponosom na svoj materinski jezik, na njegovo jezično bogatstvo, ljepotu, milozvučnost i težinu. Došavši u peti razred osnovne škole, moje shvaćanje hrvatskoga jezika podiglo se na jednu novu razinu, a bilo je to zahvaljujući otkrivanju filološkoga pristupa jeziku, objašnjava Žarko Ivan.
Budući da su to ujedno i ključne godine u razvoju djetetove osobnosti, Žarko Ivan nam govori da je ‘bitno da dijete ima poticajnu okolinu kako bi steklo naklonost prema nečemu’ te tu nastupaju njegove osnovnoškolske profesorice. Ovaj maturant spominje svoju profesoricu Tomljanović koja mu je u petom i šestom razredu usadila ljubav prema hrvatskoj filologiji i uopće upoznala s idejom natjecanjem iz Hrvatskoga jezika, a potom u sedmom i osmom razredu profesorica Pokos koja ga je pripremala za njega.
– Iako te dvije godine nije bilo primjetna rezultata, rad s njom uvelike se isplatio u narednim godinama. Kada sam došao u srednju školu, htio sam nastaviti sa svojom tradicijom začetom u osnovnoj školi i dalje graditi svoj odnos s hrvatskim jezikom, stoga sam se već u prvom razredu prijavio za natjecanje. Na tom dijelu puta pratila me golema podrška i pomoć profesora Prisleca koji je sve četiri godine u svom prenatrpanom rasporedu izdvajao mjesta za pripreme. I tako sam iz godine u godinu čuvao tradiciju, govori Žarko Ivan.
Za njega je natjecanje iz Hrvatskoga jezika donijelo mnoštvo lijepih uspomena, osobito od 2022. kada je zbog završetka pandemije bilo ponovno moguće održavati državna natjecanja na lijepim destinacijama. Osim prekrasnih izleta na kojima je uživao, svaki bi put ‘proširio svoj krug prekrasnih ljudi kako učenika tako i profesora’.
– Iznimno mi je drago što sam te ljude upoznao, a s pojedinima sam ostao i u trajnom kontaktu. Također, natjecanje mi je otvorilo vrata novim zanimanjima koja su potom ispunjavala moju dokolicu poput boljega upoznavanja s granama kroatistike, njihovim sadržajem i lingvistikom u širem smislu. I dan-danas spontano proučavanje toga predstavlja mi zadovoljstvo, govori nam Žarko Ivan.
‘U jezikoslovlju vlada svojevrsni ‘nered’ kada je u pitanju terminologija’
Dakle, njegove pripreme započele su još u petom razredu te Žarko Ivan smatra kada je riječ o znanju iz hrvatskoga jezika, a slično kao iz svakoga jezika, ‘dugoročno je znanje ključno’. Isto tako potrebno se upoznati sa što više primjere, pogotovo onih iznimka koje su omiljene na natjecanju. Međutim, zbog priprema za maturu, Žarko Ivan govori kako nije imao dovoljno mjesta za pripreme za natjecanje, stoga ih je sveo na tek nekoliko dana prije županijske i državne razine natjecanja koje mu je škola ustupila kao slobodne.
– Ova je taktika znala biti vrlo korisnom i prethodnih godina. To su bili više dana za nekakvo usustavljivanje naučenoga gradiva i za odmor. Međutim, prethodnih nastavnih godina već bih od sredine prvoga polugodišta imao jedan, a poslije i dva, po potrebi možda i više nastavnih sati skupa izdvojenih u školskom rasporedu posebno za pripreme za natjecanje s prof. Priselcem, govori Žarko Ivan.
Pripreme su se uglavnom sastojale od rješavanja ispita s natjecanja od prijašnjih godina i njihova komentiranja, što Žarko Ivan smatra nedvojbeno najkorisnijim načinom učenja za natjecanje iz Hrvatskoga jezika. Uz to, učio je i iz propisane literature, odnosno pravopisa, gramatika i rječnika. Žarko Ivan smatra da je dosta bitno slijediti rješenja iz propisane literature ‘jer u jezikoslovlju vlada svojevrsni ‘nered’ kada je u pitanju terminologija ili rješenje nekih jezičnih dvojbi’.
Što se tiče težine ispita, Žarko Ivan govori da mu je ovogodišnji ispit bio po mjeri. Primjerice, frazeologija za koju se uvjerio neposredno prije natjecanja da mu nije jača strana, nosila je tek jedan bod.
– S druge strane, prozodija, meni jedna od omiljenih grana jezika u kojoj kao Hercegovac donekle imam prednost, bila je više nego ikada zastupljena, s pače desetak bodova, mahom ‘zafrknutih’ primjera. Govoreći o samoj koncepciji ispita, bio je dosta maštovit, navodi Žarko Ivan.
U velikom broju zadataka ispitanici su morali napisati svoj primjer, a takvi se zadatci prije nisu pojavljivali u većoj mjeri, kako kaže maturant. Isto tako, bilo je zadataka u kojima se ispitivalo neko sporedno gradivo, ‘iz fusnota’. Stoga, Žarko Ivan smatra da se može reći da je ovogodišnji ispit zahtijevao nešto više napora i opreza od učenika, ali je i dalje bio prikladan. Iako nije od međunarodne bitnosti, prema njegovom mišljenju za nas Hrvate, hrvatski je jezik vrjedniji no i jedan drugi te je više stavki koje određuju neki naroda, no jezik je zacijelo ‘glavna i presudna odrednica’.
– U odnosu naroda prema jeziku zrcali se i njegov odnos prema vlastitu identitetu. On zaslužuje pažnju i njegu. Nažalost, u posljednje vrijeme u javnom prostoru svaki stav koji je usmjeren prema očuvanju hrvatske jezične posebnosti i čistoće osuđen je kao nacionalistički i dočekan s podsmijehom jer se misli da govor treba biti tek izbor pojedinca, govori Žarko Ivan.
‘Volio bih da se u prosvjeti više posveti ovomu vidu jezika’
Nadalje, ovaj učenik smatra da jezik nije namijenjen izvorno za jednoga, već za cijelu zajednicu da ona ‘izrazi svoju slobodu za samoodređenje’. Muči ga i to što sve češće organski govori našega jezika, tj. dijalekti i mjesni govori, ‘pate pod terorom ujednačenja razgovornoga jezika jer tobože zvuče seljačkima’.
– A ljudi sve više gube i dodir sa starijim razdobljima našega jezika, pa srednjoškolci prije mogu pročitati Hamleta u izvorniku nego Marulićevu Juditu, obraća pažnju Žarko Ivan.
Zbog svega navedenog, on smatra da je potrebno izučavati materinski jezik, ne samo kako bi se upoznao, nego i osvijestio i njime se ovladalo. Kako kaže, tako se ‘premošćuje i vremenska i prostorna rascjepkanost nekoga naroda’. Međutim, on smatra da trenutačni pristup nije stavio naglasak na bitno.
– Danas je kod izučavanja jezika (ovdje mislim na ono što mnogi zovu gramatikom) u školama i dalje ključna teorija, bitno je da učenik zna definicije, da zna nabrojiti vrste riječi ili prepoznati vrstu sintagme, a on i dalje ostaje nepismen. Volio bih da se u prosvjeti više posveti ovomu vidu jezika. Isto tako, dobro vladanje jezikom omogućuje bolje, ljepše i jasnije izražavanje što je velika prednost u današnjem svijetu, objašnjava Žarko Ivan.
‘Htio sam se okušati u jezikoslovlju, to me istinski zanimalo’
Pitali smo Žarka Ivana kakvi su njegovi planovi te nastavlja li na području jezika, sada nakon srednje škole. Dugo vremena se vidio u tome, a još u osnovnoj školi njegova su želja bile germanistika i slavistika. No, pronašao se na nekoj međi između prirodnih i društveno-humanističkih znanosti, koje vole i cijeni i ne smatra ih nimalo podređenima prirodnim znanostima.
Napominje da se ne smije zaboraviti da su ne i utabale put navedenim znanostima i još uvijek ‘daju golem doprinos čovječanstvu’. No, njegovi su interesi nešto širi i usmjereni prema prirodnim znanostima, posebice biologiji. Uz to, rekao nam je da ne smatra da se to moglo i pomoću humanističkih znanosti, ali njemu se ova općeljudska potreba uobličila pak ovako. Zanimljivost medicine ide mu gotovo rame u rame uz jezične znanosti, a poglavito ga zanimaju genetika i ljudska psiha.
– Čovjek bi se začudio kada bi osvijestio do koje je mjere indisciplinarnost u današnje vrijeme uznapredovala te koliko se, primjerice, genetika, povijest, arheologija i jezikoslovne grane poput etimologija prate. Hoću reći, ta su dva svijeta bliža nego što se čini. Naravno, sve ovo ne znači da će se moje zanimanje za hrvatski jezik kao i za jezikoslovlje općenito ugasiti. Možda će ovakve prilike omogućiti i neformalniji i opušteniji pristup njihovu izučavanju, rekao je Žarko Ivan.
Što se tiče mature iz Hrvatskog jezika, navodi kako nije bio dovoljno upoznat s prijašnjim izgledom ispita državne mature iz Hrvatskoga jezika koja se sastojala od A i B razine te stoga ne zna u kojoj su se mjeri te razine međusobne razlikovale. Ispit mu se trenutačno čini prihvatljivim za sve učenike, neovisno o njihovim sklonostima i sposobnostima te s jedne strane pozdravlja što se ujednačenjem kriterija iskazala zaslužna počast materinskom jeziku.
– S druge strane, Hrvatski jezik dao si je oduška pa je ovakav status iskoristio da od učenika traži i znanje iz književne teorije, svjetske književnosti i nepotrebne gramatičke teorije. Ne vidim razlog zašto bi, s iznimkom nacionalne koja ide u prilog očuvanju baštine, književnost imala veći prestiž i bila bitnija od neke druge umjetnosti poput glazbene ili likovne. A neki gimnazijalac, kojemu to neće jednoga dana trebati ni iz opće kulture, ne može bez njezina poznavanja završiti srednju školu, smatra Žarko Ivan.
Pa su tako neki dijelovi mature, poput čitanja s razumijevanjem i sažetka na pravom putu, dok kod eseja, Žarko Ivan smatra vraćanje praga dobrim jer se time od učenika potiče da se uče ‘logičkomu razmišljanju i pisanju složenoga vezanoga teksta, pogotovo jer je esej nakon kurikulumske uredbe osmišljen tako da zahtijeva manje teorijskih podataka, a više povezivanja i zaključivanja’.
Kontaktirali smo i školu pobjednika u kategoriji trećih razreda, međutim do zaključenja teksta nismo dobili odgovor na upit.
